Osvrt Vanjskopolitičke inicijative BH na predstojeće izbore
u SAD-u prenosimo u cjelosti
Osmi novembar 2016. godine neće biti upamćen kao neki
poseban dan za Amerikance, makar Sjedinjene Američke Države i dobile prvu predsjednicu u
svojoj povijesti. To se neće desiti čak ni ako američki predsjednik postane kontroverzni biznismen,
ekstravagantni zabavljač i nevjerovatni populista koji je od predsjedničke kampanje uspio napraviti
reality show. Prvi put ne moramo čekati kraj izbora u ovoj svjetskoj sili da bi smo se iznenadili,
obradovali ili rastužili, budući da su se mnoge prelomne situacije, presedani i pitanja od povijesnog
značaja desili već tokom izborne kampanje.
Amerika koja je dugo važila za stub slobode, melting pot, te
otvoreno društvo jednakih šansi ideološki se podijelila kao nikada do sada.
Dobar dio Amerikanaca, na žalost, klicao je razočaravajućim
trumpizmima, kako treba zabraniti muslimanima da uđu u SAD; treba napraviti zid prema Meksiku;
da je Obama stvorio ISIL i nije da uopšte Amerikanac ili da se SAD treba baviti sobom, a ne
krizama u svijetu. I da stvar bude još i gora, nakon što je procurio snimak sa primitivnim izjavama o
ženskom rodu koji je kritikovalo čak pola njegove Republikanske stranke, Trump u istraživanju javnog
mnijenja ne zaostaje mnogo za Clintonovom. Nije li čudno da čovjek sa dugom listom
skandaloznih poteza i izjava odjednom uz nemalu podršku uzima sebi za pravo da dovodi u pitanje ičiji
kredibilitet, pa tako i kredibilitet svoje protukandidatkinje? U silnoj želji da šokirajući javnost
pribavi što veću podršku onih koji de se oduševiti takvim radikalnim potezima, Trump svjesno i
drastično narušava uzuse ponašanja u kampanji, ustaljene, iako nepisane, prakse i norme
ponašanja. Trump je već sad nametnuo
novu političku kulturu, koja je bliže konfliktu nego kompromisu,
političku kulturu podjele, strahova i mržnje, koja de bez obzira na ishod izbora imati uticaja i na
američku demokraciju i njen kvalitet.
U silnoj želji da „sruše“ Obamu, Republikanci su neoprezno
stvorili ideološko čudovište koje ne samo da prijeti da podijeli društvo, nego štaviše da uništi
osnovne američke vrijednosti s kojima su se milijarde ljudi širom svijeta rado identificirale. To će
itekako ostaviti posljedice na američku vanjsku politiku ko god da postane novi predsjednik, a ostaviće i
trajni trag na unutrašnje odnose i podjele u američkom društvu.
Iako je Hillary Clinton, naročito u drugom dijelu kampanje,
uspjela nametnuti diskurs zasnovan na argumentima, činjenicama, i djelimično nadomjestiti praznine
u vlastitom narušenom kredibilitetu kroz odlično pripremljene nastupe na tri javne debate, dobar
dio Amerikanaca u Clintonovoj i dalje ne vidi karizmu, novu ideju, liderstvo, a mnogi joj zamjeraju
traljav odnos prema službenoj dokumentaciji poznatiji kao e-mail afera. Premda ih je pozvao da joj daju
podršku i sam svjestan preopasne alternative, većina pristalica senatora Bernie Sanadersa,
ljevičara među demokratima, ne vidi u bivšoj državnoj tajnici, prvoj dami i senatorici iz Njujorka
vjerodostojnog lidera. Clintonovoj su se pomalo obile o glavu intenzivne negativne kampanje koje je vodila
za vrijeme nominacijske kandidature protiv Baraka Obame 2008., kao i protiv Bernie Sandersa ove godine.
Neprijatelji koje je bespotrebno stvorila na taj način, teškom mukom su se odlučili da joj
pruže podršku u kampanji protiv Trumpa.
Presudni faktor za tu podršku bio je i sam Trump, jer su se
mnoge demokrate odlučile da stanu zdušno iza Clintonove iz prostog razloga da bi spriječili dolazak
Trumpa na vlast.
Ovu predizbornu kampanju karakterizira još jedan presedan, a
to je uključivanje FBI-a u tok kampanje – bez obzira da li to ima ili nema političku pozadinu.
Ankete pokazuju da je na opredjeljenje birača već uticalo pismo direktora FBI-a James Comeya u kojem jedanaest
dana pred izbore obavještava Kongres o postojanju novih e-mail poruka, koje su osnov za
pokretanje istrage protiv Clintonove, što je oživjelo Trumpovu poziciju u predizbornim anketama i dalo mu određenu
prednost. Lider manjine u Senatu, Harry Reid, odmah je optužio Comeya da pokušava utjecati na
ishod izbora, pogotovo imajući u vidu da je pismo koje je uputio Kongresu vrlo uopćeno i dovodi u
pitanje osnovanost njegovih optužbi.
