Vesela, energična, njena strast za životom prosto plijeni i očarava. Povezale smo se preko Facebooka i od tada pratimo jedna drugu. Đurđica živi u Poreču. Majka je troje djece, uspješna preduzetnica i među najboljim na svijetu u kategoriji trijatlonki koje su završile Ironmana u starosnoj grupi 50-54.
Naredni naš susret se desio na Danima Istre u Sarajevu kada je promovisana monografija izdata povodom 18 godina uspješnog poslovanja vinarije Matošević koju predvodi njen partner Ivica. To veče u Sarajevskoj pivnici, pile smo istarska vina, jele mirišljave mediteranske poslastice i pričale o počecima i planovima te dogovorile priču za blog.
Ovih dana je najavila svoje učešće na prvom izdanju Mostarskog polumaratona na koji dolazi kako bi dala podršku organizatoru i promovisala trčanje.
Javila sam joj se nedavno, objasnila joj da je mart na blogu posvećen ženama u tenama i zamolila je da mi odgovori na pitanja koja sam za nju pripremila na šta mi je rekla: Ljepoto moja, svakako ću ti sa guštom odgovoriti, totalno sam ZA da se svakako uzdamo (mi žene) u se i u svoju snagu! Nadam se da ću večeras odgovoriti na tvoja pitanja jer uz sve obaveze, čeka me tehnički pregled, knjigovodstvo, domaćinstvo, imam za odraditi 10x500m sprint i bajk 40km no plivanje sam riješila 3,800m juhuuu!
Tako izgleda jedan njen dan. Upoznajte Đurđicu Orepić.
Poznajem muškarce koji se predano bave sportom više od 20 godina i završavaju Ironmana s lošijim rezultatom od tebe. Kako gledaš na to?
Dabome da mi mnogi muškarci gledaju u leđa dok sam na utrci. No to mogu rezonirati tek nakon utrke, kad pogledam rezultate jer dok utrka traje, nema muško, žensko. Samo ime Ironman isključuje žensko čeljade, ali nas 10% od ukupno 2000-3000 triatlonaca po utrci, držimo se gladijatorski!
Kako kotiraš na svjetskoj rang listi žena koje su završile Ironman?
Imam zlatno obilježje Ironman All World Athete, priznanje koje dobija 10% najboljih finišera i finišerki unutar svoje starosne grupe tokom kalendarske godine. Ja sam svoje dobila za nastupe u 2015. godini s tim da su ispred i iza mene profesionalke koje se time bave preko 20 godina.
S rezultatima koje ti imaš, mnogi bi se pravili važni, a ti?
Nisam od onih skromnih, na kraju krajeva same pripreme i treninzi su nešto što moram podijeliti s prijateljicama i prijateljima, najčešće preko fejsbuka. Treniram sama, moj klub je u Puli a ja živim u Poreču, tako da 4-5h treninga pričam sama sa sobom. Najveće mi je zadovoljstvo što sam nekima inspiracija da krenu, pokrenu se, potrče, zaplivaju ili zapedaliraju! Nema tu lažne skromnosti, oni koji vide pozitivnu energiju su oni na koje mislim, a oni koji misle da se hvalim, preporučam da ne gledaju i ne čitaju moje postove ako ih smeta.
08.10.2016. godine si se takmičla na Svjetskom prvenstvu, na Havajima, u Koni. Kako je bilo?
Osvojiti slot za Ironman World Championship je san svakog triatlonca! Da bi se kvalifikovala, moraš biti prva na utrci u svojoj starosnoj skupini. To je kao da vam je netko objesio kost ispred nosa a vi je ludo želite uhvatiti ustima. Samo centimetar vam fali i tako godinama.
Meni se san ostvario zaista brzo, tek sam ga počela sanjati, nakon samo 18 mjeseci ukupnog treniranja i takmičenja.
Kona je teška, nepredvidiva. Tokom plivanja u oceanu valjaju te veliki valovi a snimljeni su i morski psi ispod triatlonaca, bajk je naporan radi jakog vjetra koji puše preko 40 km/h a trčanje je po najvećoj vrućini i nije ravno vec brdovito!
Opiši nam svoj prvi nastup na Ironman takmičenju.
