Zahuktala i bezobzirna trka svih vrsta profitera i špekulanata razvijala
se uporedo sa igrama mozga i mašte mekih sanjala i smelih ideologa. Po
razrivenim ulicama i ruševnama, zapuštenim kućama sa vidnim tragovima
rata, valjala se šarena bujica sveta, koja je neprestano rasla, jer su
se u nju bacale svakodnevno stotine pridošlica, glavačke, kao lovci
bisera u duboko more.
Tu je dolazio i ko je hteo da se istakne i ko je hteo da se sakrije.
Tu su se mešali oni koji su imali da brane imetak ili položaj, ugrožen
novim prilikama, sa onima koje je dovela želja da sada steknu jedno i
drugo. Tu je bilo mnogo mladog sveta iz svih krajeva države u
stvaranju, koji je sve očekivao od novih prilika i sutrašnjeg dana, i
dosta starijih ljudi koji su gledali kako da se prilagode, i
tražili spasa upravo u toj bujici, krijući svoj sgrah i odvratnost koju
im je ona ulivala. Bilo je mnogo takvih koje je rat izneo na površinu i
stvorio, kao i takvih koje je u osnovi prodrmao i izmenio i koji su sada
tražili oslonca i ravnoteže.
Bilo je gladnih, slabo odevenih, nedoučenih; bilo je moralno
prebijenih i zauvek u sebi postiđenih; bilo je sitih i nasrtljivih sa
bezgraničnim apetitom i divljačkim smelostima; bilo je zanesenjaka i
usijanih glava koje ne misle na sebe, i hladnih račundžija i sebičnjaka;
bilo je ljudi svih vera i uverenja, raznih rasa i narodnosti svih
staleža i profesija; bilo je rodoljuba sa starom ljubavi, naivnom verom i
neodređenim nadama u blisku bolju budućnost; bilo je smelih i vidovitih novatora, koji su već sada gledali dalje i videli bolje; bilo je međunarodnih agenata koji su išli za svojim jasno određenim ciljem.
Bila je, ukratko, cela jedna bujna i šarena dubinska flora koju ratovi i veliki potresi rađaju a mir izbacuje na površinu. Jer, u
naše vreme i najveći ratovi i najsavršenije pobede retko i nepotpuno
rešavaju pitanja zbog kojih se ratovalo i pobedilo, ali zato otvaraju
redovno velik broj novih i teških pitanja. Rešenje tih pitanja
tražio je ovaj svet. Nemogućno je ma i približno nabrojati čega je sve
bilo u toj bujici sveta, ali se pouzdano može kazati da su svi ti ljudi
došli gonjeni moćnim nagonima i hitnim, velikim potrebama, kao jata
morskih riba koja traže povoljnije uslove za život, ta bujica je
stremila pod senku nove vlasti i novih zakona, rešena ili da ih
prilagodi svojim težnjama i interesima ili da sebe prilagodi njima.
U tom mnoštvu i u vazduhu koji ga okružuje vladala je nezdrava i
varljiva ali uzbudljiva i moćna atmosfera neograničenih mogućnosti na
svima područjima i u svima pravcima. Tada ste mogli da na liniji
Slavija—Kalemegdan, u podne ili pred veče, sretnete neočekivano nekog
druga iz detinjstva i blagodareći tome slučajnom susretu da već sutra
osvanete kao dobro namešten ili čak bogat čovek, a da vas niko
podrobnije ne ispita ko ste, ni šta ste, ni kakav ste. Ali ste isto tako
mogli sa torbom punom najboljih svedočanstava i najtvrđih uverenja
(crno na belo!) da nedeljama uzalud obijate pragove nadleštava i da
nikad ne dođete do svoga prava. Nečega od bujnosti i haosa zlatonosne
zemlje Eldorada bilo je u životu i izgledu te prestonice jedne velike
države koja još nije imala ni određenih granica ni unutarnjeg uređenja
ni konačno utvrđenog imena. U svemu je vladao neki bogat i topal nered,
veliki, duhovni i materijalni nered u onoj prvoj fazi u kojoj se još
niko ne buni protiv njega, jer svak u njemu nalazi svoj komad i crpe
nadu da može naći još veći.
Život toga novog Beograda nije još niko opisao, niti ga je lako
opisati, ali oni koji su tada živeli mogu i danas da ga izazovu u
sećanju i osete svim čulima kao naročit klimat ili određeno godišnje
doba.”
Ivo Andrić, Gospođica, Sabrana dela Ive Andrića, Beograd, 1976.