Scenarij za 20. januar 2017.godine
Američki ustav i zakoni jasno propisuju korake nakon 8.
novembra. Ako pobijedi Trump, njegov tranzicijski tim će na raspolaganju imati dva i po mjeseca
da snimi stanje u svim institucijama i da pripremi preuzimanje koje počinje polaganjem zakletve 20.
januara 2017. Republikanci, koji trenutno čine većinu u Kongresu, morat de da ispune očekivanja brutalne
Trumpove kampanje obilježene neblagonaklonošću prema useljenicima, mizoginijom,
protekcionizmom, introvertnom vanjskom politikom te zastupanje beskrupuloznih principa najokrutnije
verzije neoliberalne ekonomije.
Amerika koja je tokom povijesti najviše profitirala od
useljenika, otvorenosti i inovativnosti svake vrste, pretvorit će se u svoju suprotnost. To je scenario
koji u velikoj mjeri podsjeda na Brexit – glasačima kod kojih se stvorio ogroman otpor prema
esablišmentu generalno, prema državi i sistemu, data je prilika da to pokažu kroz izbor kandidata koji im je
plasirao teorije zavjere koje hrane njihovu mržnju i strahove. A Hillary Clinton je upravo proizvod tog
establišmenta i njegov najreprezentativniji primjerak. Stoga je opravdana bojazan da američki izbori
proizvedu isti efekat iznenađenja, kao što je to bio slučaj sa Brexitom, i da na izbore izađu u
najvećem dijelu oni birači koji svoje nezadovoljstvo žele iskazati dajući glas opciji koja obećava
da će srušiti postojeće stanje. I Trump sam je obećao da de ovi izbori biti „Brexit puta pet“.
U takvoj konstelaciji, američka vanjska politika bit će
fokusirana na samu sebe jer će kao nikad prije biti determinirana lošim unutarnjim odnosima – snažna
ideološka podjela i predsjednik kojeg prezire barem polovina Amerikanaca, koji je otvoreno vrijeđao 1,7
milijardi muslimana na svijetu. Teško da bi u takvoj konstelaciji uopće moglo biti mjesta za BiH,
zapadni Balkan pa čak i Evropu. Na stranu sve ono što se tiče svojevrsnog nasljeđa clintonizma – od intervencionizma
u humanitarne svrhe do unilateralnog multilateralizma koji je obilježio i mandat
predsjednika Obame.
Ako se pak posreći, te SAD dobije prvu predsjednicu,
tranzicijski tim Hillary Clinton morat će se pripremiti za suočavanje sa onim što je i sam Obama u
političkoj „oporuci“ nazvao „paradoksom progresa“. Nikada bolja ekonomska situacija, a nikada manje
vjere Amerikanaca u politički sistem i mogućnost ravnomjernijeg rasporeda bogatstva. U veoma
kompleksnoj američkoj ekonomiji to je lakše kazati nego uraditi i zato će administraciji
predsjednice Clinton vraćanje tog povjerenja biti itekako važno. Bit će suočena sa republikanskom većinom u
Kongresu i dobrim dijelom Amerikanaca koji po Trumpovoj matrici smatraju kako joj je „mjesto u
zatvoru“. Clintonova će im morati dati šansu da se predomisle i uvjeriti ih da izbori nisu namješteni.
Jer, za očekivati je da de Trump prirediti još jednu senzaciju i odbiti priznati poraz, te da će izbore
proglasiti namještenim.
Ekonomska dinamika Obamine administracije može biti nastavljena samo ako se
dokinu proturječnosti globalizacije i tu se očekuje od SAD da povedu odlučniju akciju.
Vanjska politika i
geopolitičko preslagivanje
Iako je do izbora ostalo manje od sedam dana, američka
politička scena još uvijek može doživjeti značajne potrese, koji bi mogli biti presudni u odabiru
budućeg predsjednika ili predsjednice. Nakon što je optužen da pokušava uticati na izbor predsjednika,
direktor FBI-a Comey je stidljivo priznao da oni imaju saznanja da „određena strana sila“ pokušava
uticati na tok kampanje i izbora, ali odbija te podatke objaviti prije izbora. To priznanje je uslijedilo
nakon što su neki američki mediji objavili da FBI posjeduje dokaze o bliskim vezama Trumpa sa Rusijom. Trump u
toku kampanje nije krio svoje simpatije prema Rusiji i njenom predsjedniku, Vladimiru
Putinu, a njegovi statovi po pitanju konflikta u Siriji i situacije u Ukrajini su bili u potpunosti
podudarni sa ruskom politikom.
