Cetinje, stara crnogorska prijestolnica, smještena podno
planine Lovćen, mjesto je bogate kulturne historije, zbog čega se za
njega često kaže da je grad-muzej. Na Cetinju se nalaze brojni muzeji i
galerije koji čine Narodni muzej Crne Gore, a to su Istorijski muzej,
Umjetnički muzej sa Galerijom savremenih umjetnosti „Miodrag Dado
Đurić“, Etnografski muzej i novoosnovani Arheološki muzej. Upravo je
Galerija „Miodrag Dado Đurić“ bila mjesto otvaranja izložbe Percepcije:
Zašto nema velikih muških umjetnika? koja je u utorak, 3. jula, otvorena
uz prisustvo brojnih ljubitelja i ljubiteljica umjetnosti koji su na
Cetinje došli kako iz obližnjih crnogorskih gradova, tako i iz zemalja
regiona. Ova je izložba dio serije od pet izložbi koje će biti održane u
zemljama Zapadnog Balkana pod zajedničkim nazivom Percepcije, u
suradnji British Councila sa krovnim državnim umjetničkim institucijama
ovih zemalja. Crnogorska izložba prva je u nizu, a naredne izložbe će
biti otvorene u Srbiji, Makedoniji, BiH i na Kosovu. Izložbe su
koncipirane tako da propituju status umjetnica u savremenoj umjetnosti,
nastojeći da otkriju zašto su umjetnice i dalje nevidljive, zašto
njihovi radovi nisu dijelom umjetničkih kolekcija, te zbog čega se
njihov rad ne vrednuje po istim kriterijima.
Koncept izložbe podrazumijeva kombinaciju radova savremenih
britanskih umjetnica i radova lokalnih umjetnica. Tako je izložba na
Cetinju predstavila radove 14 britanskih umjetnica i radove sedam
crnogorskih umjetnica, koji postavljaju različita feministička pitanja
i/ili propituju žensko postojanje i identitet. Na izložbi su
predstavljeni radovi britanskih umjetnica Abigail Lane, Anthee Hamilton,
Camille Løw, Celie Hempton, Clare Strand, Elizabeth Price, Gillian
Wearing, Helen Chadwick, Laure Aldridge, Lubaine Himid, Madame Yevonde,
Rachel Whiteread, Sarah Lucas i Tracey Emin, a od crnogorskih umjetnica
izlagale su Adrijana Gvozdenović, Anka Burić, Brigita Antoni, Gordana
Kuč, Irena Lagator Pejović, Jelena Tomašević i Lenka Đorojević. Način na
koji ova djela komuniciraju nudi mogućnost individualnog propitivanja
pozicija umjetnica u društvu, kao i u njihovom odabranom području
djelovanja. Kako bi se ovo propitivanje produbilo, u galeriji su
postavljeni i citati iz različitih djela čije su autorice poznate
feministkinje poput Luce Irigaray, Silvie Federici, Adrienne Rich…
Ženski umjetnički rad prepušten je vlastitom menadžmentu
Izložba Percepcije je rezultat saradnje British Councila sa
grupom kustosa/ica iz regiona, koji/e su prethodno boravili u Londonu, i
sačinili/e izbor iz umjetničke kolekcije British Councila koji će biti
predstavljen u kombinaciji sa djelima umjetnica iz njihovih država.
Naziv prve izložbe na Cetinju – Zašto nema velikih muških umjetnika? –
zapravo je intervencija na naziv eseja Linde Nochlin iz 1971. godine –
Zašto nije bilo velikih umjetnica? (Why have there been no great women
artists?), a koji je kao parodijski obrat poslužio kao dodatni poticaj
za razmišljanje. Kako u uvodnom tekstu za izložbu pojašnjava
historičarka umjetnosti Ana Bogdanović, pitanje Linde Nochlin
svojevremeno je otvorilo „niz problemskih preispitivanja kanona istorije
umetnosti koji su zanemarivali, marginalizovali i ignorisali ženske
glasove i pozicije unutar kompleksnog sveta umetnosti i njegove
prošlosti“. Naravno, ovo pitanje je itekako aktuelno i danas, a Natalija Vujošević,
kustosica Umjetničkog muzeja Crne Gore i ove izložbe, ga još jednom
postavlja na izložbi Percepcije, posebno se fokusirajući na to zašto
djela umjetnica nisu uključena u umjetničke kolekcije državnih
institucija kulture. Kustosica također primjećuje da suočavanje djela
britanskih i crnogorskih umjetnica reflektira „kontekste, strategije i
teritorije u kojima umjetnice rade, krče put svom postojanju i
djelovanju, i suprotstavljaju se dominirajućim patrijarhalnim
neoliberalnim kulturama“.
