Od 140 načelnika i gradonačelnika izabranih u
oktobru ove godine, samo je 6 žena (4,3%) u odnosu na njih 5 (3,6%) izabranih
2012. godine. Ovo povećanje broja načelnica/gradonačelnica je jako malo, ali
značajno imajući u vidu da je broj kandidatkinja za načelničke/gradonačelničke pozicije
zapravo smanjen sa 39 u 2012. na 26 u 2016. godini. Od novoizabranih načelnica,
samo je jedna iz FBiH (Visoko), dok je njih pet izabrano u RS-u (Istočni Drvar,
Mrkonjić Grad, Jezero, Kalinovik i Novo Goražde). Zastupljenost žena na
vijećničkim/skupštinskim mjestima nije mnogo bolja. Na samo 566 od 3.144 vijećničkih/skupštinskih
mjesta izabrane su žene. Ovaj udio od 18,2% predstavlja blago poboljšanje u
odnosu na 16,2% izabranih žena u vijeća/skupštine 2012. godine.
Izborni zakon BiH propisuje da najmanje 40%
kandidata na izbornim listama političkih stranaka moraju biti žene, tako da rodna
nejednakost u političkoj zastupljenosti nije rezultat nedostatka pravnog
podsticaja, već rezultat nedostatka biračkih glasova za žene. Zašto bh. građani
ne glasaju za političarke? Da li se političarke zaista razlikuju od svojih
muških kolega ili glasači imaju predrasude o ženama u politici?
Motiviran ovim pitanjima, USAID-ov projekat MEASURE
je proveo studiju o rodnim razlikama u razvojnim prioritetima unutar političkih
stranaka. Tokom augusta i septembra ove godine MEASURE je prikupio podatke u
općinskim/gradskim ograncima političkih stranaka u 19 općina/gradova diljem
BiH, intervjuirajući po pet muškaraca i žena s vrha stranačkih kandidatskih
lista za općinska/gradska vijeća/skupštine na ovogodišnjim lokalnim izborima.
Rezultati studije pokazuju da su političarke, za
razliku od svojih muških kolega, spremnije zalagati se za prioritete koje
smatraju važnijim za bolji život u njihovim zajednicama od onih koje
prezentiraju njihove stranke! Zamoljeni da navedu svojih pet razvojnih
prioriteta za svoju općinu ili grad, 60% kandidatkinja i kandidata je navelo isključivo
prioritete svoje stranke. Među preostalih 40% koji su naveli prioritete koji
nisu na popisu stranačkih prioriteta, kandidatkinje su češće navodile dodatne
prioritete u odnosu na kandidate.
Kada se navedeni prioriteti grupišu u šire
sektore, razlike između političarki i političara nisu značajne. I za
političarke i za političare najčešće odabrani sektori prioriteta su unapređenje
poslovnog okruženja za nova radna mjesta, transport i infrastruktura, te
poljoprivreda i ruralni razvoj. Ukupno
gledajući, političarke i političari prioritiziraju socijalnu zaštitu i
ekonomske poslove na sličan način, suprotno rodnim stereotipima po kojima bi političarke
trebale favorizirati socijalnu zaštitu u odnosu na ekonomska pitanja.
Prema rezultatima ove studije, kandidatkinje za
lokalne izbore u BiH su mlađe od svojih kolega (prosjek godina za političarke
je 39, a za političare 43 godine) i obrazovanije (75% kandidatkinja i 67%
kandidata ima visoko obrazovanje). S druge strane, kandidatkinje su na lokalne
izbore izašle s kraćim stranačkim stažom (9 godina stranačkog staža u odnosu na
13 godina staža muških kolega), te s češćim uvjerenjem da nemaju nikakav
utjecaj na kreiranje razvojnih prioriteta političke stranke kojoj pripadaju
(27% kandidatkinja misli da nema nikakav utjecaj na stranačke prioritete, u
poređenju sa 17% kandidata). Istovremeno, žene u prosjeku čine samo 30%
članstva u stranačkim općinskim/gradskim odborima.
MEASURE-BiH je analizirao i osobine ličnosti svih
kandidatkinja i kandidata uključenih u uzorak, kako bi analizirao njihov
politički kapacitet da utječu na razvojne prioritete svojih stranaka, te
pripadajuće rodne razlike. U okviru pet dimenzija osobina ličnosti
(kredibilitet, legitimnost, odgovornost, orijentiranost na pružanje usluga i
moć) nema značajnih rodnih razlika ni u jednoj dimenziji osim u dimenziji
kredibiliteta. Procjene pokazuju da kandidatkinje u prosjeku imaju veći
kredibilitet od kandidata. Unutar dvije pod-dimenzije koje čine kredibilitet, a
to su integritet i sposobnost, pokazuje se da kandidatkinje imaju konstantno
veći integritet od kandidata, dok značajna rodna razlika u pogledu sposobnosti
nije uočena. Rezultati istraživanja također nisu ponudili dokaze koji bi
podržali rodni stereotip da se dimenzija moći razlikuje između rodova.
Dakle, političari i političarke u prosjeku imaju
vrlo slične razvojne prioritete i osobine ličnosti, dok političarke pokazuju
veći integritet unutar testa osobina ličnosti i spremnije su da se bore za
svoje razvojne prioritete umjesto da isključivo slijede prioritete stranke. Ako
se ni prioriteti ni osobine ličnosti političarki i političara ne razlikuju,
možda su političarke rjeđe izabrane zbog rodnih stereotipa?
Anketa percepcije građana BiH koji je MEASURE
projekat sproveo prošlog mjeseca indicira da rodni stereotipi postoje u BiH. U
okviru reprezentativnog uzorka od više od 3.000 domaćinstava diljem BiH, skoro
40% građana (47% muškaraca i 32% žena) misle da su muškarci bolje političke vođe
od žena i da trebaju biti izabrani umjesto žena. Nadalje, 27% građana (29%
muškaraca i 24% žena) smatra da žene nisu dobri političari jer nisu dovoljno
izrične i dominantne. Konačno, zapanjujućih 52% građana (56% muškaraca i 48%
žena) smatra da su muškarcima bliskije javne, a ženama privatne aktivnosti.
Više informacija možete naći na stranici www.measurebih.com.