Njemački Ustav garantuje pravo na azil politički progonjenim osobama –
ali potražioci azila iz Albanije, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne
Gore, Makedonije i Kosova nemaju šansu da budu priznati kao politički
progonjeni. Njemačka je krajem 2015. proglasila sve zemlje Zapadnog
Balkana za „sigurne zemlje porijekla” – one u kojima nema političkih
progona.
Otada je Federalni zavod za migracije i izbjeglice
(BAMF) odbio 97 odsto svih zahtjeva za azil, čiji su podnosioci sa
Zapadnog Balkana. Do konačne odluke, ti ljudi moraju – baš kao i ostali
potražioci azila – da žive u domovima za izbjeglice; ne smiju da rade a
oblast po kojoj im je dozvoljeno kretanje smiju da napuštaju samo uz
posebnu dozvolu BAMF. Kada njihovi zahtjevi budu odbijeni, moraju da
napuste Nemačku.
Samo „posebni slučajevi” imaju šansu
Jedan mali broj migranata sa Zapadnog Balkana je nakon 2015. dobio
status ljudi koje štiti njemačka država. Ti ljudi su tražili da budu
priznati kao „posebni slučajevi”. Njihove zahtjeve je razmatrala
specijalna komisija a takve komisije postoje u svih 16 njemačkih
saveznih pokrajina.
U gradu-pokrajini Berlinu, ta komisija
zasjeda u okviru Senata za unutrašnje poslove i sport. Njeni članovi su
opunomoćenici pokrajinske vlade za migracije i integraciju kao i za
pitanja žena, zatim predstavnici katoličke i evangelističke crkve,
krovnog udruženja dobrotvornih organizacija „Liga Berlin” kao i
nevladinih organizacija „Savjet za izbjeglice Berlin” i „Savjet za
migracije Berlina-Brandenburga”.
„Komisija za posebne slučajeve
se bavi sudbinama ljudi, koji zapravo moraju da napuste Njemačku”, kaže
predsjednik Komisije Peter Marhofer za DW, „no, ponekad se u zakonu
pronađe neki propis na osnovu kojeg nekome ipak može da se odobri
ostanak u Njemačkoj; to može, na primjer, biti lična odluka senatora za
unutrašnje poslove i sport.”
Glavni kriterijumi u „posebnim
slučajevima” su dužina boravka u Njemačkoj i stepen u kojem je dotični
integrisan ili nastoji da se integriše. Najvažnije pitanje jeste: da li
je ta osoba u stanju da svojim radom obezbijedi sebi egzistenciju.
Nije dovoljan ni stalan posao
Kada
je riječ o osobama sa Zapadnog Balkana, tu često nije dovoljno ni
stalno zaposlenje, čak ni ako nadležna komisija preporuči izdavanje
boravišne dozvole. „Razlog tome je što je većina ljudi sa Zapadnog
Balkana u Njemačku došla tek u posljednje dvije godine”, objašnjava
Peter Marhofer: „Zato su i njihove mogućnosti da ostanu u Njemačkoj –
male.”
Oni koji čekaju na odluku smješteni su u izbjegličkim domovima
Uz
podršku berlinske Komisije za posebne slučajeve, 2017. godine je 38
potražilaca azila ipak dobilo dozvolu boravka; 80 zahtjeva je odbijeno i
njihovi podnosioci su morali da napuste Njemačku. Ali odbijani su i oni
za koje je Komisija preporučivala pozitivnu odluku.
„Komisija za
posebne slučajeve u takvoj situaciji preporučuje izdavanje boravišne
dozvole jer se bori protiv važećih pravnih odredbi – ali to je politički
stav za koji nema pravnog osnova”, objašnjava Tino Brabec zadužen za
odnose sa medijima pri Senatu za unutrašnje poslove i sport.
I
njegov pretpostavljeni, sam senator, ne smije da odlučuje proizvoljno,
već prema važećim zakonima. On kaže da su u 462 slučaja deportacija
ljudi sa Zapadnog Balkana u prošloj godini primijenjeni njemački savezni
zakoni.
Potražioci azila koje je odbila Komisija za posebne
slučajeve imaju još mogućnost da se obrate odborima pokrajinskih
parlamenata za peticije – u saveznim pokrajinama u kojima žive.
Nemoguć prelaz iz azilantske u radnu migraciju
Zašto
Njemačku moraju da napuste potražioci azila, koji uz to imaju i posao
ili im se garantuje radno mesto? „Naši zakoni ne predviđaju mogućnost
prelaska u status radne migracije”, kaže Peter Marhofer, „dakle nemoguć
je prelazak sa jednog na drugi kolosjek.”
Potražioci azila sa
Zapadnog Balkana, čiji su zahtjevi odbijeni, moraju računati s tim da će
dobiti zabranu ponovnog ulaska ne samo u Njemačku već u čitav šengenski
prostor. Ministarstvo spoljnih poslova u Berlinu je blokiralo i
mogućnost da ti ljudi u njemačkim ambasadama u zemljama Zapadnog Balkana
podnesu zahtjev za radnu vizu.