Kustosica Natalija Vujošević tokom vođenja kroz izložbu
Pri vođenju kroz izložbu, Natalija Vujošević, koja je također i
umjetnica, kazala je: „Odlučila sam da napravim jednu opuštenu izložbu
punu duhovitih radova, kako bi ljudi nešto iz nje i naučili, naročito
mlađe generacije. Ovo je svijet iz ženske perspektive, iako ga žene nisu
stvarale.“ Natalija je napomenula da je Crna Gora kulturno uspavana
sredina, i da je izložba nastala kao produkt izrevoltiranosti i
iscrpljenosti ovim stanjem. Pogotovo bitno je napomenuti da su radovi
crnogorskih umjetnica koji su predstavljeni na ovoj izložbi dijelom
njihovih privatnih kolekcija i da se oni rijetko nalaze u presjecima
savremene umjetnosti, dok su same umjetnice finansirale njihovu
produkciju. To nije slučaj sa radovima britanskih umjetnica, koji su dio
umjetničke kolekcije British Councila. Ovo su bitna pitanja koja se
tiču ženskog umjetničkog rada, koji je i dalje prepušten vlastitom
menadžmentu i ulaganju vlastitih finansijskih sredstava, bez kojeg bi
bio osuđen na neuspjeh, obzirom da zvanične institucije u svom fokusu
nemaju promociju umjetnica i njihovog stvaralaštva. Ne čudi stoga što su
crnogorske umjetnice više cijenjene van granica svoje države, gdje ih
se češće poziva da izlažu svoja djela. Natalija tako otvara važno
pitanje manjka adekvatno razvijene infrastrukture koja je potrebna za
funkcioniranje scene vizuelnih umjetnosti u Crnoj Gori, a samim tim i za
otvaranje mogućnosti da umjetnice budu ravnopravnim dijelom te scene.
Izložba Percepcije se trudi obrnuti ovu paradigmu, ali i prenosi niz
snažnih poruka koje šalju ove umjetnice, kako britanske, tako i
crnogorske, o ženskom postojanju, djelovanju i identitetu.
Kombinacija radova britanskih i crnogorskih umjetnica
Među britanskim umjetnicama, teško je ne osvrnuti se na kultni
rad Tracey Emin, akt žene Something's Wrong (2002.), izvezen na ćebetu,
dok iz njene vagine ispadaju kovanice. Rad Lubaine Himid Budi hrabar u
krizi oslobodi se (Have Courage in the Crisis Set Yourself Free, 2016.)
akrilik je na platnu iz serije Kanga, inspiriran afričkom kangom, što je
tkani komad tekstila s velikim štampanim uzorkom, i često sadrži
Svahili zagonetke ili poslovice, dok Lubaine Himid na svojim radovima
ove poslovice mijenja ironičnim motivacijskim frazama. Zanimljiv je i
rad Gillian Wearing, Vrt (1997.) koji prikazuje četiri žene u bijelim
majicama sa natpisima koji su naoko smiješni (poput I May Not Be
Brilliant But I Have Great Breasts, u prevodu: Možda nisam najpametnija,
ali imam sjajne grudi), ali zapravo višeznačni za promišljanje ženskog
identiteta i načina na koji ga društvo poima.
Među crnogorskim umjetnicama, u radu Ja je neko drugi (2017.)
umjetnica Gordana Kuč koristeći najlonske mrežaste čarape, kao
univerzalni moderni simbol ženstvenosti, i razvlačeći ih preko platna,
kreira različite prizore koji podsjećaju na žensko iskustvo. Ovaj rad je
Gordana Kuč započela u doba kada je njena kćerka postala tinejdžerka,
kao reakciju na iskustva ženskog odrastanja, koja su univerzalna, te sa
sobom nose pritisak postajanja i bivanja ženom. Irena Lagator Pejović
izložila je fotografiju Imovina (2016.), koja prikazuje stare garaže iz
doba socijalizma, smještene jedne do drugih, pri čemu se jedna garaža
posebno ističe, jer su obje njene strane oivičene sa dva prelijepa
ružičnjaka, što je za vlasnika (no, možda i vlasnicu?) garaže bio način
da „obilježi“ svoje vlasništvo. Rad Mješovite uspomene (2017) je
instalacija crnogorske umjetnice Jelene Tomašević,
koja je kombinirala slike, skulpture i tekstove u dioramama. Ovaj rad
se bavi sjećanjem, i odnosi se na privatno i kolektivno sjećanje u
dominantno političkom vremenu. Jelena je pozvala osmero ljudi da napišu
kratke priče na temu kolektivnog i ličnog sjećanja, u kojima su glavni
motivi bili rat i ljubav, a potom je priče ukombinirala sa vlastitim
sjećanjima, koja su najviše obilježena morem i sportom. I ostala djela
zaslužuju iznimnu pažnju, a posjetitelji i posjetiteljice ih u Galeriji
„Miodrag Dado Đurić“ na Cetinju mogu pogledati do 28. augusta.
