Ruski veleposlasnik: Naša vojska gađat će i mjesta s kojih projektili budu ispaljeni
Američke optužbe o kemijskom napadu sirijskog režima u subotu, u kojem
je ubijeno više od 70 civila, Kremlj je opisao već uobičajenim nizom
termina, poput “obmana”, “informacijski napad”, “opasna provokacija” i
“lažna pretpostavka” te “fabricirana izlika” za vojnu intervenciju kojom
se štiti “teroriste” i “radikalnu opoziciju”.
Ruski veleposlanik u Libanonu dao je dosad najkonkretniju i
najozbiljniju najavu ruskog odgovora na američku akciju u Siriji,
tvrdeći da će ruska vojska gađati i projektile i mjesta s kojih budu
ispaljena – dakle, američke ili druge ratne brodove i avione. Kao i
nakon kemijskog napada prije godinu dana u Kan Šejhunu, kad je ubijeno
više od 80 ljudi, Rusija i sada tvrdi da je čitav napad ili lažiran ili
su ga ustvari izveli pobunjenici na vlastitom teritoriju kako bi
stvorili izliku za međunarodnu intervenciju.
Bešćutna logika korištenja kemijskog oružja
Dok ruske i sirijske vlasti i mediji, te njima skloni političari i
komentatori, tvrde da je nelogično da sirijska vojska izvede napad kada
dobiva na bojnom polju, u isto vrijeme prešućuju pitanje zašto bi
pobunjenici, pod pretpostavkom da su se domogli kemijskog oružja (za što
nema dokaza), izveli napad ne na režimske snage, već na vlastito
civilno stanovništvo. Zanemaruju, naravno, i da je teroriziranje bojnim
otrovima vrlo učinkovito u neizravnom slamanju oružanog otpora, kao što
potvrđuje predaja pobunjenika u Dumi neposredno nakon zadnjeg napada.
Drugim riječima, kemijsko oružje, u slučaju da njegovo korištenje prođe
nekažnjeno, olakšava sirijskom režimu posao i znatno smanjuje vojne
gubitke koje prouzročuje urbano ratovanje.
komentatori, tvrde da je nelogično da sirijska vojska izvede napad kada
dobiva na bojnom polju, u isto vrijeme prešućuju pitanje zašto bi
pobunjenici, pod pretpostavkom da su se domogli kemijskog oružja (za što
nema dokaza), izveli napad ne na režimske snage, već na vlastito
civilno stanovništvo. Zanemaruju, naravno, i da je teroriziranje bojnim
otrovima vrlo učinkovito u neizravnom slamanju oružanog otpora, kao što
potvrđuje predaja pobunjenika u Dumi neposredno nakon zadnjeg napada.
Drugim riječima, kemijsko oružje, u slučaju da njegovo korištenje prođe
nekažnjeno, olakšava sirijskom režimu posao i znatno smanjuje vojne
gubitke koje prouzročuje urbano ratovanje.
Američki republikanski senator, John McCain, poznat po svom oštrom
stavu prema Rusiji, Siriji i Iranu, prozvao je Trumpa da je svojim
“signaliziranjem svijetu da će se SAD prerano povući iz Sirije” zapravo
ohrabrio “Bašara Asada i njegove ruske i iranske saveznike” da izvedu
još jedan kemijski napad. Ne možemo znati je li zaista tako, ali
znakovito je da je do napada došlo neposredno nakon Trumpove ad hoc najave o povlačenju iz Sirije
koja je ostavila zatečenim čitav njegov politički i vojni vrh – kao što
je i prošlogodišnji napad u Kan Šejhunu izveden samo nekoliko dana
nakon što su tadašnji ministar vanjskih poslova Rex Tillerson i drugi
dužnosnici opisali Asada kao “političku stvarnost” o čijem će
“dugoročnom statusu odlučiti sirijski narod”.
stavu prema Rusiji, Siriji i Iranu, prozvao je Trumpa da je svojim
“signaliziranjem svijetu da će se SAD prerano povući iz Sirije” zapravo
ohrabrio “Bašara Asada i njegove ruske i iranske saveznike” da izvedu
još jedan kemijski napad. Ne možemo znati je li zaista tako, ali
znakovito je da je do napada došlo neposredno nakon Trumpove ad hoc najave o povlačenju iz Sirije
koja je ostavila zatečenim čitav njegov politički i vojni vrh – kao što
je i prošlogodišnji napad u Kan Šejhunu izveden samo nekoliko dana
nakon što su tadašnji ministar vanjskih poslova Rex Tillerson i drugi
dužnosnici opisali Asada kao “političku stvarnost” o čijem će
“dugoročnom statusu odlučiti sirijski narod”.
