Dva učenika i dva razreda su u jednoj klupi – Jovana je peti, Nenad
četvrti. Kod učiteljice Fikrete jednako koriste ćirilicu i latnicu.
“Igramo se sa loptom, dobacivke, tenisa i tako”, govori nam učenica Jovana Mračajac.
Područnu
školu u Ravnom osamdesetih godina je pohađalo oko 300 učenika. Tokom
rata nije radila, a od 2013. kada je ponovo otvorena broj učenika je sa
šest pao na dva. Zbog udaljenosti od Kupresa ili Tomislavgrada više od
20 kilometara, makadamskog, zimi često zavejanog puta, porodice se sele
kada im djeca počnu pohađati više razrede osnovne škole.
“Imam jednog rođaka on je u Šipovu u školi. Dođe samo za vikend pa se sa njim igram“, kaže nam učenik Nenad Dragoljević.
Nenadov
brat je nastavio školovanje kod bake i djeda u Novom Sadu. Gdje će on
pohađati srednju školu roditelji još nisu odlučili, kao ni da li će se i
oni seliti.
“Nenad ima bronhitis i moramo često ići
doktoru pa nam je to problem. Nabavili smo inhalator pa ga inhaliramo
kući ali je to problem. I kad odemo u prodavnicu moramo uzeti namirnica
za mjesec dana“, ispričala nam je Milka Dragoljević, Nenadova majka.
Ovdje
je bilo preko 300 domaćinstava. Devedesetih je to bila linija
razgraničenja zbog čega su izbjegli. 2000. godine obnovilo se oko 50
kuća i mnogi su se vratili ognjištu. Međutim, selo nije zaživjelo zbog
čega se ponovo sele.
“Došli smo obnovili kuću, bili smo tu
10 godina i nismo mogli više. Otišli smo kod djece u Novi Sad. Godine
su kada moramo doktoru, a nema nas ko odvesti. Otišli smo da budemo sa
svojom djecom“, ističe Savica Dragoljević.
Od stočarstva i
plodne zemlje, ovi koji su ostali, kažu može se lijepo živjeti. No, bez
ambulante, apoteke, devetogodišnje škole, prodavnice ne mogu.
“Sad trenutno imamo samo četiri familije komšija u ovom zaseoku Mušić. Prije nas je bilo 30 domaćinstava“, kaže nam Milan Dragoljević.
Nekadašnji stanovnici ovog sela danas su u Šipovu, Banjaluci, Novom Sadu, Beču…
U
Ravnom je danas više porušenih nego obnovljenih objekata. Ova mjesna
zajednica sa svojih pet zaselaka imala je tri škole a sada ima dva
učenika. Mještani, ovi koji su ostali, kažu da umjesto dječije graje
danas sa okolnih brda čuju zavijanje vukova.