U razgovoru za Fenu napomenuo je da lično nije iznenađen tamošnjim
protestima jer je cjelokupna situacija na Bliskom Istoku takva da se
može prevesti kao poraz dosadašnje vodeće alijanse na Bliskom istoku, a
to su Sjedinjene Američke Države (SAD) i Izrael te druge zemlje sličnih
interesa.
– Svim ovim kako se završava situacija u Siriji, kako se završila
situacija u Iraku te u kom pravcu ide situacija u Jemenu, može se reći
da je u pitanju veliki geostrateški zemljotres – smatra ovaj bh.
diplomata.
Ističe da je rusko-iransko-kineska alijansa, uz još neke saveznike,
očigledno preuzela u svoju korist geostratešku situaciju, a to zapadne
zemlje, dodaje Dizdarević, nisu mogle lako prihvataiti zbog interesa i
očekivanja na Bliskom Istoku.
U takvoj situaciji, najizazovnija tačka za destabilizaciju te
generalne situacije na Bliskom istoku je Iran koji se pojavljuje kao
značajna regionalna sila nakon što su, pod pritiskom sankcija, bili
izolirani.
– Iran se pojavljuje kao značajan sila u regionu na način koji nije
prihvatljiv za zapadnu koaliciju, a prije svega za Izrael. Zato nisam
iznenađen idejom, potrebama i ciljevima zapadne koalicije da
destabilizira Iran – naglasio je.
Mišljenja je da Izrael otpočetka ne dozvoljava da se na Bliskom
istoku pojavi bilo koja sila koja ima kapacitet i mogućnost da postane
nuklearna sila, čuvajući nuklearni ekskluzivitet u tom regionu, a
Saudijska Arabija iz niza doktrinarnih razloga ne može gledati na tu
situaciju u Iranu.
Stoga postoje svi razlozi za destabilizaciju zemlje, a Dizdarević još
navodi činjenicu da ako se završava jedno ratno žarište, mora se
nažalost otvoriti novo, jer su ratovi i oružje – novac.
Tvrdi da bi prije dvije godine ili dva mjeseca isto rekao, a to je da
onoga trenutka kada Sirija bude ulazila u mogućnost mira i završetka
rata otvorit će se novi sukob.
– Cinično u svemu tome je da mnoge stvari koje se u Iranu ovih dana
događaju su iste, po načinu izvođenja, po organizaciji i tehnici, kao
što je počinjalo “arapsko proljeće” prije šest ili sedam godina – kazao
je Dizdarević, navodeći da se i tamo počinjalo s unutrašnjim nemirima.
Podsjetio je da je američki predsjednik Donald Trump prije nekoliko
mjeseci iranski narod nazivao terorističkim, kada mu je trebalo da im
zabrani ulazak u SAD, ali danas govori o herojskom iranskom narodu i
naglašava da je vrijeme za promjene.
Upravo iz tih razloga, Dizdarević smatra da vanjski faktor koji utiče
na cjelokupnu situaciju nije naivan, nego je vrlo značajan, ističući da
taj vanjski faktor podupire nemire i destabilizaciju Irana.
Ipak postoje i unutrašnji razlozi u Iranu koji pogoduju ovakvoj
situaciju, a to je jačanje reformskih snaga u Iranu s ponovnom pobjedom
predsjednika Hassana Rouhanija te procentom izlaznosti na izbore i
njihovom podrškom reformskim procesima.
– Takvi reformski procesu u direktnom su sudaru s konzervativnom, ali
u isto vrijeme vrlo moćnom vjersko-teokratskom linijom koja vlada
Iranom i ima uporište u Ustavu i organizaciji zemlje. Te snage se
osjećaju lagodno s novim talasima i novim načinom razmišljanja –
naglašava.
Dizdarević navodi i da Iran ima najviši procent studenata u odnosu na
broj stanovnika u tom dijelu svijeta, prosječna starost je na strani
mladih ljudi, a nakon otvaranja Irana nakon godina blokade “pušu novi
vjetrovi” te je procijenjeno da se treba krenuti u zaustavljanje
reformskog procesa, ali on smatra da će to biti teško učiniti.
Dodao je i da je velika ekonomska moć koncentrirana u Iranu, navodeći
da postoji i jedna vakufska zadužbina koja ima pod kontrolom industriju
i banke, a njihova vrijednost mjeri se milijardama dolara.
– Ta struktura je na naslonjena na religijsku državnu strukturu i
nikada nisu plaćali porez. Rouhani je prvi put napravio procjenu poreza
kojeg trebaju platiti, a prihod od tog poreza, koji je trebao biti
uplaćen u državnu kasu, je više od milijardu dolara – podvukao je
Dizdarević.
Ipak, ovaj poznavalac prilika na Bliskom Istoku kaže, da bi za
daljnju radikalizaciju i dovođenje u ozbiljno pitanje Irana kao države i
sisteme trebalo mnogo više snage i mnogo više stotina ljudi nego je to
slučaj bio do danas.
Kako je zaključio, Iran će uspjeti izaći iz ove situacije bez obzira
na pritiske izvana, posebno jer smatra da unutar Irana ne postoji
dovoljna moćna snaga koja bi mogla u pitanje dovesti reformski put
započet i evidentan u Iranu.
Proteklih sedam dana Iran su potresli nezapamćeni protesti i neredi
protivnika režima, a antivladini protesti počeli su kao nezadovoljstvo
teškim ekonomskim stanjem, visokim cijenama, ali su prerasli u političke
zbog čega su vlasti optužile “iranske neprijatelje”.