Početkom 1990-ih Copenhagen je bio na
rubu bankrota. Već 2008. godine proglašen je najpoželjnijim gradom za život
prema istraživanju lifestyle magazina Monocle. Titulu najpoželjnijeg grada
potvrdio je 2013. i 2014. godine i tako ušao u povijest kao jedini grad kojemu
je to uspjelo tri puta. Kako je ovaj lučki grad u samo nekoliko godina postao
prijestolnica zelene urbane arhitekture i dizajna, održivog razvoja i čiste
energije?
Gašenjem proizvodne industrije 1970-ih
i 1980-ih završila je industrijska era ovog lučkog grada. Do 1990-ih velik je
broj tvornica i vojnih kompleksa zatvoren ili premješten u druge dijelove
Danske. Dio napuštenih objekata srušen je da bi se rasteretilo središte grada i
oslobodilo za razvoj stambene zone i na taj način privuklo mlade obitelji iz
predgrađa i dobrostojeće strane kompanije. No, efekt nije bio zadovoljavajuć, a
grad je upadao u sve dublju ekonomsku krizu.
Krajem 1990-ih gradske vlasti odlučile
su zauzeti proaktivan stav. Dugoročna vizija i vrlo riskantan strateški plan
pokrenuli su seriju privatnih i javnih investicija u narednom desetljeću.
1.Transformacija industrijske zone i vojnih kompleksa
Industrijske zone polako su počele
dobivati novo lice, ali zadržale su industrijski dizajn, po čemu je danska arhitektura poznata. Nordhavn,
sjeverni dio stare industrijske luke prolazi kroz slojevitu transformaciju koja
će trajati sljedećih 40-50 godina. Dio stambenih zgrada već je izgrađen i useljen,
dok postojeće dobivaju novu ulogu. Impresivna je transformacija starog silosa u
stambenu zgradu s ultramodernim stanovima, pri čemu je zadržana originalna
konstrukcija i industrijski interijer koji će ostati vidljiv kao podsjetnik na
dugu povijest zgrade. U cijeloj četvrti bit će zabranjeno parkiranje i
zaustavljanje automobila, a infrastruktura će primarno biti prilagođena
biciklistima i pješacima.
2.Bivši vojni kompleks postaje slobodni grad unutar grada
Kada je vojska 1971. napustila
skladište oružja i vojni kompleks u četvrti Christianshavn, zapuštene zgrade
nastanili su beskućnici, odmetnici društva, boemi, hipiji i umjetnici. Njima su
se ubrzo pridružile siromašne mlade obitelji u potrazi za jeftinim smještajem.
Vojne zgrade postupno su pretvorene u stambene, dok su neke srušene i
nadomještene novim drvenim kućama. Život u ovom kvartu odvijao se paralelno s
ostatkom grada, stilom života prkoseći rigidnom i discipliniranom danskom
društvu. Animozitet je bio obostran. Ugledni Danci Christianiju su izbjegavali
u širokom luku i gledali je s dozom prezira, a grad je u nekoliko navrata
pokušao slomiti slobodoumlje. Tek su nedavno gradske vlasti odlučile prihvatiti
je kao živi eksperiment. Komuna je dobila autonomiju i status slobodnog grada s
vlastitom valutom, zastavom i zakonom koji dozvoljava prodaju i konzumaciju
marihuane i lakih droga. Danas je Christiania jedno od nezaobilaznih
turističkih destinacija, iz milja prozvana “mini-Amsterdam”, na čijim
živopisnim ulicama niču butici, galerije, kafići i restorani zdrave hrane.
3.Petominutni grad
U ranim 90-im pokrenuti su brojni
projekti za unapređenje infrastrukture, a među najvažnijima je most Oresund
koji spaja Dansku i Švedsku. Izgradnju koja je trajala pet godina su
financirale obje države, a kredit će se otplaćivati novcem poreznih obveznika
narednih 30 godina. Dugačak je ukupno 12 km, od čega četiri km čini tunel ispod
mora kako konstrukcija ne bi ometala zračni promet s obližnjeg aerodroma. Most
godišnje automobilom, autobusom i vlakom prijeđe oko 35.6 milijuna putnika.
Izgradnja metroa započela je 1996.
godine. Zadnji dio 20 kilometara duge linije završen je 2007. No, već 1015.
godine započeta je nadogradnja postojećeg metroa koji će okružiti grad. Cilj je
svim stanovnicima Copenhagena, bez obzira gdje se nalazili, omogućiti da im do
stanice metroa treba najviše 5-10 minuta hoda. Dio je to ambicioznog plana da
Copenhagen postane ugljično neutralan grad do 2025.
