U
BiH još zadugo neće biti nikakvih sudskih procesa protiv rukovodstva iz Republike
Srpske, ocjenjuje u razogoru za BUKU direktor Međunarodnog instituta za
bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) Ljubljana prof. dr. Zijad Bećirović.
On je uvjeren i da sukob na relaciji Dodik-Schmidt nije stvaran te da oba rade
na štetu građana. Govoreći o nedavnom NATO samitu Bećirović kaže kako je NATO
prisutniji u BiH nego u nekim zemljama članicama.
BUKA: Kako komentarišete
trenutnu političku krizu u BiH, vjerujete li da je rješenje blizu i ko će iz
sukoba Schmidt-Dodik izaći kao pobjednik?
Upravo
Christian Schmidt (CSU) i Milorad Dodik (SNSD)
žele da se njihov odnos tretira kao navodni sukob, a obojica „rade svako svoj
posao“, koji u ogromnoj mjeri šteti interesima BiH i njenih građana. Od njihove
navodne svađe samo građani BiH imaju štetu, a oni korist. I jedan i drugi rade
protuustavne djelatnosti na štetu BiH. Zbog toga taj tzv. sukob ne postoji i to
su pokrića za njihove akcije prije svega protiv Ustava BiH. Samo bonnska
ovlaštenja rješavaju trenutnu situaciju ili smjena Dodika i saradnika ili
sankcije RS-u. I ništa se posebno ne bi desilo. Dodik bi se krio kao nekada Radovan
Karadžić u Srbiji ili bi otišao kod Vladimira Putina, pa do prve prilike. Niko
ne voli gubitnike, pa ni Putin.
BUKA: Tužilaštvo BiH formiralo
je predmet protiv Milorada Dodika, vjerujete li da može doći do konkretnijih
istražnih radnji u ovom predmetu ili će to biti tek još jedan formalno otvoren
predmet?
Predmeti
protiv zločinaca i onih koji su dijelili BiH su okončani presudom Jovici Stanišiću
i Frenkiju Simatoviću u Den Haagu. U BiH još zadugo neće biti nikakvih sudskih procesa
protiv rukovodstva iz Republike Srpske odnosno Putinovaca, odnosno Dodika i
njegovih ratnih drugova. Pravosuđe u BiH je u rukama Putinovaca. Ne treba
zaboraviti da Međunarodni rezidualni mehanizam nasljednik MKSJ/ICTY još uvijek radi,
kao i stalni Međunarodni krivični sud (ICC) gdje je većina osoblja s MKSJ. Reformu
pravosuđa radio je Zapad ulažući ogromna sredstava da bi pravosuđe kontrolisali
Putinovci. Tužilaštvo BiH ima jednu moglo bi se reći poštapalicu „formirali smo
predmet“ i time zamažu oči javnosti i što se njih tiče formiranjem predmeta je za
njih predmet i zaključen.
BUKA: Čini se da EU
nije jedinstvena oko uvođenja sankcija Dodiku, iz SAD-a su pristizale neusaglašene
izjave o smjeni Milorada Dodika. Je li on istrošio strpljenje Zapada i je li on
njima prevelik zalogaj za disciplinovanje?
On
za njih ne predstavlja ništa. Milan Martić, koji se umislio da može voditi
samostalnu politiku znamo kako je prošao, nema ni njega ni njegove republike. Srbija
ne stoji iza Dodikovih akcija, iako je upoznata sa njegovim planom. Pitanje na
koje Putinovac Dodik nema odgovor, a to je šta bi se desilo sa Republikom Srpskom,
srpskim narodom, pa čak i Srbijom kad bi u srcu NATO-a krenuo u secesiju. Znamo
šta je bilo sa Republikom Srpskom Krajinom (RSK). To trenutno niko razuman u
Srbiji ne želi. Tamo gdje je caruju kriminal i korupcija nema jedinstva niti
zdravih odluka i dobrih rješenje u interesu građana nego samo u interesu političko-kriminalnih
struktura.
