Ni Socijaldemokratska partija Njemačke (SDP) Martina Šulca, ni Hrišćansko-demokratska unija (CDU) Angele Merkel, ne prave ispade u Trampovom stilu poput restrikcije trgovine ili odstupanje od globalizma. Nisu čak udarali ni po Evropskoj uniji.
Kancelarka Angela Merkel, sigurna štikla global-politike, sasvim je sigurna da će osvojiti još jedan mandat zavjetujući se da će – raditi, manje više, sve isto. Kada Nijemci vide zemlje koje su izabrale populiste, uplaše se i odmah vraćaju ka političkom centru, objašnjava Kristina Tilman, politički analitičar sa Berelsman instituta. A tu je i istorija.
– Cijela ideja nacionalizma ovdje se jednostavno ne rezonuje baš dobro – kaže Kristina Tilman, a prenosi američki portal “Blumberg”.
Merkelova je već 12 godina na vlasti i najvjerovatnije će se izjednačiti sa Helmutom Kolom koji je na čelu Njemačke bio čak 16 godina. Njena dugoročnost svakako može da se pripiše njenim političkim vještinama, ali i tome što većina Nijemaca prepoznaje da su pobjednici globalizacije.
Njemačka ima hiljade srednjih preduzeća po cijeloj državi, koja su u vlasništvu privatnih porodica i koje nazivaju srednjom klasom. Tako se dobra i bogatstvo distribuiraju u cijeloj Njemačkoj umjesto da se koncentrišu u nekolicini gradova. Takođe, zaposleni imaju osjećaj da su doprinijeli uspjehu kompanije.
U kompaniji “Delo” recimo, čiji lijepak se koristi u 80 odsto svih “smart” kartica u svijetu, svi od početnika do naučnika istraživača su stalno zaposleni i nema volontiranja i privremenog rada, piše američki portal.
Uspješne njemačke vlade njegovale su srednju klasu, koja je snabdijevala svijet svim i svačim, od malih šrafova do ogromnih mašina. Zahvaljujući tom sektoru nezaposlenost je pala sa 12 procenata u 2005. godini na 5,7 u julu ove godine, što u SAD nije zabilježeno još od 1984. godine, prema podacima Svjetske banke.
Iako je i Amerika bila pobjednik globalizma, bogatstvo se uglavnom koncentrisalo na vrhu, dok se u Njemačkoj pravilnije raspoređivalo. Merkelova to umije da iskoristi, i često u svojoj kampanji pokazuje naklonost ka slobodnoj trgovini koja je i jedan od glavnih izvora prihoda Njemačke.
– Kičma ekonomije je srednja klasa. Moramo da se borimo da osiguramo i održimo naš status kao velikih izvoznika, i da “Mejd in Džermani” nastavi da nešto znači – rekla je Merkelova 1. septembra na godišnjem sastanku u Nurembergu.
Njemačka svakako nije imuna na populizam, a neonacistički pokret AfD prijeti da postane treća najjača partija u državi nakon izbora. Prošle godine ministarstvo je zabilježilo 22.000 krivičnih djela desničarskih ekstremista, što je rekord, piše “Blumberg”.
Ni jedna ekstremno desna partija nije ušla u Bundestag još od 1950-ih godina, što će se sada vjerovatno promijeniti. Procjenjuje se da će AfD uzeti oko 10 procenata, a najviše glasova u istočnoj, bivšoj komunističkoj, Njemačkoj, gdje ima manje poslova i gdje su plate za oko 30 posto manje nego na zapadu.
Međutim, na nivou cijele Njemačke, ti brojevi i dalje ne ugrožavaju put kojim se zemlja kreće više od pola vijeka, zbog čega bi predstojeći izbori mogli da budu među najdosadnijima na međunarodnoj političkoj sceni. Neće biti lomljenja kopalja, svađa, neočekivanih preokreta. Samo stabilan nastavak puta kojim Njemačka ide decenijama.
(Blic)