Legenda o Safikadi, mladoj, lijepoj Banjalučanki koja se ubila zbog nesrećne ljubavi najznačajnija je legenda grada na Vrbasu.
Safikadin grob mjesto je koje redovno posjećuju turisti, ali i mladi Banjalučani svih nacija, koji pale svijeće i polažu cvijeće za sreću u ljubavi.
Legenda o Safikadi, ili Safikaduni ima više verzija.
Prema jednoj, prelijepa Banjalučanka bila je unuka Ferhad-paše Sokolovića, prema drugoj kćerka uglednog bogatog Banjalučanina. Zaljubila se u turskog askera, ali je on poginuo u borbama, zbog čega se obučena u vjenčanicu bacila pred top koji je označavao podne s tvrđave Kastel. Njene poslednje riječi bile su: “Vjerna sam ti do groba.”
Druga verzija govori da je u pitanju bio austrougarski vojnik i da ta ljubav nije mogla da živi iz kulturoloških razloga. Njen ugledni otac i komandant tvrđave odlučili su da rastave dvoje mladih pa su vojnika poslali u borbe u Andaluziju, gdje je on stradao, i čuvši te vijesti Safikada je stala pred top.
“Tobdžija je već stavio zapaljenu baklju na grlo topa kada je ugledao djevojku koja je prislonila grudi na otvorenu cijev i obgrlila je rukama. Uspjela je samo reći: ‘Biću ti vjerna.’ Njeno mrtvo tijelo palo je na mjesto današnjeg spomenika gdje ljudi pale svijeće za ljubav koja vječno traje”, stoji na spomeniku koji označava Safikadin grob u Ulici patrijarha Makarija Sokolovića, između tvrđave Kastel i Ferhat-pašine džamije.