BUKA: Uoči samita
NATO-a govorilo se da će ova vojno-politička organizacija poslati trupe u BiH,
ali to se nije desilo. Mislite li da je NATO ima plan za BiH ukoliko dođe do
narušavanja ili ugrožavanja sigurnosti?
Dodik
je dobio uvjeravanja od Rusa, da NATO i EU neće
ništa preduzeti. Tako su rekli i Slobodanu Miloševiću. Izgubio je sve, uključujući
i Kosovo. Ista matrica. Ključno je da NATO nikada neće podržati Dodika i rasturanje
BiH i to je suština. Milošević je bio neprikosnoven vladar, ali je okončao u
Hagu. Rusija je slabija sada nego devedesetih godina prošlog vijeka. Rusija
traži način da se izvuče iz rata koji je započela u Ukrajini. Samo kriminalci i
luđaci mogu računati na Putina. NATO je u BiH prisutniji mnogo više nego u pojedinim
članicama NATO-a i za svoje djelovanje ne treba dozvolu Vijeća sigurnosti UN,
jer već ima mandat na osnovu Daytonskog mirovnog sporazuma. Ne treba podcjenjivati
NATO.
BUKA: Kada je počela
ruska invazija na Ukrajinu, bili je prognoza da rat neće dugo trajati. Ipak, on
i dalje traje. Zašto nije došlo do prekida sukoba i je li beralno davati
prognoze kada će se to desiti?
Rusija
može nestati kao i mnoge imperije koje su nestale od drevnog Egipta, Rimskog
carstva pa sve do Habsburške monarhije. Nema niti jedan integrativan elemenat,
koji bi joj išao u prilog. Ne može se graditi pozicija velesile samo na plinu i
atomskim bombama. Najrazvijenije zemlje temelje na demokratiji i privatnoj
inicijativi. Putin traži izlaz. Ukrajina ima sve šanse da bude prinuđena da
pravi ustupke, u protivnom Ukrajina dugoročno ne može izdržati rat na ovakav
način, jer će se Zapad vrlo brzo umoriti. Zamislite kako je bilo pregovarati
legalnim organima vlasti BiH u Daytonu, a BiH je imala embargo na naoružanje za
razliku od Ukrajine, kojoj pomaže cijeli svijet. Ovo je pravi evropski rat za
razliku od ratova na teritoriji bivše SFRJ, koji su tretirani kao lokalni. Ne
razumijem zašto se Rusija i Kina poigravaju sa Bosnom i Hercegovinom kada je njihov
teritorijalni integritet upitan u budućnosti.
BUKA: Zapad je Rusiji
uveo brojne ekonomske i političke sankcije. Šta je tajna neuspjeha pritisaka na
Rusiju?
Nisu
sankcije da polome Rusiju, nego da je odvrate od agresije. Putin je uporan da
iscrpljuje ruski narod. Rusija se može urušiti sama unutar sebe kao i SSSR. Zapad
ima iskustva sa SSSR-om i ratom koji je SSSR vodio u Afganistanu. Za raspad Rusije
je potrebna unutrašnja implozija i sve što rade u Kremlju je upravo u tom
smjeru.
BUKA: Nedavno je
njemačka desničarska stranka prvi put dobila gradonačelnika, Finska ima najviše
desno orjentisanu vladu od Drugog svjetskog rata, desnica dobro kotira i u
Italiji, Grčkoj, Španiji. Treba li se zabrinuti za budućnost Evrope?
EU
se dovoljno razvila da postaje sama sebi problem. Historijski, međusobni i unutrašnji ratovi, su trajali stotinama godina.
Evropa ima dva izma – fašizam i komunizam su u Evropi nastali. Ponovo se
vraćaju na „fabričke postavke” i niko ne zna šta je budućnost EU. Velika Britanija
ju je napustila. Još uvijek EU zavisi od SAD, koja ima dovoljno svojih unutrašnjih
problema. Ne postoji više klasična podjela na desnicu i ljevicu nego su to više
interesne grupe ili čak kriminalne i vidimo ko sve sarađuje u Evropi mada
nominalno imaju različit ideološki prefiks. Evropa ima lagodan život i atraktivan
je prostor za život što vidimo po brojnim migracijama koje su uglavnom usmjerene
ka Evropi i ona će sve učiniti da sačuva tu privilegiranu poziciju, ima tu dosta
i egoizma.
