Nakon turbulentne 2022. godine kada smo svjedočili rekordnom
poratu cijena struje i plina u cijeloj Evropi, potrošače je dočekala hladna i
skupa sezone grijanja.
O cijenama energenata i zimi koja nam tek predstoji, ekonomisti
nemaju optimistične vijesti, posebno jer vlasti, osim sporadičnih kratkoročnih
mjera, ne nude nikakva sistematska rješenja.
A rješenje broj jedan za smanjenje računa za energiju kod
građana je ulaganje u energetsku efikasnost.
S tim potezom bi se smanjio i broj socijalno siromašnih
domaćinsatava, odnosno energetsko siromaštvo.
Primjera radi u Republici Srpskoj svi objekti čija izgradnja
je započela nakon 1. januara 2016., a u Federciji BiH od 2017. godine
moraju imati energetski sertifikat, bez kojeg ne mogu dobiti upotrebnu dozvolu.
Međutim, problem u velikoj potrošnji energije je u svim objektima
koji su izgrađeni ranije i koji bi trebali da izvrše energetsku sanaciju.
Isto se odnosi i na individualne stambene objekte koji bi na
godišnjem nivou trebali da troše između 60 i 90 kW/h po metru kvadratnom,
međutim, potrošnja se kreće između 100 i 300 kW/h po metru kvadratnom.
Pa iako se pojam energetske efikasnosti i energetskog
siromaštva počeo koristiti u domaćim zakonskim aktima i dalje nema dubinskog shvatanja
i mjera za prevazilaženje problema energetskog siromaštva.
Zapravo, BiH još nema ni jasnu definiciju energetskog siromaštva, kojom
se upoređuje koliko neko domaćinstvo ili pojedinac troši novca na energiju –
električnu i toplotnu u odnosu na primanja koja ostvaruje, što je preduslov za
kreiranje programa pomoći ugroženom stanovništvu.
ENERGETSKI SIROMAŠNO PREKO 50 POSTO GRAĐANA
Međutim, dva istraživanja kažu da je preko 50 posto svih
domaćinstava u BiH energetski siromašno, odnosno da izdvajaju više od 15% svojih primanja kako bi izmirili
račune za energiju.
Pojasnio je ovo docent doktor Milovan Kotur, profesor
Mašinskog fakulteta u Banjaluci, referišući se na istraživanja provedena u
Tuzlanskom i Zeničko-dobojskom kantonu tokom 2018., odnosno 2020. i 2021.
godine.
Posebno je, kaže, indikativan primjer Tuzle, gdje je anketom
na 10.000 domaćinstava ustanovljeno da je oko 43% domaćinstava energetski
siromašno, a to su ona domaćinstva koja za energiju izdvajaju više od 15% svog
dohotka. Ako, dodaje, uzmemo kriterijum EU koji kaže da su energetski siromašna
ona domaćinstva koja troše više od 10 posto svojih mjesečnih prihoda na
troškove koji se tiču električne energije, troškove grijanja i troškove
hlađenja, dođe se do brojke da je u Tuzlanskom kantonu siromašno gotovo 70
posto domaćinstava.
“Jako veliki broj domaćinstava je, pokazalo je istraživanje
tada, imalo primanja do 400 KM i ta domaćinstva su morala izdvojiti preko 30
posto svog budžeta za energetske potrebe. Oni sa primanjima do 560 KM izdvajali
su do 30 posto svog budžeta, dok su oni koji su imali preko 1200 KM za
energetske potrebe izdvajali do 10 posto svog budžeta. To znači da su, ako ćemo
gledati granicu od 10 posto, koja se koristi u EU, sva domaćinstva sa budžetom
ispod 1200 KM energetski ugrožena domaćinstva”, pojasnio je Kotur, napominjući
da je u istraživanju provedenom u ZDK predviđeno da su prosječni troškovi za
grijanje električnom energijom 115 KM, te se na osnovu toga parametra
određivalo da li je neko domaćinstvo energetski siromašno ili ne.
Istraživanje na nivou BiH nije rađeno, ali su Katedra za
termotehniku Mašinskog fakulteta Univerziteta u Banjaluci i Međunarodno
udruženje naučnih radnika − AIS,
pokrenuli Anketu o energetskom siromaštvu i za sada mali uzorak napravljen na
univerzitetu, pokazuje trendove koji ukazuju na energetsko siromaštvo.
ŠTA URADITI?
Za početak, kaže za BUKU profesor Mašinskog fakulteta Petar
Gvero, trebalo bi nam neko tijelo koje
bi se bavilo definisanjem i praćenjem energetskog siromaštva u BiH, koje bi
predlagalo adekvatne mjere kako bi se ovo siromaštvo prevazilazilo, ali je
prije svega ključno znati ko je sve ugrožen i u kakvim objektima živi.
“Većina razvijenih
zemalja ima definisane kriterije, kao npr. ako se 10% ukupnih prihoda troši na
energiju, onda ste energetski siromašni. Mi još uvijek nemamo usvojene takve
kriterije, ali ako bi usvojili navedeni, imamo mnogo ljudi koji bi upali u
kategoriju energetski. Socijalno siromašni ljudi su i energetski siromašni ali
treba znati da je mnogo ljudi koji nisu socijalno siromašni, a energetski su
siromašni. To stanje se u cijeloj Evropi drastično pogoršalo nakon pandemije i
uslijed rata u Ukrajini i posebno je pogodilo tzv. srednju klasu. Eneretko
siromaštvo je složen problem i njegovo rješavanje se postiže tehničkim,
ekonomskim i socijalnim mjerama, uz pametno i sistemsko planiranje i podršku
države”, jasan je Gvero.
ČEKAJUĆI POMOĆ EU
A da institucije ne znaju koliko je građana u BiH energetski
siromašno jasno pokazuje i činjenica da 70 miliona eura koliko je još u aprilu
stiglo za njih i dalje nije isplaćeno.
Još nisu gotove ni liste korisnika pomoći, iako je bilo
planirano da jednokratna novčana pomoć bude podijeljena do jeseni, kako bi
najugroženiji građani mogli osigurati neophodni ogrjev ili platiti račune za
grijanje.
Federalno ministarstvo rada i socijalne politike je tek ove
sedmice potpisalo sporazum o saradnji sa UNDP BiH, čime su se kažu stekli
uslovi za prve zvanične korake u realizaciji podjele pomoći iz EU programa
pomoći za energetski siromašna domaćinstva.
U junu je iz ovog mistarstva rečeno da se građani novac mogu
očekivati u predstojećoj sezoni grijanja, te da će pomoć dobiti minimalno
109.000 domaćinstava, a da je za tu namjenu na raspolaganju 64,5 miliona KM,
S druge strane u Republici Srpskoj su u julu uvedeni novi
kriterijumi kojima se proširuje obuhvat korisnika na penzionere čija penzija ne
prelazi 350 KM i bez obzira na to koliko su prosječna primanja članova njihovih
domaćinstava.
Novi spiskovi još nisu objavljeni, niti se zna koliki će
iznos pomoći građani dobijati.
Prema posljednjim informacijama, pomoć bi trebala biti
isplaćena najkasnije do aprila naredne godine.