Očekuju se mnogobrojni gosti, prijetelji Republike Srpske, kako im se govori od milja; Glancaju se odlikovanja za “zaslužne”građane; Šalju se pozivnice za tradicionalne prijeme kod predsjednika;
U jednoj rečenici, sve je spremno da život stane na jedan dan.
A nakon toga?
Pa, poslije tog “velikog” dana za sve nas koji živimo u RS, nastavlja se život po starom.
Trebaćemo se opet uhvatiti u koštac sa svojim kreditima, koji nam konstanto vise nad glavom, kako građanima, tako i Republici, koja je zadužena više od 5 milijardi.
Pored toga, u republici, koja će slaviti 9. januar, će se i dalje nastavi trend nestajanja stanovnika. Neki odlaze, neki umiru, a oni novopridošli su tek statistička greška.
Ovo malo što će nas ostati nakon slavlja, suočiće se sa smanjenjima plata, gubicima radnih mjesta, povećanjem cijena osnovnih životnih namirnica, uništavanjem privrede, “gušenjem” poljoprivrede, propasti zdravsta, degradiranja obrazovanja…, jednostavno, nestanka bilo kakve mogućnosti za život dostojan čovjeka.
Čak su i penzioneri, inače najoptimističniji dio populacije u RS, izgubili nadu da će biti bolje.
Zbog svega ovoga, ne treba da nas iznedađuju sve češće parade ispred Vlade RS, Palate predsjednika, na Trgu Krajine…
Parade nezadovoljnih radnika, penzionera, poljoprivrednika… i svih onih koje je ova vlast dovela na rub propadanja. Sa ovim se slažu mnogobrojni analitičari, ekonosmisti, profesori… Jedino se predsjedniku Dodiku diže kosa na glavi od pomisli, ili ne daj Bože, pomena socijalnih nemira u RS.
Zato je Dodik na najprimitivniji način prije nekoliko dana napao novinarku N1 televizije kad mu je postavila jednostavno pitanje: “Da li očekujete da 2017. godina bude godina socijalnih nemira?”
Nije čudna Dodikova reakcija, jer i on vidi kako živi narod u RS. I on vidi da je dogorjelo do nokata.
Prvi koji su najavili proteste ukoliko se ne poprave uslovi su poljoprivrednici. Koliko su spremni u svom naumu pokazuju i riječi predsjednika Udruženja poljoprivrednika RS Vladimira Usorca koji je najavio blokiranje puteva ukoliko se nešto ne riješi po pitanju njihovih zahtjeva.
“Odredićemo opštinu u koju idemo, nećemo ići pred zgradu Vlade, nećemo ići u Banjaluku. Nećemo da nas iko koristi, ali hoćemo blokirati magistralne puteve u Dubici, Prnajvoru, Prijedoru, u Gradišci, u Bijeljini. Hoćemo svoje nezadovoljstvo pokazati na putu”, poručuje Vladimir Usorac.
Mnogi opozicionari u RS su pristalice protesta i bunta na ulici, mada, sudeći po trenutnoj organizovanosti političara iz opozicionih partija, teško ćemo vidjeti neki radikalniji potez. Iako, bilo je najava. Posebno zbog sveprisutnog nezadovoljstva stvorenog usljed nemoći da opozicija na bilo koji način utiče na katastrofalne poteze vlasti. Prvo Narodna skupština, pa za njom sve ostale institucije izgubile su svoj smisao. A sa njima i opozicija, kojoj je buđenje naroda jedina solucija za korak naprijed i pozitivne promjene.
I aktivisti nisu aktivni kao što su nekad bili. Ipak, kako poručuju iz pojedinih organizacija, sa ovakvim načinom vladanja u RS, kao rješenje problema građana nudi se samo ulica.
Iz Saveza sindikata tvrde, da u ovoj godini slijedi niz štrajkova kojima će se boriti protiv samovolje vlasti i za svoja prava koja su im oduzeta. Sindikalci su krajem prošle godine na mirnim protestima, ili bolje reći šetnji, pokazali jasan stav da će nastaviti sa borbom za prava radnika izvan kancelarija Vlade RS.
“U narednom periodu preduzimaćemo korake kako mi želimo, odnosno biraćemo mjesto, vrijeme i način, u skladu sa zakonom, da se borimo za naša prava, jer su svi ugroženi”, naglasio je predsjednik Sindikata pravosuđa Republike Srpske Siniša Petrović.
Oni su poručili da “dijele sudbinu Republike Srpske” i da neće dopustiti da neko uništava ono za šta su se izborili .
Ovu sudbinu dijele i mladi u Republici Srpskoj, ali izgleda da su jedino oni još uvijek spremni i dalje da šute i trpe. Ili su jednostavno oni koji su imali nešto da kažu odavno otišli na neko bolje mjesto.