Strateškim planom razvoja
biciklističke infrastrukture iz 2001. godine ovo je postao preferirani oblik
prometa. Danas Copenhagen ima preko 400 km biciklističkih staza, a svake godine
izgradi se sedam km novih staza. U 2015-oj svaki drugi stanovnik na posao je
išao biciklom. Čak 70% vladinih službenika, uključujući ministre, biciklira do
posla, što potvrđuje i pun biciklistički parking ispred zgrade vlade.
Dodatni motiv za bicikliranje je i
porez na automobile od 180% čime grad želi smanjiti korištenje automobila.
4. Europska prijestolnica kulture
Copenhagen je 1996. izabran za
europsku prijestolnicu kulture. U to je vrijeme mnogo javnog novca investirano
u kulturne i edukativne institucije, među kojima su izgradnja nove koncertne
dvorane, zgrada opere u nekadašnjoj industrijskoj zoni, kraljevsko dansko
kazalište, novo krilo nacionalne biblioteke i prenamjena vojnih objekata u
arhitektonski fakultet i poslovne zgrade. Impresivna nova zgrada opere
izgrađena je u samo tri godine, novcem privatnog investitora. A.P. Møller,
suosnivač poznatog danskog konglomerata Mærsk, donirao je više od pola
milijarde eura za izgradnju zgrade opere.
5.Spalionica otpada bit će ujedno i gradsko skijalište
Izgradnja spalionice započeta je 2013.
godine, a kada se u 2017. stavi u pogon, energijom dobivenom spaljivanjem
400.000 tona otpada opskrbljivat će 160.000 kućanstava. Kosi krov klinaste
spalionice površine 32.000 m2 bit će pretvoren u skijašku stazu s umjetnim
snijegom na kojoj će se ljeti i zimi moći skijati s pogledom na Copenhagen i
Oresund regiju. Fasada spalionice bit će najveći penjački zid na svijetu
površine 74.000 m2. Dimnjak spalionice ispuštat će kružne dimove svaki puta
kada se spali jedna tona otpada i tako upozoravati građane da smanje količinu
otpada.
Vjetropark Middelgrunden, izgrađen
2000. godine, uočljiv je simbol Copenhagena koji promovira korištenje čiste
energije. 20 vjetroturbina raspoređenih u moru između Danske i Švedske u
50-postotnom je vlasništvu 10.000
privatnih investitora, dok je 50% u vlasništvu grada.
6.Porez plaćaju sa zadovoljstvom jer vjeruju svojim
političarima
Teško je povjerovati kada kažu da
porez plaćaju sa zadovoljstvom jer vjeruju svojim političarima i sigurni su da
će njihov novac biti uložen u projekte s ciljem poboljšanja kvalitete njihovog
i života njihovih potomaka. No, plaćanje 60% poreza daje im pravo da obustave
svaki projekt koji im se ne uklapa u taj kontekst ili ne unapređuje cijelu
zajednicu. Egzistencijalni strah gotovo da ne postoji jer je stopa
nezaposlenosti oko 2%, a standard života oko osam puta viši nego u Hrvatskoj.
Prednost će uvijek dati domaćem proizvodu i malim lokalnim poduzetnicima, što
je vidljivo i po broju malih dizajnerskih butika, unikatnih galerija, restorana
i kafića. U novim gradskim četvrtima svi poslovni prostori u prizemlju
stambenih zgrada u vlasništvu su jedne privatne kompanije koja kontrolira
cijenu i vrstu obrta, pa se ne može dogoditi da u krugu od 100 m postoje četiri
pekare i šest ljekarni.
7.Živući laboratorij ekološkog urbanog življenja
Ipak, nije Copenhagen grad bez mane.
Bilo je u prošlom desetljeću i promašenih investicija, neuspjelih projekata i
upitnih ekoloških rješenja koje su narušile utopijsku sliku zelenog grada.
Ekonomska stabilnost zasigurno daje dozu opuštenosti prilikom odlučivanja, pa
se nad pogreškama ne tuguje dugo. Skloni su griješiti brzo i neopterećeno, iz
grešaka učiti, a iskustvo dijeliti s drugima. Gotovo 100 godina demokracije,
dugoročno strateško planiranje, otvorenost prema inovativnim rješenjima i
spremnost na učenje iz pogrešaka transformirali su Copenhagen iz industrijskog
lučkog grada u zelenu prijestolnicu i živući laboratorij ekološki prihvatljivog
urbanog življenja.
Izvor 24sata.hr