Emir Mešić, radnik Uprave za
indirektno oporezivanje BIH (UIO BIH) izložen je progonu od momenta kada je, prije pet godina,
odlučio prijaviti sumnju u korupciju u ovoj instituciji.
Prvo
je premješten na radno mjesto sa manjom platom, protiv njega su vođena tri
disciplinska postupka, a na kraju je dobio i otkaz.
I sve to iako mu je Agencija za
prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije (APIK) dodijelila status zakonom
zaštićenog prijavioca korupcije.
Ono
što je takođe poražavajuće je što APIK nije preduzeo aktivnosti da zaštiti Mešića
od štetnih radnji, o čemu svjedoči i Preporuka Institucije ombudsmana za
ljudska prava BiH P-194/21 od 05.07.2021.g. kojom je naloženo direktoru APIK da
ponovno razmotri okonosti pozivanja uzbunjivača na disciplinsku odgovornost
zbog javnog istupanja o prijavi korupcije, kao štetnu radnju u kontekstu Zakona
o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju u institucijama BiH.
Na pitanje koje smo uputili
APIK-u zašto
nisu preduzete aktivnosti na zaštiti Mešića kažu: „U slučaju Emir Mešić ,
imenovanom je u 2019.godini, dodijeljen status uzbunjivača i po tom predmetu je
u više navrata vršen inspekcijski nadzor od strane Upravnog inspektorata
Ministarstva pravde BiH, a sve na
zahtjev ove Agencije, kojom prilikom nisu utvrđene štetne radnje po zaštićenog
prijavitelja korupcije tako da nije bilo zakonskog osnova za aktiviranje mehanizma izdavanja Instrukcije
za otklanjanje štetne radnje“.
Međutim u Transparency
International BiH organizaciji koja je cijelo ovo vrijeme uz Mešića su
jasni- neko ko je dobio zakonski status
zaštićenog prijavitelja korupcije ne bi smio trpiti štetne posljedice i ne bi smio biti izložen odmazdi i mjerama
represije u svom radnom okruženju od svog poslodavca što jse desilo u Mešićevom slučaju.
Podjetimo,
TI BIH je uzeo učešće kao umješač u parničnom postupku koji je pred Sudom Bosne
i Hercegovine pokrenuo Mešić protiv Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i
Hercegovine zbog kršenja odredbi Zakona o zabrani diskriminacije BiH.
Kako kaže za BUKU Ena Kljajić
Grgić, rukovodilac Centra za pružanje pravne pomoći TI BiH, Sud BiH se tokom prvostepenog
i drugostepenog postupka uopšte nije bavio ocjenom srazmjernosti miješanja UIO
u ograničavanje slobode govora Mešića, nad kojim je poslodavac izvršio mobing-poseban
oblik diskriminacije zbog iznošenja svojih uvjerenja o korupciji u Upravi.
O
predmetu po apelaciji Mešića i TI BIH, dodaje, sada odlučuje Ustavni sud BiH.
Pa iako
se iz slučaja Emira Mešića jasno vidi da biti zviždač u BiH nije nimalo lako, ohrabruje
činjenica da se sve više građana ove zemlje odlučuje da prijavi korupciju i
nepravilnosti.
Potvrđuje
to statistika Ti BiH, a naročito u posljednjih pet godina.
Tako
su u 2019.g. imali samo 10 prijava,
dok je broj prijava „zviždača“ skoro učetverostručen 2022.g, a u prvih 6
mjeseci tekuće godine zaprimljeno je 29 prijava od strane prijavilaca koji su
kategorizovani kao „zviždači“.
U isto
vrijeme su se APIK-u, što su nam potvrdili u ovoj instituciji, tokom ove i
prošle godine obratila samo dva lica sa zahtjevom za dodjeljivanje statusa
uzbunjivača od čega je jednom licu dodijeljen status uzbunjivača dok drugom
nije radi, kako kažu, činjenice da nisu bili ispunjeni uslovi propisani
zakonom.