Krajem 2014. godine, u 10 mjesecu, sam završila svoj prvi Ironman na Mallorci! Bilo je zaista gladijatorski! Početak utrke je bio brutalan, svih 3000 triatlonaca i nas 300-tinjak žena krenuli smo zajedno u ocean otplivati 3800 m. Nakon prvih batina, udaraca laktovima i stopalima broj 48, na prvom kilometru sam osjetila užasnu bol na licu uz prethodnu čudnu svjetlost. Meduza veličine ruke zalijepila mi se za lice, bol je bila dubinska kao da mi je netko smrkao pola lica, otrgnula sam tu ljigavu masu s lica, bacila u krdo iza mene, plivala sam dalje umišljajuci da sam dobila boost energy! Uglavnom, ne da sam zavrsila utrku sa zatvorenim okom i spečenim licem, već sam nakon ubitačnih brdovitih 180 km bajka, maraton otrcala za 3:59 a vrućina je ubijala. Tih 226 km prešla sam za 12:10 kao peta u mojoj starosnoj skupini od nas 34! Bila je to prava inicijacija po mojoj mjeri!
Sve je moguće, moje dame!
Nakon Mallorce shvatila sam da mogu više i jače! Novi trener, novi rasporedi u 2015. godini, još bolji rezultati:
1. St. Polten, Austrija, (5. mjesec) IM 70.3 113 km, postolje, 3. mjesto
2. Klagenfurt, Austria, (6. mjesec), IM 226 km, postolje 3. mjesto, vrijeme 11:19
3. Vichy, Francuska, (8. mjesec), IM 226 km, postolje 1. mjesto i osvojen slot za KONU, vrijeme 11:48 !!!
4. Pula, Hrvatska, (9. mjesec), IM 70.3, 113 km, postolje, treće mjesto
5. Poreč, Hrvatska, (10. mjesec) dugi triatlon, 113 km, postolje 2. mjesto
Koliko imaš ukupno završenih triatlonskih trka i maratona?
Prvo sam počela trčati i u godinu i pol sam istrčala 10 maratona a najbolje vrijeme mi je 3:44h, a zatim sam krenula sa triatlonom. Trenirala 8 mjeseci i odradila u 13 mjeseci tri puna Ironmana i šest half Ironmana s tima da sam 2 halfa odradila u tih 8 mjeseci priprema! Treba se baciti u vatru odmah, makar dobio po glavi, utrke su najbolji i najjači trening glave i tijela!
Koliko sedmično treniraš?
Svaki dan osim ponedeljka.
Kad si počela trčati i šta si čekala toliko?
Nisam se nikada bavila sportom i ljudi koji su trčali bili su za mene vanzemaljci. Krenula sam u 47. godini, istrčala iz opklade svoj prvi maraton u Medocu u 9. mjesecu i od tada nisam mogla stati: Pariz, Barcelona, San Sebastiana, Tromso (Sjeverni pol), New York, Roterdam, Valencia…
Opiši mi malo kako je tebi izgledao taj prelazak sa štiklica u patike?
A to se desilo nakon Medoca, vratila sam se kuci, pokušala složiti dojmove… Otvorila ormar i napravila mjesta za tenisice.
Ko još u porodici trči?
Trče svi po malo, Ivica je otrčao 4 maratona dok sam ja još samo trčala. Petra, srednja kćer prošle je godine otrčala svoj prvi maraton u Ljubljani (4:08) i sad se sprema za novi. Damjan, sin, on je prošle godine s 15 g. istrčao svoj prvi polumaraton na Wine Runu u Umagu, a najstarija kćer Maksin trcala je štafetu 7km! Podrške ne nedostaje!
HRT je snimio film o tebi. O kakvom filmu je riječ?
Snimljen je dokumentarni film. Ideja je došla od Nevene Rendeli koja je pročitala blog o meni, pozvala me u svoju emisiju i snimile smo ga. Zove se Ironwoman! Radi se o ovome o čemu sada pričamo.
Da li će ikada tu disciplinu za žene preimenovati u Ironwoman?
Iskreno, nemam s tim problem. 3,8 km plivanja, 180 km pedalanja, 42 km trčanja, kad to odradiš bez pauze za 11 i kusur sati, postaneš Svemir! A kako to ostali zovu, I don`t care!
S obzirom da je na blogu Trčim jer štrčim mart posvećen ženama u tenama, šta bi poručila curama koje ga čitaju?
Mogu jedno reći sa sigurnošću, a to je: Jačajte glavu, mi to možemo! Stoljećima su nas odgajali da nismo za to! Svaka prepreka, uvreda ili težina da dođete do cilja neka vas učini jos jačima!
Tokom mjeseca marta, tekstovi na blogu Trčim jer štrčim
su posvećeni ženama u tenama. Autorica bloga, Sanja Kavaz, je objave
posvetila pravim heroinama u patikama čiji uspjesi ne ostavljaju nikoga
ravnodušnim. Više o njima i samom trčanju kao obliku rekreacije saznajteovdje.