BUKA: Kod nas je
desnica na vlasti decenijama, skoro da nemamo stranaka ljevice, ali koja je
razlika među stankama desnice u BiH naspram sličnih stranaka u recimo Finskoj?
Zijad
BEĆIROVIĆ: Finska je zemlja tradicionalne i stabilne demokratije i sa protestantskom
etikom. Dodik je cijelo vrijeme rata bio narodni poslanik u NSRS i glasao je za
sve Karadžićeve i Krajišnikove odluke. Nenad Stevandić bio je dio „sos“
zločinačkih formacija, tako piše u presudama MKSJ, da ne nabrajam dalje po raznim
desnim i lijevim u BiH. U BiH su ratni akteri i svi su, nažalost, ponovno
spremni. Desnica, ljevica to su pogrešne percepcije ljudi i političkog života u
BiH. Još nisu zamrle i još su aktuelne ratne ideje presuđene u Hagu. Mijenja se
struktura stanovništva, zaposlenih, tako radnici nisu više samo u fabrici nego
i za kompjuterom i slično. Socijaldemokratija
se nije najbolje snašla u svim promjenama poslije završetka Hladnog rata. Prije
desetak godina Socijaldemokrate su pristale na donošenje rezolucije u Evropskom
parlamentu kojom se izjednačavaju fašizam, nacizam i komunizam kao oblici totalitarizma.
Tako se relativizirao fašizam i nacizam. Doktrinarno, to se ne može nikada
izjednačiti, jer fašizam i nacizam u startu isključuju i fizički eliminiraju
druge i drugačije. Došlo je do totalne
pometnje u klasifikaciji pojedinih političkih opcija. Novi trendovi su, da nestaju
etablirane političke stranke i pojavljuju se instant ili ad hoc stranke i
pokreti koji preuzimaju vlast u pojedinim državama.
BUKA: Kriza na Kosovu
čini se kao višeslojan problem, i sve više se govori o djelovanju kriminalnih
grupa na Kosovu. Ko stoji iza tih grupa i kolika je njihova moć?
Više
puta sam naglašavao pojavu politizacije kriminala i kriminalizaciju politike,
koja je vezana za proces nastanka zemalja na području bivše SFRJ. Političke strukture su trebale usluge kriminalnih
struktura i tu se stvorilo i kasnije razvilo snažno savezništvo, koje je kasnije
vidljivo kroz privatizacije, tendere i sl. U pitanju Kosova to ima dugu
istoriju pogotovo kada su na Kosovu uspostavili svoj paralelni sistem odvojen
od tada Miloševićeve Srbije. Tada su jednostavno iz egzistencijalnih razloga te
strukture doživjele svoj procvat i etablirale su se kao sistemske. Zbog toga je
se teško suprotstaviti tim strukturama. Iako je Albin Kurti (LVV) uvjerljivo pobijedio
na izborima, te strukture su jače o slabih kosovskih institucija. Naravno tu je
i međunarodni momenat i uvezanost tih struktura sa međunarodnim kriminalom.
Nažalost, što se toga tiče nije mnogo bolja situacija ni u Bosni i Hercegovini.
BUKA: Kosovo spada u
grupu zemalja koje nisu dobili pomoć EU. To možemo smatrati kao upozorenje ili
oblik finansijskih sankcija. Koji su uzroci takvih odluka Brisela?
Kosovo
je američki (zapadni) projekt, to je neka vrsta „evropskog Izraela“. Čak Kosovo
ne ulaže neke posebne napore za lobiranje u EU nego to za njih rade SAD. Ipak,
radi se o „blagom“ obliku upozorenja, a sve to diktiraju SAD. Njihova podrška
Kosovu je neupitna kao što je neupitna podrška Izraelu, to su strateški
interesi.