Inače
APIK- se od 2009. do danas za dodjelu statusa uzbunjivača obratilo 33 lica od
čega je u 11 slučajeva dodijeljen status dok u 22 slučaja zahtjevu nije
udovoljeno jer opet nisu bili ispunjeni zakonski uslovi.
Kljajić
Grgić je kao ključni problem vezano za zviždače u bh društvu targetirala
zakonski okvir.
Kako
kaže u Bosni i Hercegovini zakoni o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju
postoje na nivou države Bosne i Hercegovine, na novou Republike Srpske, Brčko
distrikta i Kantona Sarajevo, dok na nivou Fedeacije Bosne i Hercegovine zakon
još uvijek nije usvojen, zbog čega zviždači koji se odluče da prijave korupciju
u Federaciji BiH nemaju odgovarajuću zaštitu i mogu da trpe posljedice.
„Trenutno
najveći izazovi sa kojima se susrećemo u radu jeste nepostojanje jedinstvenog
pravnog okvira za zaštitu zviždača, tj. nepostojanje Zakona o zaštiti lica koja
prijavljuju korupciju na nivou FBiH, manjkavosti postojećeg Zakona o zaštiti
lica koja prijavljuju korupciju u institucijama BiH, uočeni nedostaci vezani za
vršenje inspekcijskog nadzora od strane Upravnog inspektorata BiH, te
nespremnost za korištenje postojeće pravne zaštite od strane zviždača u
Republici Srpskoj. Sve navedeno utiče na moguće uspostavljanje i primjenu
proaktivnijeg pristupa u nuđenju podrške zviždačima“, jasna je Kljajić Grgić.
I Violeta
Romić, stručna savjetnica za odnose sa javnošću Ombudsmana za ljudska prava BiH,
institucije koja je takođe bila uključena u Mešićev slučaj, smatra da zaštita
prijavitelja korupcije u BiH nije zadovoljavajuća jer adekvatni zakoni nisu usvojeni
na svim nivoima vlasti, a i tamo gdje su usvojeni, ta zaštita nije dovoljno
efikasna i ne ohrabruje u dovoljnoj mjeri potencijalne prijavitelje korupcije.
Naime,
pojašnjava, uprkos postojećem zakonskom
okviru, u praksi se pokazuje da nije u potpunosti izvjesno da će potencijalni
„zviždači“ sačuvati svoj radni status, te da neće biti izloženi progonu i
viktimizaciji od strane rukovodilaca ili onih čije zloupotrebe prijavljuju.
Konačno,
postupci dokazivanja korupcije su dugotrajni što otežava postizanje
satisfakcije lica koja prijavljuju nezakonite radnje.
Na kraju
navedimo i slučaj koji je riješen u korist žviždača.
Riječ
je o slučaju Spomenke Mekić iz Banjaluke, bivše zaposlenica Zaštitnog Fonda RS,
koja je takođe doživjela pravu golgotu nakon što je policiji prijavila kako je
tadašnja direktorica Fonda i supruga bivšeg ministra finansija RS, Ljubica
Vilendečić, falsifikovala sudske takse.
Ona je nakon tri godine, krajem 2019. godine, uspjela dobiti spor protiv Zaštitnog
fonda RS.
Tada
je za BUKU rekla da se uprkos svemu što je doživjela nikada nije pokajala što
je prijavila nezakonitosti: “To je moja nepisana moralna obaveza prema mom
djetetu, mojim unucima, ali i svim ostalim građanima ove zemlje, poebno mlađim
generacijama. Ponosna sam zbog toga”.
Napomenimo
da je tada njen pravni tim tužbu pripremio po Zakonu o zaštiti lica koja prijavljuju
korupciju, a koji je u RS stupio na snagu 2017. godine.
Iako su brojni stručnjaci upozoravali na manjkavosti ovog zakona, njih je bila
svjesna i Mekićeva i njen tim, ali nisu zaboravljali ni činjenicu da su pored
zakona za presudu ključni sudstvo i druga nadležna tijela, pod uslovom da pošteno rade svoj posao.