Dugo sam kopao po internetima pripremajući se za ovaj tekst i mislim da ovaj citat iz Washington Posta
savršeno sumira cijelu stvar. Usput, pripremao sam se dugo. Prošla su
već dva mjeseca otkako se čitamo ovdje, a tek je sad kucnuo časak da
proživim svoj prvi Carrie Bradshaw trenutak. Jer, tko ne sanja o svojoj
vlastitoj tjednoj seks kolumni od koje će moći bezbrižno živjeti u
najskupljem gradu na svijetu i pritom se kroz njegove ulice kretati u
štiklama koje koštaju kao dvije prosječne hrvatske plaće? No, stvarnost
je ipak surovija. Kakav bih ja to milenijalac bio da nije. Niti je ovo
seks kolumna niti sam pak ja, bogme, fikcionalni lik. Kamo sreće! Život
bi i meni i vama bio lakši. No, ovo preživljavanje itekako ima veze s
naslovom. Vidjet ćete, uostalom, uskoro i sami.
Aseksualnost kao hit orijentacija
Ovo je tekst koji će se baviti trenutačno vjerojatno najvrućom temom u
domeni izučavanja popularne kulture, milenijalcima i našoj (kažem našoj
jer pripadam generaciji rođenoj između ranih 80-ih i kasnih 90-ih,
dakle razdoblju koje sva relevantna literatura definira milenijalskim),
prema mnogima, nedokučivoj averziji prema seksu. Mnogi se, naime, ljudi
stariji od 30 čude kad čuju da se milenijalci seksaju mnogo manje od
njih kad su bili u tim godinama. I kad kažem mnogo manje mislim gotovo
uopće ne.
Činjenica je, naime, da je hit orijentacija te generacije postala
aseksualnost. Slobodno provjerite na Googleu ili pak priupitajte prvog
adolescenta na kojeg naletite koliko se često seksa.
Vjerojatnije je da će vam moći nabrojiti pet albuma nizozemske folk grupe Fungus
iz 70-ih, tri zadnja australska masterchefa ili milijun načina kako
uzgojiti avokado iz koštice. Možda su se vremena promijenila pa je seks
izašao iz mode, a brojke ne lažu.
Recimo, kad sam predlagao ovu temu moje urednice, (k)rasne žene u
ranim 40-ima, nisu mogle vjerovati da je doista riječ o dobro istraženom
fenomenu. Prvo su mislile da je riječ samo o meni, onda, kad sam im
krenuo pričati da se ne je*e niti dobar dio mojih prijatelja, su manjak
seksa pripisale seksualnoj manjini kojoj pripadam (što je dosta
paradoksalno kad se u obzir uzme rasprostranjeni mit o pederskom
promiskuitetu) da bi se na kraju, kad su skužile da se ne seksaju niti
moji prijatelji heteroseksualci, složile da se radi o jednostavno
nepremostivom međugeneracijskom jazu. Kao, mladi i njihove fore. Nemaju
pojma što propuštaju i tako to.
Internet je kriv
Prema otprilike milijun studija koje sam na ovu temu pročitao,
najevidentniji je internet. Kažu ljudi mnogo pametniji od mene da smo
prezatrpani hiperseksualiziranim sadržajima koji nas zapljuskuju na
svakom koraku budući da, brat bratu, na internetu provodimo svaku
slobodnu sekundu.
Uzmemo li u obzir stopu nezaposlenosti mladih, vrijeme koje krademo
poslodavcima na šihti da bismo kratko škicnuli novitete na Instagramu i
broj odlazaka na WC na koji ne odlazimo bez mobitela, koliko god to
nehigijenski bilo, minutaža je zavidna.
Je*i ga, svi ti Facebookovi, Twitteri (ili bilo koja druga društvena
mreža koju možda koristite, a ja sam preneupućen da za nju znam)
promijenili su nepovratno način naše komunikacije, osobito na intimnom
planu. Pratimo, lajkamo, tvitamo, postamo, sve manje tipkamo. Na kavama
sjedimo još manje, a i dok sjedimo za tom jednom kavom ona poslovična
balkanska tri i kusur sata i dalje buljimo u svoje telefonske ekrane.
Aplikacije za seks nabrzinu postale su beskorisne
Da stvar bude smješnija, živimo u eri aplikacija za dejtanje. Kao,
seks na brzinu daleko je koliko i prvi swipe nadesno. Ako još ne znate
za Tinder, vrijeme je da uhvatite korak s vremenom. U vašem se životu,
realno, neće promijeniti baš ništa, ali će vrijeme koje provedete na
zahodu postati dosta kvalitetnije i tko zna, možda pronađete ljubav
života za narednih mjesec dana, koliki je prema nekim istraživanjima rok
trajanja većine Tinder veza.
Možda, samo možda bi tome i bilo tako da nismo toliko gnjili. Brojke,
naime, pokazuju da tek trećina ljudi koji koriste Tinder fakat i ode na
dejt, a koliko se ljudi zahvaljujući toj aplikaciji u stvarnosti i
povali nitko niti ne pita. Ja, recimo, imam samo jednu frendicu, od
mnogih koje svajpaju, koja tu platformu zapravo koristi kao poligon za
traženje seksa. Pitam se, doduše, zašto se uvijek nalazi samo sa
turistima koji dolaze nakratko u Zagreb, no to je priča za neki drugi
tekst u kojem pišem o ljudima koji se zapravo seksaju.