Trumpov i Obamin pristup Siriji
To je bila naznaka kritičnog zaokreta u američkoj politici prema
Asadovom režimu: iako je i Trumpov prethodnik Barack Obama od 2014.
nadalje bio usredotočen primarno na borbu protiv Islamske države, s
Trumpom je došlo do definitivne potvrde da je SAD, barem u tom trenutku,
odustao od svoje dugogodišnje mantre da “Asad mora otići”, odnosno da
za njega nema budućnosti na čelu Sirije.
Asadovom režimu: iako je i Trumpov prethodnik Barack Obama od 2014.
nadalje bio usredotočen primarno na borbu protiv Islamske države, s
Trumpom je došlo do definitivne potvrde da je SAD, barem u tom trenutku,
odustao od svoje dugogodišnje mantre da “Asad mora otići”, odnosno da
za njega nema budućnosti na čelu Sirije.
Doduše, Obama je svojom politikom neintervencije, mantrom da “nema
vojnog rješenja za Siriju” i polaganjem nade u diplomatski dogovor s
Moskvom, koja je bacila sve karte upravo na takvo vojno rješenje u
korist Asada, praktički osigurao da Asad zaista ostane na vlasti.
Ključan moment bio je 2013. nakon stravičnog napada sarinom u istočnoj
Guti, kada je prema podacima koje je objavio SAD ubijeno više od 1400
ljudi, mahom civila, u ovoj pobunjeničkoj enklavi.
vojnog rješenja za Siriju” i polaganjem nade u diplomatski dogovor s
Moskvom, koja je bacila sve karte upravo na takvo vojno rješenje u
korist Asada, praktički osigurao da Asad zaista ostane na vlasti.
Ključan moment bio je 2013. nakon stravičnog napada sarinom u istočnoj
Guti, kada je prema podacima koje je objavio SAD ubijeno više od 1400
ljudi, mahom civila, u ovoj pobunjeničkoj enklavi.
Kao što je dobro poznato, SAD se tada spremao za vojnu
intervenciju, zajedno s Velikom Britanijom i Francuskom, ali Obama je u
zadnji čas odustao od tog plana i prihvatio ruski prijedlog o
eliminaciji sirijskog kemijskog arsenala. Velika količina sirijskih
zaliha bojnih otrova zaista je tada uništena, ali Asad je očito ipak
zadržao manji dio kako bi ga mogao iskoristiti po potrebi. Iako se radi o
izravnom kršenju sporazuma između Sirije i SAD-a, odnosno međunarodne
Organizacije za zabranu kemijskog oružja kojoj se Sirija pridružila,
ruska zaštita u Vijeću sigurnosti UN-a osigurala je da njena saveznica
neće snositi posljedice. Stoga Trump, iako oportunistički prebacuje
odgovornost na Obamu, nije u krivu kada kaže da bi današnja situacija
bila znatno drukčija da je ovaj adekvatno reagirao na kršenje “crvene
linije” o kemijskom oružju koju je sam proglasio.
intervenciju, zajedno s Velikom Britanijom i Francuskom, ali Obama je u
zadnji čas odustao od tog plana i prihvatio ruski prijedlog o
eliminaciji sirijskog kemijskog arsenala. Velika količina sirijskih
zaliha bojnih otrova zaista je tada uništena, ali Asad je očito ipak
zadržao manji dio kako bi ga mogao iskoristiti po potrebi. Iako se radi o
izravnom kršenju sporazuma između Sirije i SAD-a, odnosno međunarodne
Organizacije za zabranu kemijskog oružja kojoj se Sirija pridružila,
ruska zaštita u Vijeću sigurnosti UN-a osigurala je da njena saveznica
neće snositi posljedice. Stoga Trump, iako oportunistički prebacuje
odgovornost na Obamu, nije u krivu kada kaže da bi današnja situacija
bila znatno drukčija da je ovaj adekvatno reagirao na kršenje “crvene
linije” o kemijskom oružju koju je sam proglasio.
Zašto Amerika ne čeka rezultat istrage?
