Uloge anđela i đavola iz filma „Mi nismo anđeli” obilježile su ih kroz dugu karijeru. Odabrali su život daleko od javnosti, ali ipak za naš list priznaju da su šokirani stvarnošću koja nas okružuje. Prije svega, osvrnuli su se na rijaliti programe.
– Mene su šest puta zvali da učestvujem u rijalitiju i svaki put sam odbio. To je inskonstruisani socijalni eksperiment za otimanje para. Ako hoćete rijaliti, dođite s kamerom i živite mojih 24 časa svaki dan. Ovo što gledamo kao rijaliti pokazuje najniže ljudske osobine. To je gore nego u vojsci. Vojska je kudikamo humanija organizacija od rijalitija – kaže Đurić, a Todorović se slaže sa njim.
– Mene ni ne zovu jer znaju da neću prihvatiti. Ja sam privržen rijalitijima i, osim „Parova”, pratim sve rijalitije sa psihološko-socijalnog stanovišta, da vidim kakvi su ljudi i šta je realnost Srbije danas. I „Farma” je realnost – kaže Žika za „Blic”, i dodaje:
– Svi rade sve zbog love. Tamo je uglavnom prisutna estrada. Nećete vidjeti glumce. Svi glumci se uglavnom bave svojim poslom, a takve stvari odbijaju.
Poznati kao umjetnici koji slobodno vode svoj život, priznaju da postoje stvari koje su ih promijenile i natjerale da drugačije gledaju na stvarnost.
– Roditeljstvo mi je donijelo drugačiju dinamiku u životu. Ja nisam mogao da vjerujem da mogu toliko da radim a da ne osjetim nikakav napor. Donijelo mi je redukciju prethodnog života, odnosno mnoge stvari za koje sam mislio da su mi važne ispostavile su se kao potpuno nevažne. Možda sam naučio da balansiram sa stvarima, da sadržajnije i lakše kažem ne kada mi se nešto neće – komentariše za „Blic” Đurić.
Na njegove riječi se nadovezuje Žika, koji kaže da je kod njega situacija sasvim drugačija.
– Ja baš naprotiv, kao roditelj pristajem na neke stvari kojima bih prije deset, dvadeset godina rekao ne. Promijeni te roditeljstvo – kaže Žika.
Ipak, u vremenu u kojem živimo, njih dvojica razmišljaju kako će se njihova djeca prilagoditi stvarnosti.
– Strahovao bih da je sve najnormalnije. To je prirodan strah roditelja nad sudbinom djeteta. Nas dvojica smo živjeli u kudikamo uređenijem društvu. I u njemu je bilo svakojakih ekscesa i iskakanja iz neke očekivane ravnoteže. Nije to ništa što obezbjeđuje stabilnost i sigurnost. Ali bio bih i tada zabrinut u svakom slučaju – smatra Đurić.
Todorović se u svemu slaže s kolegom Urošem.
– Ja imam malu bebu. Ne kapira zasad ništa. Kada dođe vrijeme, vidjeću šta ću – ističe on.
Inače, Žika Todorović i Uroš Đurić će 13. februara svojim zavodljivim DJ setovima u Tree house vili na Dedinju napraviti uvod za Dan zaljubljenih žurkom „Mi JESMO anđeli”.
KLINCI OTKIDAJU NA TURBO-FOLK
Na pitanje da li se gnušaju današnje muzike u kojima preovladava turbo-folk, Uroš kaže:
– Uvijek se možete gnušati neke muzike. Pjevači turbo-folk muzike samo najjače plasiraju informacije o sebi. I u ono vrijeme kada smo mi bili mladi bili su puni koncerti narodnjaka, samo mi nismo išli na njih.
Žika dodaje da se u filmu „Klip” najbolje vidi da ta vrsta muzike ima primat među mladima.
– Tu se odlično vidi šta se danas sluša, šta voli omladina. U tom filmu su klinci, i oni otkidaju na turbo-folk – ističe Todorović.