Igor je autor izložbe „Arhiv u koferu –
umjetničkopolitički iskazi u javnom prostoru u BiH 2010-2015“. Od 16
performansa širom BiH, sa posebnim akcentom na Prijedor, Igor je za svaki
pripremio najvažnije informacije, stavio ih u kontekst, za neke je ponudio
fotografije a za neke i video zapise. Izložbu je prvo prikazao u Berlinu, zatim
Kozarcu, a onda i u banjalučkom BASOC-u.
Za početak nešto više o samom Arhivu: Sam Arhiv je rezultat
istraživanja o uticaju savremene umjetnosti na forme političkog izražavanja u
javnom prostoru odnosno preplitanja savremenih umjetničkih praksi i političkog
aktivizma. Arhiv obuhvata 16 akcija, performansa, instalacija i drugih iskaza u
javnom prostoru Prijedora, Banje Luke, Brčkog i Sarajeva koje su organizovali_e
aktivističke organizacije, umjetnici_ce, grupe i pojedinci_ke, a kojima se
pokušalo ukazati na određene društvene probleme i tematike. Najveći dio arhiva
bavi se zabranom kulture sjećanja u BiH.
Upravo zabrana kulture sjećanja je nešto što je
karakteristika Prijedora, a to je opet, baš kao i naslijeđena situacija sa
neriješenim zločinima, sa brojnim nestalima, sa „bijelim trakama“ bila i
motivacija da se na problem ukaže na specifičan način – uličnim performansima.
Igor se ograničio na period od 2010. godine do 2015. i to iz više razloga:
„Imao sam namjeru da kompletan arhiv stane u kofer pa je
bilo bolje da se ograničim na neki period. Osim toga, uvidio sam da od 2010. na
ovamo jenjava uticaj međunarodne političke zajednice u BiH a da se istovremeno
inteziviraju građanski protesti u BiH, u oba entiteta. Baš od 2010. dolazi i do
pojačane organizacije protestnih akcija u BiH, a bile organizovane od strane
udruženja, grupa, pojedinaca ili samih umjetnika.“
Igor primjećuje i da su se sve češće od 2010. na ovamo u
samim medijskim izvještavanjima spominjali pojmovi koji su ustaljeni u
savremenoj ustaljenoj praksi – performans, instalacija…
Kofer je izabrao kao format jer je uvijek razmišljao kako
široj publici predstaviti arhiv, za koji kaže da je često groblje dokumenata.
Naravno, ako čami u nekoj državnoj instituciji. Stoga je odlučio da arhivu da
„točkove“. Smješten je u kofer.
„Pošto sam arhiv radio u Njemačkoj dosta sam vremena
potrošio na objašnjavanje samog konteksta. To je u suštini dobro jer arhiv nije
pravljen samo za BiH. Na tome i danas radim. Jako teško je za svaku akciju i
svaki performans detaljno i na pravi način objasnim sistem, prošlost, ekonomsko
stanje…Pa dok objasnim zašto su se protesti tek tako kasno počeli dešavati,
pa zašto su se sad intezivirali, onda mi ostane jako malo prostora za arhivsku
građu.“
Igor i dalje radi na ovoj građi. Uveliko mu je olakšavalo
posao činjenica da je i sam bio dio protesta u Prijedoru pa je imao dovoljno
foto i video materijala koji je koristio uz arhiv.
Posebno izdvaja performanse koje je svrstao u kategoriju:
Protesti protiv zaborava. Udruženje „Izvor“ iz Prijedora je organizovalo „Skup
u pokretu podovom 20. godišnjice genocida u Prijedoru“, na što su prijedorske
vlasti reagirale i zabranile sve planirane manifestacije sjećanja na žrtve
ukoliko se pominje riječ „genocid“. Izdvojio je i performans Emira Hodžića koji
je protiv ovakve vrste zabrane stao na sred centralnog gradskog trga sa bijelom
trakom oko lijeve ruke, podsjećajući tako da su 20 godina ranije stanovnici
Prijedora, nesrpske nacionalnosti morali nositi oko ruke bijele trake. Nakon
ovog performansa u Prijedoru se počinje organizirati „Dan bijelih traka“.
Arhiv ne funkcionira na estetskom nivou, ali arhiv o ovih 16
performansa svakako funkcionira na etičkom nivou. Stasala je nova generacija
ljudi koja nije kompromitirana poput njenih roditelja i ta generacija postavlja
prava pitanja. Istina, još uvijek u nedovoljnom broju. Vrijednost ovog arhiva
stoga izlazi izvan tog suhoparnog oblika i on upozorava na ne tako davnu
prošlost. Upozorava i educira.
Kako se sve ne bi zatvorilo u krug posjetilaca Igor radi i
na online arhivi koju možete naći na njegovom blogu
(http://archivenvalise.tumblr.com/), a više detalja o Igoru, Arhivu, o uticaju
umjetnosti na forme političkog izražavanja, o tome da li je umjetnost dovoljna
da mijenja svijet poslušajte u 163. KUPEK-u
(https://www.mixcloud.com/dejankozul/kupek-163-igor-sovilj-arhiv-u-koferu/)
Treba li reći da
imamo i odličan soundtrack za ovu emisiju? Dbau, Tattoo, Kultur Shock Brkovi,
Siledžije, Dvadesetorica, SCH, Validna legitimacija, Machina, Basheshkia, Miki
Solus…