Rusija je čak 12 puta uložila veto, na koje ima pravo kao stalna
članica Vijeća sigurnosti (mjesto koje je naslijedila od SSSR-a), na
rezolucije koje osuđuju ratne zločine sirijskog režima i prijete mu
sankcijama, uključujući na nastavak mandata za zajedničku istragu UN-a i
OPCW-a o kemijskim napadima u Siriji – nakon što je njome utvrđeno da
je za napad prošle godine odgovoran upravo Asadov režim. Posljednji
takav veto uložila je upravo jučer, na izvanrednoj sjednici VS-a, na
američku rezoluciju kojom bi se uspostavilo međunarodno tijelo koje bi
istražilo najnoviji napad u istočnoj Guti.
članica Vijeća sigurnosti (mjesto koje je naslijedila od SSSR-a), na
rezolucije koje osuđuju ratne zločine sirijskog režima i prijete mu
sankcijama, uključujući na nastavak mandata za zajedničku istragu UN-a i
OPCW-a o kemijskim napadima u Siriji – nakon što je njome utvrđeno da
je za napad prošle godine odgovoran upravo Asadov režim. Posljednji
takav veto uložila je upravo jučer, na izvanrednoj sjednici VS-a, na
američku rezoluciju kojom bi se uspostavilo međunarodno tijelo koje bi
istražilo najnoviji napad u istočnoj Guti.
SAD je isto tako odbio rusku verziju rezolucije o uspostavi takvog
tijela, za koju je američka veleposlanica Nikki Haley ustvrdila da bi
omogućila Moskvi odrediti rezultat istrage. Ruski i sirijski prijedlog
da međunarodni istražitelji dođu u Dumu i uzmu uzorke poprišta navodnog
napada zvuči konstruktivno, ali im daje ključan manevarski prostor:
prvo, zato što je to područje sada pod njihovom kontrolom i mogu, ili
već jesu, pokušati uništiti dokaze; i drugo, zato što će takva istraga
zasigurno trajati nekoliko mjeseci, a čak i u slučaju da završni
izvještaj OPCW-a okrivi Damask za napad (za što neće imati ovlasti bez
rezolucije VS-a), Rusija i Sirija moći će ga jednostavno proglasiti
pristranim i lažnim, kao što su već napravile zadnji put. Trenutak
političke volje za vojnom akcijom dotad će odavno proći, i sve će se
nastaviti po starom do idućeg incidenta. Washington je to vjerojatno
imao na umu kad je obznanio da podržava istragu OPCW-a, ali da neće
čekati na njen rezultat kako bi odgovorio.
tijela, za koju je američka veleposlanica Nikki Haley ustvrdila da bi
omogućila Moskvi odrediti rezultat istrage. Ruski i sirijski prijedlog
da međunarodni istražitelji dođu u Dumu i uzmu uzorke poprišta navodnog
napada zvuči konstruktivno, ali im daje ključan manevarski prostor:
prvo, zato što je to područje sada pod njihovom kontrolom i mogu, ili
već jesu, pokušati uništiti dokaze; i drugo, zato što će takva istraga
zasigurno trajati nekoliko mjeseci, a čak i u slučaju da završni
izvještaj OPCW-a okrivi Damask za napad (za što neće imati ovlasti bez
rezolucije VS-a), Rusija i Sirija moći će ga jednostavno proglasiti
pristranim i lažnim, kao što su već napravile zadnji put. Trenutak
političke volje za vojnom akcijom dotad će odavno proći, i sve će se
nastaviti po starom do idućeg incidenta. Washington je to vjerojatno
imao na umu kad je obznanio da podržava istragu OPCW-a, ali da neće
čekati na njen rezultat kako bi odgovorio.
Cijene intervencije i neintervencije
S druge strane, američka vojna akcija prije provođenja službene
istrage i iznošenja dokaza o kemijskom napadu zasigurno će učiniti
uvjerljivijom optužbu druge strane o lažnim opravdanjima za intervenciju
i jednostranom kršenju međunarodnog prava i procedura. Legalnost
američkog napada zaista je legalno upitna, u najmanju ruku, i sa
stanovišta američkog ustava i međunarodnog prava. No taj je vlak,
kolokvijalno rečeno, već odavno prošao: osim što je Trump i lani naredio
napad na Siriju bez odobrenja Kongresa, i Obama je 2015. pokrenuo
akciju protiv ISIS-a, a 2011. protiv libijskog režima Moamara Gadafija,
bez istog odobrenja. Amerika odavno pokreće vojne akcije u drugim
državama bez odobrenja UN-a, a dok Rusija ima mogućnost veta, tako će
vjerojatno i ostati.
