Nakon protesta ispred zgrade Vlade, štrajka glađu, blokade
željezničkog saobraćaja i ispijenog urina, jedna čašica rakije sa predsjednikom
je, zajedno sa okusom urina, isprala i sve probleme željezničara.
Ali da se samo za kratko vratimo na početak.
Željezničari već 16 dana protestuju zbog neisplaćenih
naknada, poput regresa, putnih troškova i toplog obroka, što u prosjeku iznosi
oko 7.000 KM po radniku. Zatim, oni su tražili smjenu direktora Željeznica RS,
te uspostavljanje stanja u kojem bi ovo preduzeće moglo nesmetano da
funkcioniše.
Na kraju su se zadovoljili rukovanjem sa Dodikom i jednim
pićem u birtiji.
Jer, ako poslušamo ono što je rekao ministar saobraćaja i veza RS Neđo Trninić gostujući na RTRS-u,
željezničari su dobili, u prevodu “go kolac”.
“Vi znate da je naš predsjednik pun energije i dijeleći
zabrinutost i brigu za zdravlje tih ljudi koji su uzeli na sebe da protestuju
na taj način ugrožavajući zdravlje i svoje porodice, on je otišao i svojim autoritetom garantovao da će ovo što mi redovno
radimo tako i da ostane. Normalno, sa svojim autoritetom i svojom
popularnošću, onakvom kakva je, radnici
su prihvatili njegovo pojavljivanje i njegovu garanciju, pa su se odlučili na
prestanak protesta, iako je sve to redovna aktivnost.”
Jednostavnim riječima rečeno, Dodik je opet namagarčio narod
koji je još jednom pokazao da mu slijepo vjeruje, bez obzira šta on i kako
radio. Vjeruje mu i kuje ga u nebesa, dok on odozgo piša po njima.
Uglavnom, ovako je to izgledalo juče kada je, kako to
prenosi RTRS, Dodik SAM ušao među stotine željezničara. ( Valjda je ovdje
trebalo naglasiti hrabrost predsjednika RS koji dolazi pred razularenu hordu)
Dodik: Ja
očekujem od ljudi koji su u štrajku glađu da to prekinu. Što se tiče ovih stvari
vezanih za razloge, vi svi znate da u Željeznicama imamo problema i da mi
moramo ući u restruktuiranje preduzeća. I to ćemo učiniti u narednim mjesecima.
Danas, ovog trenutka liježe februarska plata, a od vas očekujem odgovorno
ponašanje i ništa drugo. Nisam ja došao da vas maltretiram za jednu platu.
Obezbjedićemo da martovska bude na vrijeme i nastojaćemo da ove obaveze idu uz
platu. A što se tiče dugova od ranije nastalih kako su nastali, to jedino
možemo riješiti u procesu restruktuiranja. Sad očekujem da ljudi koji su u
štrajku glađu to prekinu i mislim da je to u sklopu ovih razgovora.
Hoćel’ ostat
generalni? (neko iz mase)
Dodik: To ćemo
vidjet’. To nismo… Ima… Da, ovo što su uprava i rukovodioci podigli sebi
naknade, to će biti vraćeno na prethodno.
Masa aplaudira uz povike “Bravo”.
Potom je Dodik kazao svim okupljenim: “Je li ima neka
kafana da odemo popiti piće ovdje. Ja plaćam”, te se zajedno sa radnicima
uputio u obližnji ugostiteljski objekat i kazao: “Reci neka odnese svim
ljudima piće. Neka iznese gajbe sokova, piva i gotovo, ali daj nama prvo ovdje
piće. Ja ću krušku ako ima”, kazao je Dodik.
I tako je predsjednik RS, ponovivši sve ono što su radnicima
danima govorili i obećavali iz Vlade i uprave Željeznica, uspio načiniti ove
ljude još bjednijim i poniženijim nego što su bili dok su pili sopstvenu
mokraću.
Čovjek koji je sa svojim jatacima prvobitno i doveo
željezničare na ivicu bijede, koji ih je natjerao da piju vlastitu mokraću, sad
im podvaljuje muda pod bubrege. I to uspješno, za šta je još nagrađen i
aplauzom.
A da li se iko od željezničara juče zapitao šta će biti za
mjesec dana kad ostanu bez te februarske plate.
Da li su se zapitali do kada će uopšte imati bilo kakve plate
u preduzeću koje je odavno propalo i živi na račun svih građana RS? Kako će
uopšte Željeznice i dalje funkcionisati sa preko 3.000 zaposlenih? Da li se iko
od njih zapitao, pa ko je doveo Željeznice i sve njih u ovu situaciju? I zašto
još uvijek niko ništa ne radi da se spasi što se spasiti može, već se umjesto
toga “požar” u Željeznicama gasi pivom i
rakijom.
Možda zasjenjeni
predsjednikovom pojavom, omađijani njegovim šarmom i omamljeni od alkohola,
nakon višednevnog štrajka glađu, nisu juče postavili sebi ta pitanja, ali će ih
sigurno postavljati u narednim danima kad prvo Dodikovo obećanje padne u vodu i
kad se nađu pred disciplinskom komisijom.
Ipak, tad će već biti kasno za bilo šta. Štrajk je razbijen!
Dodik je dobio još jednu bitku, demonstrirajući da je Republika Srpska on sam. A
izmanipulisani radnici? Pa, oni će ubrzo biti zaboravljeni i ostavljeni da se
valjaju u svom čemeru i jadu koji ostane nakon što predsjednikova kruška
ispari.