Frendovi koje imam su ili po vezama u kojima nemaju vremena ili volje
za seks ili su samci koji ga niti ne traže. Jednom do dvaput godišnje,
kad zasvrbi, izvuku iz crne bilježnice neki stari broj i bace seks
maraton koji im napuni baterije za idući jednogodišnji ciklus seksualne
hibernacije. E, da. Od čete prijatelja koju imam, samo jedan cvili da mu
nedostaje seksa, ali tko mu je, jadnome, kriv što se rodio u vrijeme
aseksualne revolucije. Amerikanac je, strejt je, plav i svira cello (ako
netko želi broj) i, kao što se vidi, pripada endemskoj vrsti.
Razgovori o hrani zamijenili su orgazme
Neki dan sam razgovarao s frendicom koliko je naporno živjeti u
svijetu koji je napajan isključivo seksom, kad istovremeno isti nitko
koga znamo ne upražnjava i, što je možda više zabrinjavajuće, nitko se
zbog toga niti ne žali. Osim onog frenda kojeg sam pokušao prodati
maločas.
Da, ljudi piju, neki se čak i drogiraju lakim drogama – sve više u
kućnom okruženju uz indie filmove, serije u kojima kite, cice i guzice
iskaču iz svakog drugog kadra, svatko na svojoj strani kauča, a čak niti
to više koliko su običavali – ali nikome više niti ne pada na pamet
dogovoriti nešto za, kako se to u narodu kolokvijalno kaže, bacit pod
jaja. Radije se vrtimo u istim starim dobro poznatim krugovima i
raspravljamo o hrani kao što su sudionici seksualnih revolucija
vjerojatno ne baš tako davno razgovarali o grupnjacima.
Nema se para niti za kondome
Dobro, kažete, pa jeste li vi nekad negdje čuli da se ljude može
upoznati i negdje vani, oldschool? Na stvari je to što milenijalci više
čak niti ne izlaze koliko su običavali. Socijalne fobije su uzele maha,
depresije haraju, anksiolitici se gutaju na šake. Neki se prave da su
prekul za ić van, drugi su stvarno samo odrasli. Ili se samo prave da
jesu pa upisuju 18. besmisleni diplomski, odlaze u Berlin na doktorate
ili u Bruxelles na neplaćene ili loše plaćene staževe s idejom da će im
pomoći da izgrade karijere pa tako opravdavaju nepostojanje seksualnih
aktivnosti. Nemojte me krivo shvatiti, sve to radim i ja. Razmišljam,
eto, o doktoratu na temu pozicije doma u suvremenom hrvatskom
postdramskom teatru.
Svima im je zajedničko jedno: besparica, da se sad ne lažemo. I tu
se, u konačnici, i skriva ključ ovog problema, oprostit ćete, kronične
generacijske neje*ice. Tko ima volje, ako već i ima vremena, umakati kad
mu s uma ne silaze crveni minusi, opomene, ovrhe, premale, neisplaćene
ili nepostojeće plaće pa još uz sve to i zbog toga svega i s 30 živi s
roditeljima? Psiholozi su za tu krizu modernog postadolscenta skovali
čak i stručni termin, nećete vjerovati. Kriza četvrtine života.
Kriza četvrtine života je stvarna
I kao da sve to nije dovoljno, vratit ću se ponovno malo na pogubnost
globalizacije i digitalnog doba, psiholozi tvrde da smo još i jako
nesigurni u svoj izgled. Kako i ne bismo bili, kad se američki đir
golotinje uvukao u apsolutno svaku poru svijeta. Nekad je seks bio tabu,
danas bez bradavice na naslovnici neće prodati niti priručnik za
pecanje, a kamoli paštetu. Naravno, svi znamo da seks prodaje, ali
prisutnost seksa postala je tolika da smo naprosto otupjeli. Ovi malo
stariji, koji su odrastali prije interneta i besplatnih visokobudžetnih
pornića udaljenih jedan klik, još su i imali šanse realizirati svoje
maštarije jer im nije bilo druge nego da seksualnost istražuju kroz
praksu, ali tko će se danas toliko mučiti.
Mnogo je lakše upaliti Netflix, otvoriti bezalkoholno craft pivo (jer
tko više ima želudac za mamurluke kad se bori s čirevima uzrokovanima
egzistencijalnim krizama četvrtine života), vrećicu čipsa od jabuke ili
celera i kukati da je život toliko težak da niti seksati se više nema
smisla. Sva sreća što sam završio ovaj tekst jer me na Netflixu čeka
druga sezona serije za koju vjerojatno nikad niste čuli, a i ja ću je
zaboraviti čim je pogledam.
Svima vama koji ste ovo pročitali i zaključili da sam sve ovo
izmislio zbog sezone kiselih krastavaca, čestitam. Dio ste manjine.