Iz perspektive naše zemlje, zabrinjava Trumpova podrška
otcjepljenju Krima, kao i njegovo apriori odbijanje pomoći baltičkim NATO saveznicima u slučaju ruske
invazije.
Informacije koje pristižu u samom finišu kampanje ukazuju na
to da je Rusija potencijalno imala uticaj i na samu Trumpovu kandidaturu, te da su na tom projektu
dugo radili. S druge strane, treba primijetiti Trump hini bliskost sa Putinom, ali nejasno je do
koje mjere sam Putin to shvata ozbiljno.
Ovdje se prije radi o polarizovanju pozicija duž linija
podrške, pa tako imamo podršku iz EU za Clinton, nakon čega se javio Trumpov poriv da to suprotstavi onome
što bi bio antipod ovoj podršci, tj. simulacijom bliskih odnosa s Rusijom.
U geopolitičkom preslagivanju Rusija i Kina postaju ozbiljni
rivali, ali ipak ne i pretendenti za prijestolje super sile. No taj rivalitet tražit de od SAD jači angažman
u azijsko-pacifičkom regionu, te u centralnoj Aziji, područjima u kojima se ruska i kineska mod
najsnažnije reflektira. Evropa i zapadni Balkan ostaju evropski problem koji de SAD posmatrati kroz euroatlantsku
optiku. Svi koji misle da će SAD voditi proxi ratove sa Rusijom i Kinom i da će te ratove voditi i
na Balkanu, smatramo da propuštaju suštinu.
Izvjesnija je spona između ovih sila koji podrazumijeva
jasno ograničavanje interesnih zona. Za sada, interesi SAD na Balkanu ostaju jasni – priključenje zemalja
NATO-u, odbrana dostignuda u tom pravcu u Crnoj Gori, Albaniji i Makedoniji, kao i NATO zaštita
istočnih granica i slanje poruka Rusiji. Rusija bi, u ovom kontekstu, mogla dobiti ono što traži vlastitu
reafirmaciju kao globalne sile koja ima pravo na svoje interese. Amerika nema vremena da troši energiju na
trku taštine. Valja spašavati globalni kapitalizam od prijeteće propasti.
S tim u vezi, i bududnost Transatlantskog trgovinskog
partnerstva (TTIP) ovisi o izboru američkog predsjednika. Trump se već ranije izjasnio da je protiv
slobodne trgovine generalno, a naročito protiv TTIP-a i tu se može očekivati da sudbina ovog kontroverznog
sporazuma bude zapečaćena ukoliko Trump pobijedi. Clinton de, s druge strane, biti pod
pritiskom vlastite stranke (a i nekih multinacionalnih korporacija) da nastavi rad na TTIP-u, iako
je ona lično bila poprilično rezervisana spram TTIP-a u prošlosti. Za Evropsku uniju je ovo jedno od
pitanja zbog kojeg mnogi evropski lideri otvoreno podržavaju Clinton. Međutim, ponovno otvaranje
pitanja sklapanja TTIP-a de na površinu izbaciti i duboke podjele po ovom pitanju unutar EU.
Multilateralna globalna politika bi generalno mogla trpjeti
ukoliko Trump pobijedi. Činjenica je da su SAD pokretačka snaga mnogih multilateralnih organizacija,
inicijativa i projekata, a Trump je samom svojom retorikom stavio upitnik na mnoge od njih. Trumpova
predizborna retorika ukazuje na to da bi se on daleko više posvetio domaćoj političkoj sceni i
populističkim mjerama zbog kojih je do sada i pribavio podršku većine nezadovoljnih Amerikanca. On je obećao
drastične unutrašnje promjene, i sve i da hoće, on se zbog toga neće moći baviti vanjskom
politikom. U onoj mjeri u kojoj se Trump i bude bavio vanjskom politikom ukoliko pobijedi, on će težiti
vraćanju SAD-u status globalnog hegemona, što bi narušilo mnoge globalne tokove koji su
formirani decenijama.
Trump svakako vanjsku politiku banalizira, obesmišljava,
nipodaštava decenije evolucije američke vanjske politike, i mogao bi biti posebno negativno
orijentisan prema ovom regionu jer je to „klintonovski rejon“. Iz naše perspektive, možda je i bolje
da mu ne zapadnemo za oko, jer ako i pokuša da se uključi, veda je vjerovatnoda da će se
ideološki prepoznati u projektima onih koji ovom regionu i BiH konkretno ne žele dobro, i onima koji BiH ne
vide u NATO strukturama. Mala BiH bi ipak mogla ostati u fokusu srednjeg ešalona administracije, prije
svega ne bi li se spasio jedan od važnih nasljeđa Clintonove administracije.
Činjenica je da neće biti
nametnutih novih dejtona. Neće biti novog intervencionizma, ali neće biti ni raspada i podjela.
SAD bi nam u tom slučaju dala šansu da se vratimo samima sebi. Ili da uzaludno čekamo još jednu
administraciju.