U posljednjoj televizijskoj emisiji Buka u ovom ciklusu,
razgovarali smo sa profesorom Vjekoslavom Domljanom, uglednim profesorom
ekonomije i vrsnim poznavaocem ekonomskih prilika u Bosni i
Hercegovini, te autorom velikog broja naučnih i stručnih radova u
oblasti ekonomije.
U proteklom periodu, profesor Vjekoslav Domljan objavio je i seriju
tekstova na portalu Buka pod nazivom Vitalni Racionalni Interesi, u
kojima razotkriva uzroke “duboko neuravnotežene” ekonomske situacije, te
nudi viziju tržišne, a ne “administrativne” ekonomije kakvu danas imamo
u BiH.
U razgovoru, profesor Domljan konstatuje “zastrašujuća odstupanja bh.
ekonomije od normalne ekonomije”. Za ovu situaciju, on krivi elite, koje
su, gurajući radnike u sve veću bijedu, stvorile novi sistem –
budžetarijat. Umjesto “vitalnim nacionalnim interesima”, trebali bismo
se baviti “vitalnim racionalnim interesima, kaže profesor Domljan, ako
nam je u cilju da se izvučemo iz ekonomskog gliba u koji smo upali.
Na
pitanje urednika i voditelja Aleksandra Trifunovića, ima li BiH ikakve šanse u
ekonomskom pogledu, profesor Vjekoslav Domljan odgovara:
„Uvijek
ima šanse. Kada uporedim ovu situaciju sa situacijom u kojoj su bili partizani
na Sutjesci, kad su bili u obruču i kad su trebali naći malu rupu da se provuku, slično je i kada se gleda udio BiH u
globalnoj trgovini. Taj udio je 0,03 posto, dakle, BiH je s jedne strane dovoljno
mala da se može provući, jer drugi neće ni primijetiti da se provukla. U svom
ovom belaju, dakle, ima nešto i pozitivno, samo trebamo znati gdje je ta rupa u
globalnim tokovima, posebice sada kad se radi o resetovanju globalizacije.
Došlo je do promjena u SAD-a, u Velikoj Britaniji, to će se naravno odraziti i
na globalne tokove. Međutim, ljudi to posmatraju na jedan konzervativan način,
gledaju kroz tokove roba, usluga, kapitala, ljudi, a zaborave da postoji još
nešto, a to je informacija.“
U
zadnjih 15 godina, kaže profesor Domljan, tokovi informacija su se povećali za
43 puta, mi smo sada u jednom drugom dobu, a to je doba nezaustavljivog protoka
globalnih informacija. „Austrougarska je izvela prvu industrijsku revoluciju,
uvela je željeznice. Socijalistička Federativna Jugoslavija je provela drugu
revoluciju, uvela nas je u cestogradnju, napravili su nam ceste, a sada je na
ovoj generaciji ljudi u BiH da nas uvedu u treću revoluciju, u doba interneta.
Oni koji su najnapredniji, kao Nijemci, oni su već u četvrtoj revoluciji, ali
nas bi neko iz ove druge trebao prebaciti u treću, koja je osnovica za četvrtu.“
BiH
bi se, kaže on, trebala porediti sa malim zemljama centralne i jugoistočne
evrope, kao što su Švicarska, Austrija Grčka, Portugal, Češka, Slovačka,
Slovenija, Srbija, Hrvatska, Albanija, Makedonija, itd. „To su naši komparatori
i mi svake godine trebamo gledati da li smo im za korak bliže ili za korak
dalje. Nama su prije rata obećali da će BiH biti druga Švicarska, sad više niko
to ne spominje. Ali hajde da vidimo gdje je ta Švicarska sada. Mi se ekonomski
udaljavamo od tog svijeta, umjesto da mu se približavamo.“
U
svemu tome, napominje prof. Domljan, treba imati u vidu strukturu stanovništva
u BiH. „Mi imamo jednu vladajuću klasu, budžetsku klasu – budžetarijat i ta
klasa nije zainteresirana za promjene. Ona je uticajna klasa, ona kontrolira
medije, znanost, proizvodnju informacija, obrazovanje, distributere
informacija, tako da se ekonomske informacije niti proizvode, niti se šire, jer
vladajuća klasa nije za to zainteresirana. Zašto nije zainteresirana? Zato što
ima kratkovidu perspektivu, ako je njoj dobro sada, ona misli da će njoj stalno
biti dobro, kao što vrhuška u socijalističkom sistemu nije htjela reforme, pa
kad su poduzeli reforme, već je bilo kasno. Tako i ova ekipa, oni kojima je
dobro, imaju platu 7, 8 ili 10 hiljada, imaju razne privilegije, ne odgovaraju
ni za što… Zašto bi oni mijenjali ovaj sistem kad bi svaki drugi, napredniji
sistem njima bio kočnica?“
O
promjenama i nosiocima promjena u BiH, profesor Domljan kaže: „Nekadašnja
radnička klasa, koja je u socijalizmu živjela loše, ali sigurno, sada je u
velikoj mjeri pretvorena u prekarijat, u smislu da žive loše i nesigurno. Između
budžetarijata i prekarijata, imamo još malu klasu poduzetnika i malu radničku
klasu. To su glavne socijalne snage koje bi mogle ishoditi promjene, ali one su
prilčno slabe i nemoćne, a ovi koji su moćni, oni za to nisu zainteresirani. Dakle, moramo naći agente promjene ako želimo
da idemo u jedno bolje doba, u digitalno doba, u digitalno društvo, u društvo
visokog dohotka.“
Pogrešno
je mišljenje, ističe prof. Domljan, da je za BiH ključno da postane članica EU.
Ključni cilj za BiH je, kaže on, postati zemlja visokog dohotka. „To je temelj
svega, da ljudi dobro žive, to je nama cilj, sve drugo nam je samo instrument u
ostvarivanju tog cilja.“