– Postoje sportske vrijednosti uz koje smo svi odrasli. Naravno,
svatko se drugačije odnosi prema njima, jer je izuzetno važan utjecaj
okoline u kojoj ste odrasli i u kojoj živite, okoline u kojoj radite,
utjecaj ljudi koji su oko vas i koji vas podržavaju, kakvo ste
obrazovanje stekli… To su faktori koji utječu na odnos prema njima,
ali, istovremeno, postoje i neke univerzalne sportske vrijednosti koje
svi prepoznajemo – fair play, poštivanje protivnika, uvažavanje
sportskih pravila, posvećenost, pružanje svog maksimuma na sportskom
borilištu – rekao je Novak Đoković za telegraf.rs.
–
Sport priča ‘unverzalni jezik’, briše granice među ljudima, nadmašuje
razlike u vjeri, rasi, nacionalnosti – i to je ono što privlači ljude
sportu. Zato ljudi svih generacija, a pogotovo mladi, gledaju prema
sportašima kao prema svojim idolima, jer oni prolaze kroz iskušenja,
žrtvuju se i kroz sport ilustriraju ‘životnu borbu’ i daju primjer kako
bi se ljudi trebali postaviti prema brojnim izazovnim situacijama u
životu. Za mene je takva uloga uvijek bila velika privilegija, koju ću
uvijek imati na pameti – istaknuo je nadahnuti Novak Đoković i nastavio s
monologom.
– Naravno, niste uvijek u potpunosti u mogućnosti biti
idealni u svakom obliku ponašanja, ali se trudim biti svjestan svojih
poteza i gesti. U tenisu, odnosi među igračima su puno direktniji,
prisniji, dok je u nogometu i ostalim momčadskim sportovima nešto
drugačije. Mi dijelimo svlačionice, pripremamo se za nastupe u
neposrednoj blizini, doslovce se krećemo u nekoliko istih desetina
kvadratnih metara… Međutim, mi istovremeno imamo veliko međusobno
poštivanje i uvažavanje.