U prvom, šestonedjeljnom istraživanju naučnika sa Univerziteta Alabama u Birmingemu učestvovalo je 300 dobrovoljaca. Oni su bili podijeljeni u tri grupe. Jedna je dobila zadatak da svakodnevno doručkuje, druga da svakodnevno preskače doručak, a treća da primjenjuje svoje svakodnevne navike kada je doručak u pitanju .
Studija je pokazala da preskakanje doručka, odnosno njegovo redovno konzumiranje nije povezano s gubljenjem težine, ali niti s preteranom gojaznošću. Naime, poslije četiri mjeseca svi dobrovoljci stali su na vagu kako bi se proverila eventualna promjena u njihovoj kilaži. Ustanovljeno je da su od početka istraživanja svi izgubili ili dobili samo po pola kilograma ili kilogram. Odnosno, ostali su gotovo na istom. Studija je pokazala i da nema neposredne veze između doručkovanja i energetske ravnoteže tokom dana.
Drugo je istraživanje pokazalo da redovno doručkovanje ne utiče znatno na opšte poboljšanje metabolizma. U ovom je istraživanju učestvovalo 33 vitkih dobrovoljaca kojima su kontrolisani holesterol i količina šećera u krvi. Polovina je dobila zadatak” da konzumira doručak, a druga da ga preskače. Poslije šest nedjelja pojedincima iz obje grupe izmjereni su tjelesna težina, nivo holesterola i šećera u krvi. Pokazalo se da su sve vrijednosti gotovo identične onima kakve su bile prije početka istraživanja.
Standardno mišljenje je da je redovni doručak potreban organizmu kako bi mu osigurao dovoljnu količinu energije tokom cijelog dana i kako bi spriječio kasnije unošenje većih količina hrane. Ali preskakanje doručka učesnike istraživanja nije natjeralo da kasnije konzumiraju veće količine hrane za ručak ili večeru.
“Istraživanje je trajalo kratko i sprovedeno je na malom uzorku dobrovoljaca, pa je potrebno sprovesti dodatne pretrage da bi ono bilo vejrodostojno,” rekla je naučnica Grečen Rejnolds.
Dodala je i da su rezultati jednog prethodnog istraživanja pokazali vezu između redovnog doručkovanja i stabilnog nivoa šećera u krvi tokom popodnevnih i večernjih sati.
Rezultati novih ispitivanja objavljeni su u stučnom časopisu “American Journal of Clinical Nutrition”.