Glasilo britanske poslovne elite ocjenjuje da su te krize i „udesi“ na tržištu događali i usljed „komotnog“ ponašanja glavnih menadžera i drugih ljudi iz vrhunske upravljačke strukture, jer oni svoje poslove, u udarnom ljetnjem mjesecu, često ostavljaju neiskusnim saradnicima.
„Ekonomist“ navodi da je, na primjer, u avgustu 1993. došlo do sloma Evropskog mehanizma deviznih kurseva, a Rusija je u istom mjesecu 1998. objavila drastičnu devalvaciju svoje valute rublje i istovremeno priznala da ne može više uredno da servisira dugove.
U javnosti se, kako dalje podsjeća „Ekonomist“, prvi put o globalnoj kreditnoj krizi počelo govoriti tokom avgusta 2007. godine, a tržišta akcija su u osmom mjesecu 2011. doživjela „opasan potres“, nakon što su SAD izgubile najviše kreditni rejting, a neke zemlje evrozone zapale u tešku dužničku krizu.
Svi ti stresni događaji ipak nisu bili slučajni, a „Ekonomist“ logičko objašnjenje za takve krizne situacije nalazi i u neodgovornom ponašanju mnogih vrhunskih menadžera koji svoje poslove, u toku ljeta, često prepuštaju nedovoljno sposobnim mlađim saradnicima.
Takva praksa ne postoji samo u Evropi. Čak i mnogi američki biznismeni i menadžeri, koje bije glas da “ ne mogu živjeti bez svojih ofisa“, tokom ljetnih mjeseci, ipak uzimaju po nekoliko dana pauze i takođe prepuštaju najodgovornije poslove manje kompetentnim stručnjacima.