Riječ je o izuzetno vrijednom spomeniku kulturnog nasljeđa
kako zbog arhitekture, tako i zbog značaja koji je kroz vijekove imala među
bosanskohercegovačkim medresama.
Obnovu i rekonstrukciju je finansira Generalna direkcija
vakufa iz Turske, koja je osigurala sredstva u iznosu od 600.000 KM.
Kako je u razgovoru za naš portal ranije rekao glavni imam
Medžlisa IZ Gradiška Zejnil ef. Latifović, građani su sa oduševljenjem
pozdravili obnovu ovog nacionalnog spomenika, jer je godinama bio u jako lošem
stanju i svi ga u širokom luku zaobilazili.
Medresa je izgrađena u pseudo-orijentalnom odnosno
pseudomaurskom arhitektonskom stilu, koji se na području Balkana i Bosne i
Hercegovine pojavio u 19. vijeka sa dolaskom austrougarske vladavine. Ovaj stil
odlikuje karakteristikama helenističko-seldžučke i osmanske umjetnosti
preuzetih sa područja mozarapske umjetnosti Španije i Magreba- Kaira. Upravo u
ovom stilu rađena je većina objekata što
ih je u našoj zemlji ostavila austrougarska vlast.
Dvije graditeljke:
Derviš-hanuma Smailagić i Aiša Džinić
Za gradnju ove građevine vežu se dva imena i to imena dvije
žene. Jedna je Derviš-hanuma Smailagić, a druga , Aiša Džinić
Derviš-hanuma Smailagić, poznatija kao hanumica, pripadala
je jednoj od najuglednijih i najimućnijih gradiških porodica. I prema arhivu
Medžlisa islamske zajednice Gradiška, i kazivanju stanovnika ovog grada, ona je
izgradila medresu.
Ipak, prije nekoliko godina, ovi podaci su dovedeni u
pitanje.
Naime, do 1992. godine na zgradi medrese su bila dva kamena
tariha, natpisa, na kojima su bili, kako se pretpostavlja, podaci o
Derviš-hanumi i podaci o prvom graditelju medrese. Ti natpisi su uništeni, ali
je jedan natpis sačuvan na slici. Sa turskog jezika ga je preveo dr. Ćazim ef.
Hadžimejlić i uradio transkripciju na latinično pismo. Iz ovog natpisa se da
zaključiti da je medresa podignuta 1748. godine, a kao graditelj je navedena
druga osoba, Aiša Džinić.
Najvjerovatnije je riječ o supruzi pretposljednjeg gradiškog kapetana
Ibrahim-bega Džinića.
Drugi natpis, čija ni jedna fotografija nije sačuvana, prema
riječima Latifovića, vjerovatno je bio posvećen Derviš-hanumi Smailagić koja,
nije bila graditelj, već obnovitelj medrese.
Administrativno
sjedište i edukativni centar
Ova građevina je u vlasništvu Islamske zajednice, prvo kao
medresa, a potom kao mekteb, islamska osnovna škola, bila sve do vremena
komunističke Jugoslavije, kada im je oduzeta.
“ Medresa je za vrijeme Jugoslavije pripala bolnici, domu
zdravlja i apotekama u Gradišci i koristila se za stanovanje. U toku rata su u
njoj bile smještene iizbjeglice, da bi 2008. godine bila vraćena Islamskoj
zajednici. Godinu kasnije, pristupili smo izradi projektne dokumentacije i
potrazi za donatorim. Čekanje se isplatilo”, rekao nam je Latifović i dodao da
će medresa nakon obnove služiti kao administrativno sjedište Medžlisa Islamske
zajednice u Gradišci i kao edukativni centar. Plan je da se ovdje održavaju
seminari, radionice, stručna usavršavanja, ali i da se otvori biblioteka i
čitaonica.
Derviš-hanumina medresa sada (foto Anadolija)
I prije obnove (foto Buka)
