Festival
Demofest jedno je od rijetkih kulturnih dešavanja u gradu na Vrbasu koje
opstaje zahvaljujući nevjerovatnom optimizmu i predanosti tima koji stoji iza
njega. Podrške nadležnih u oblasti promocije i razvoja kulture u više navrata
je nedostajalo. Gotovo svi zaljubljenici u ovaj događaj još uvijek pamte da je
u jednom trenutku postojala ozbiljna prijetnja da festival, kao mnogi prije
njega, prosto nestane. Ipak, gore pomenuta volja, trud, rad i zalaganje, uobličeni
u građansku akciju, stali su u prve redove odbrane dobrog zvuka i spasili
Demofest od gašenja.
Iza
kulisa, dešavala se još jedna priča vrijedna pomena.
Nenad
Bosnić, jedan od aktivista koji su se borili da održe Demofest živim, zahvaljujući
predanosti i ljubavi koju je pokazao prema ovom festivalu, otvorio je sebi vrata
posla kojim se danas bavi. Uplovio je u marketinške vode u agenciji Aquarius iz
Banjaluke, koja stoji iza ovog festivala, ali i većine kulturnih događaja u
ovom gradu. Ove godine, jubilej slave i Demofest i Nenad.
“Uvijek
sam bio zaljubljenik u Demofest, od početaka tog festivala. Od starta mi je sve
djelovalo kao događaj koji potpuno prevazilazi grad u kojem se održava. Nakon
što je ugašen 2011. godine, pokrenuta je inicijativa da festival ipak preživi i
odmah sam joj se pridružio. Taj pokret je, kao malo koji kod nas, prosto
„planuo“ i vrlo brzo ostvario svoj cilj, a kako sam ja tada piskarao za neke
omladinske medije, ponuđeno mi je da se priključim festivalskom press timu.
Svima nama koji smo sa građanske strane izgurali tu priču do kraja ponuđeno je da
postanemo dio festivala za koji smo se borili, što je bio zaista divan potez
direktorice festivala. Iako nisam vjerovao da je to moguće, tad sam se još više
zaljubio u Demofest i ostao njegov mali dio i u narednim godinama. Nekoliko
godina kasnije, otvorio se prostor i u samoj agenciji Aquarius, naravno da tu
priliku nisam propustio i tako je počelo jedno novo poglavlje”, počinje
priču Nenad.
Ovakvom
slijedu događaja zasigurno je doprinio i Nenadov stav, kako prema poslu koji
radi, tako i prema samom sebi. Kada je posao u pitanju, Nenad o sebi ne
razmišlja kao o osobi sa invaliditetom, niti to očekuje od poslodavca.
“Sve
dok poslodavci u kandidatima koji imaju invaliditet vide prvenstveno osobe sa
invaliditetom, a i ti kandidati sebe posmatraju prvenstveno kao osobe sa invaliditetom,
nema od toga ništa. Iskreno sumnjam da tu zakoni mogu odigrati veliku ulogu,
posebno kod nas. Problem je, prije svega, u samoj percepciji. Ne možeš ići kroz
život ponavljajući da ti je teško i tražeći priliku samo zato što ti je teško,
pa se čuditi što ne ide. Svakome je iz nekog razloga teško. Budi ti u nečemu
bolji od drugih, prijatelju, pa će prije ili kasnije neko to prepoznati. To je
prvi korak u pravcu da se onda i poslodavcima otvori nova perspektiva, u kojoj
će ispred sebe vidjeti kandidate, a ne njihove dijagnoze. Ionako svi mi imamo
neku dijagnozu, samo je pitanje da l’ nam je još ustanovljena”, slikovito
objašnjava naš sagovornik.
Sličnog
mišljenja je i generalna direktorica Aquarius-a i Demofesta, Brankica Janković,
koja kaže da su Nenadov profesionalizam i kreativnost u radu bili garancija da
Aquarius dobija kvalitetnog saradnika, a sve ostalo nije bilo važno prilikom
izbora. „Nenad je postao punopravni član Aquariusove porodice, koja je jako
ponosna na njega, i po profesionalnim dostignućima, ali i na njega kao čovjeka
koji je divan prijatelj. Krase ga odgovornost, kreativnost, posvećenost – isto
što i svakog drugog dobrog radnika. Nismo nikad o Nenadu razmišljali na način
da je on osoba sa invaliditetom. Ima stvari u kojima je on bolji od drugih, pa
im pomaže u tome, ima stvari u kojima su drugi bolji, pa mu pomažu u
tome”, objašnjava ona.
Baš
kao da nikad u životu nije naišao na prepreku zbog invaliditeta – osim onih
arhitektonskih zbog kojih točkovi kolica koje koristi ostaju u mjestu – kada govori
o izazovima sa kojima se susreće, on prije svega razmišlja o poslu i potrebi za
stalnim napredovanjem i usavršavanjem.
“Mislim
da malo stvari s kojima sam se susreo nisu bile izazovi. Advertising je takav
da se čovjek i nakon 20 godina rada svakodnevno susreće sa potpuno novim
stvarima, a ja sam još znatno kraće u svemu tome. Ali, to je ono što najviše
vrijedi – da nemaš više od dva dana stagniranja u kontinuitetu, već stalno
moraš da ideš naprijed, istražuješ nešto, smišljaš nešto, isprobavaš nešto
novo. To je najvrijedniji dio ovog posla, jer otvara ogroman prostor za razvoj,
i u profesionalnom i u ličnom smislu”, kaže Bosnić.
I kada
razgovaramo o onome šta ga čini srećnim, Nenad opet sabira utiske sa posla.
“Nekada
dan završava satisfakcijom zbog toga što svi pričaju o nekoj velikoj kampanji
ili događaju na kojem smo mjesecima radili, nekad je to prosto sreća zbog niza
anegdota koje su se izdešavale u radu sa stvarno sjajnim kolegama, koje su sve
sem mirnih, povučenih i dosadnih ljudi. Kako je svaki dan drugačiji, tako se i
razlozi zadovoljstva mijenjaju, što je i jedino dugoročno održivo. Ne možeš
uvijek biti zadovoljan istim stvarima”, zaključuje Nenad.
Nenadova
posvećenost poslu i njegovi ljudski kvaliteti bili su i ostali jedini kriterij
po kojem se vrednuje njegov doprinos firmi u kojoj radi. Iako postoji zakonska regulativa u oblasti
zapošljavanja osoba sa invaliditetom, poslodavac u ovom slučaju nije koristio
nikakve stimulanse koje zakon predviđa. Čini
se da i nije potrebno suviše objašnjavati – kada ste zadovoljni radnikom i
njegovim učinkom, sve drugo postaje manje bitno. Pa ipak, Aquarius je jedan od
rijetkih poslodavaca koji je vidio dalje od invalidskih kolica i pružio šansu jednom
mladiću da pokaže šta sve zna i umije. I zauzvrat dobio mnogo više.
Tekst nastao u saradnji sa partnerskim portalom Diskriminacija.ba