Bolje se osjećam od svoje djece i djece mojih prijatelja jer mi ponekad srce ispune sjećanja na prošlost. Radila sam opušteno od sedam do petnaest, imala slobodne subote, nedjelje, Dan mrtvih, praznike smo spajali u “mostove”. Šefovi i šefice nam nisu bili profesionalni zlostavljači a radno okruženje nije imalo baš nikakve sličnosti sa atmosferom u koncentracijskim logorima.
Najveći nam je stres u životu bila nesretna ljubav ili neželjena trudnoća. Tada ni to nije bila velika frka jer se oko nas motalo dovoljno mladih muškaraca koji nisu bili ludi koliko su to ovi danas, abortus je bio besplatan. U odvratnoj, pokojnoj, bivšoj, mračnoj tamnici naroda i kojekakvih narodnosti život je bio tisuću puta bolji nego danas. Da, TISUĆU. Ili HILJADU, kako hoćete.
Nismo smjeli šetati ulicama naših gradova i urlati da je Josip Broz svinja, danas smijemo, ali od toga se ne živi. Neki od vas su u međuvremenu shvatili da je Josip Broz bio daleko manja svinja, ako je uopće bio svinja, od ovih koji u vas bulje svakoga dana sa vaših ekrana. Da, vaših. Ja ih ne gledam ali njihovo roktanje ipak dopire do mene.
Čula sam da je sisačka županica sebi kupila audi, mojom lovom, vrijedan nekoliko stotina tisuća kuna. Vidjela sam tu gospođu na teveu dok sam još gledala teve. Na njoj je bila uska majica a namreškane bradavice mamile su uzdahe njenih kolega. Njihove hlače nisu bile raskopčane, oni nam nisu namigivali glavićima. Hvala im na tome. Hvala? A to što ga svakoga dana izvlače i turaju nam ga do balčaka? Da, nema razlike između nositeljica bradavica i nositelja đokadi.
Danas mi je prijateljica rekla da će oni, kolege one sisate ženske i ona biti pet dana doma jer većini od njih njihovi pokonici počivaju bogu iza nogu. Da li je zbog toga kupila audi? Mi ovih dana nećemo nikamo putovati iako svoje pokojnike ne držimo u frizeru. Jednostavno, nemamo za benzin. Ne osjećam se dobro, ne znam od koje boleštine bolujem ali sam presretna. Ako crknem, ljudi moji, s kakvim ću užitkom, dok još budem pri sebi, otići iz ovog pornografskog filma koji se zove Republika Hrvatska. Taj odlazak bit će najveći orgazam u mom životu.
Tekst je preuzet sa bloga autorke