istrage i iznošenja dokaza o kemijskom napadu zasigurno će učiniti
uvjerljivijom optužbu druge strane o lažnim opravdanjima za intervenciju
i jednostranom kršenju međunarodnog prava i procedura. Legalnost
američkog napada zaista je legalno upitna, u najmanju ruku, i sa
stanovišta američkog ustava i međunarodnog prava. No taj je vlak,
kolokvijalno rečeno, već odavno prošao: osim što je Trump i lani naredio
napad na Siriju bez odobrenja Kongresa, i Obama je 2015. pokrenuo
akciju protiv ISIS-a, a 2011. protiv libijskog režima Moamara Gadafija,
bez istog odobrenja. Amerika odavno pokreće vojne akcije u drugim
državama bez odobrenja UN-a, a dok Rusija ima mogućnost veta, tako će
vjerojatno i ostati.
Opasnosti od ovakvih jednostranih poteza i samovolje “svjetskog
policajca” ne smiju se zanemariti, kao što pokazuju primjeri ogromne
ljudske cijene invazija na Irak i Afganistan, a u manjoj mjeri i
intervencija u Siriji i Libiji. Ali isto tako se ne smiju ignorirati ni
realne prepreke združenoj intervenciji međunarodne zajednice kroz pravni
okvir UN-a, kao ni, u slučaju Sirije, još viša cijena neintervencije.
policajca” ne smiju se zanemariti, kao što pokazuju primjeri ogromne
ljudske cijene invazija na Irak i Afganistan, a u manjoj mjeri i
intervencija u Siriji i Libiji. Ali isto tako se ne smiju ignorirati ni
realne prepreke združenoj intervenciji međunarodne zajednice kroz pravni
okvir UN-a, kao ni, u slučaju Sirije, još viša cijena neintervencije.
- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -
Neviđeno razaranje te zemlje, oko pola milijuna tragično izgubljenih
života, potpuni raspad njenog suvereniteta i teritorijalnog integriteta i
potpuna nekažnjivost onih koji vrše ratne zločine, prvenstveno Asadovog
režima, rezultat su nemogućnosti i nevoljkosti međunarodne zajednice da
zaštiti sirijski narod od sustavnog pokolja i protjerivanja. Nezakonito
i nehumano korištenje bojnih otrova nije samo pravni ili etički
problem; ako oni koji ih koriste ne snose nikakvu kaznu, rizik od
njihove normalizacije znači da bi ponovo, prvi put od Prvog svjetskog
rata, mogli postati de facto dopušteno sredstvo rata.
Prošlo je vrijeme za bezbolne operacije protiv Asadova režima
To nas dovodi do pitanja – što slijedi sada? Ruski diplomatski
pokušaji spašavanja sirijskog saveznika od vojne akcije ovog puta, čini
se, osuđeni su na neuspjeh. Trump je, barem sudeći po njegovim izjavama,
kao i onima njegovih dužnosnika i saveznika, odlučan naplatiti “visoku
cijenu”Asadu, kojeg je nazvao “životinjom koja ubija plinom”. To što je
Trump prvi put javno osudio i njegovog glavnog saveznika Vladimira
Putina i proglasio odnose s Rusijom “gorima nego u Hladnom ratu” također
je izuzetno znakovito. Ali SAD će zasigurno pokušati izbjeći
konfrontaciju s Rusijom, koja objektivno nosi sa sobom rizik trećeg
svjetskog, možda i nuklearnog rata. Sirija to zna, stoga je već i
sklonila dobar dio svoje avijacije u rusku zračnu bazu u Hmeimimu.
pokušaji spašavanja sirijskog saveznika od vojne akcije ovog puta, čini
se, osuđeni su na neuspjeh. Trump je, barem sudeći po njegovim izjavama,
kao i onima njegovih dužnosnika i saveznika, odlučan naplatiti “visoku
cijenu”Asadu, kojeg je nazvao “životinjom koja ubija plinom”. To što je
Trump prvi put javno osudio i njegovog glavnog saveznika Vladimira
Putina i proglasio odnose s Rusijom “gorima nego u Hladnom ratu” također
je izuzetno znakovito. Ali SAD će zasigurno pokušati izbjeći
konfrontaciju s Rusijom, koja objektivno nosi sa sobom rizik trećeg
svjetskog, možda i nuklearnog rata. Sirija to zna, stoga je već i
sklonila dobar dio svoje avijacije u rusku zračnu bazu u Hmeimimu.