Prekarijat u umjetničkom svijetu
Kao popratni sadržaj izložbe, narednog dana, u srijedu, 4.
jula, održana su i izlaganja Marine Gržinić i Jelene Petrović na temu
Umjetnost i društvo: O feminističkim perspektivama. Marina Gržinić,
filozofkinja, teoretičarka i umjetnica iz Slovenije, govorila je o
feminističkim intervencijama u umjetnosti, i načinima na koje je
feministički identitet pronalazio svoje mjesto u umjetnosti, a pogotovo u
performativnoj umjetnosti. Istaknula je pitanje svojine i javnog života
kao važno feminističko pitanje, te kako feministička pozicija u
umjetnosti preispituje vlasništvo, i postavlja pitanja o tome ko
posjeduje javni prostor. Jelena Petrović,
feministička teoretičarka, članica feminističkog kustoskog tima Red
Min(e)d i profesorica na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču, u sklopu
izlaganja (Ne)vidljivi rad: Feminizam i postjugoslavenske umetničke
prakse skrenula je pažnju na feminističke umjetničke intervencije i
kritike postojećih institucija, kao i na prekarijat u umjetničkom
svijetu i neplaćeni (ženski) umjetnički rad. Predstavljajući izbor
djela, Jelena je pokazala kako prekarni rad postaje sastavni dio
umjetničke prakse, te je istaknula zanimljiv podatak – da najviše
umjetnica feministkinja koje djeluju u postjugoslavenskom prostoru
dolazi iz Sarajeva.
Prateći razgovor sa umjetnicama Irenom Lagator Pejović, Jelenom
Tomašević i Brigitom Antoni, kustosicom Natalijom Vujošević, uz
moderaciju Sarite Vujković, direktorice Muzeja savremene umjetnosti
Republike Srpske, pokazao je enormnu potrebu za dijalogom o kulturnim
politikama i načinima na koji žene koje se bave umjetnošću, bilo da su
kustosice ili umjetnice, mogu postati sastavnim dijelom kulturnih
politika i zvaničnih kolekcija. Natalija Vujošević je istaknula kako
umjetnice mahom rade van Crne Gore, gdje ostvaruju značajne rezultate,
ali ne bivaju uključene u scenu u Crnoj Gori. „Ako i jesu uključene, to
se skoro pa može nazvati incidentom“, rekla je Natalija. Zanimljivo je
da je 2.5% državnog budžeta Crne Gore rezervirano za kulturu (u
poređenju sa 0.6% budžeta u BiH), ali to, kako je rekla Irena Lagator
Pejović, ipak nije dovoljno vidljivo. Irena je istaknula da su svi
rezultati i uspjesi koje su ostvarile crnogorske umjetnice rezultat
njihovog vlastitog menadžerskog angažmana. Jelena Tomašević rekla je, u
šali, mada njene riječi oslikavaju ozbiljnost ovog problema, da nema
zemlje za ženu umjetnicu, dok se Brigita Antoni osvrnula na nemogućnost
ljudi da njen umjetnički poziv ozbiljno shvate.
Marina Gržinić tokom izlaganja na temu Umjetnost i društvo: O feminističkim perspektivama
Izložba Percepcije u Galeriji Dado Đurić nakon Cetinja dolazi u
Novi Sad u Galeriju Matice srpske (28. septembar 2018. godine), a potom
će u januaru 2019. godine biti predstavljena u Nacionalnoj galeriji
Kosova u Prištini. Na Međunarodni dan žena, 8. marta 2019. godine,
izložba će biti predstavljena u Banja Luci u Muzeju savremene umjetnosti
Republike Srpske, a svoju će turneju završiti u Muzeju savremene
umjetnosti u Skoplju 12. juna 2019. godine.