Stoga je pred Trumpom kritična dvojba – izvršiti vojne napade koji
bi bili toliko ograničeni da neće predstavljati značajan udarac
sirijskoj vojsci i njenom kapacitetu da nastavi s bombardiranjem civila,
uključujući bojnim otrovima; ili poduzeti mnogo širi napad koji bi
zaista neutralizirao sirijske zračne snage i njihov kemijski arsenal,
ali gotovo sigurno nanio gubitke i ruskim i iranskim snagama u zemlji.
Vrijeme za relativno bezbolnu operaciju protiv sirijskog režima odavno
je prošlo. Iako su američke snage već nanosile gubitke sirijskoj vojsci,
pa čak i ruskim plaćenicima koji se s njom bore, Rusija bi vjerojatno
oštrije reagirala na gubitke svojih regularnih snaga.
Ključno pitanje: Kako će reagirati Rusija?
bi bili toliko ograničeni da neće predstavljati značajan udarac
sirijskoj vojsci i njenom kapacitetu da nastavi s bombardiranjem civila,
uključujući bojnim otrovima; ili poduzeti mnogo širi napad koji bi
zaista neutralizirao sirijske zračne snage i njihov kemijski arsenal,
ali gotovo sigurno nanio gubitke i ruskim i iranskim snagama u zemlji.
Vrijeme za relativno bezbolnu operaciju protiv sirijskog režima odavno
je prošlo. Iako su američke snage već nanosile gubitke sirijskoj vojsci,
pa čak i ruskim plaćenicima koji se s njom bore, Rusija bi vjerojatno
oštrije reagirala na gubitke svojih regularnih snaga.
Ključno pitanje: Kako će reagirati Rusija?
Doduše, moguće je, čak i vjerojatno, da će Rusija unatoč
prijetnjama ostati postrani i da neće uzvratiti napad protiv SAD-a koji
je i dalje vojno superioran u svakom pogledu. No lako je zamisliv i
scenarij u kojem bi sukob izmaknuo kontroli: Rusija aktivira svoj
protuzračni sustav S-400 koji je postavila u Rusiji i obori jedan ili
više američkih ili savezničkih aviona, možda čak potopi i brod s kojeg
su lansirani krstareći projektili, a Amerika na ovo odgovori
bombardiranjem protuzračne obrane, možda i same zračne baze Hmeimim ili
pomorske baze u Tartusu te obaranja ruskih aviona.
prijetnjama ostati postrani i da neće uzvratiti napad protiv SAD-a koji
je i dalje vojno superioran u svakom pogledu. No lako je zamisliv i
scenarij u kojem bi sukob izmaknuo kontroli: Rusija aktivira svoj
protuzračni sustav S-400 koji je postavila u Rusiji i obori jedan ili
više američkih ili savezničkih aviona, možda čak potopi i brod s kojeg
su lansirani krstareći projektili, a Amerika na ovo odgovori
bombardiranjem protuzračne obrane, možda i same zračne baze Hmeimim ili
pomorske baze u Tartusu te obaranja ruskih aviona.
U ovakvom nizu napada i protunapada vojni gubici obje strane mogu
dramatično eskalirati. Ulozi su stoga iznimno visoki za obje strane, a
potencijal za eskalaciju predstavlja i uključenje Izraela u sukob, koji
odavno vrši vojne akcije niskog intenziteta u Siriji kako bi spriječio
jačanje iranskih snaga i libanonskog Hezbolaha na svojoj granici. O
svemu tome očitovao se i Putin, koji je jučer ocijenio da je “situacija u
svijetu sve kaotičnija”, ali kako se nada da će “zdrav razum
prevladati”. Možemo se složiti s ruskim predsjednikom, ali samo ako i
sam misli poslušati vlastiti savjet.
dramatično eskalirati. Ulozi su stoga iznimno visoki za obje strane, a
potencijal za eskalaciju predstavlja i uključenje Izraela u sukob, koji
odavno vrši vojne akcije niskog intenziteta u Siriji kako bi spriječio
jačanje iranskih snaga i libanonskog Hezbolaha na svojoj granici. O
svemu tome očitovao se i Putin, koji je jučer ocijenio da je “situacija u
svijetu sve kaotičnija”, ali kako se nada da će “zdrav razum
prevladati”. Možemo se složiti s ruskim predsjednikom, ali samo ako i
sam misli poslušati vlastiti savjet.
Bezuvjetna podrška režimu koji koristi kemijsko oružje protiv vlastita
naroda nije odlika ni zdravog razuma ni održive vanjske politike – o
etičnosti i legalnosti da ne govorimo.
- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -