Studija je urađena na sjemenu graviole gdje je frakcioniranjem dobiveno 5 spojeva od kojih je jedan (cis-annonacin), imao selektivno citotoksično djelovanje na stanice adenokarcinoma debelog crijeva, i to čak 10 000 puta jače od farmaceutskog lijeka adriamicina.
Adriamicin je trgovački naziv doksorubucina i poznat je po nadimku “crveni vrag”, zbog jake crvene boje i strašnih nuspojava, koje uključuju opasne po život, pa čak i kobne štete po kardiovaskularni sustav. Njegov nedostatak “selektivne citotoksičnosti” – sposobnosti uništavanja samo stanica raka, a ne i zdravih – je ono što čini adriamicin tako opasnim. Ipak, on je prvi izbor za liječenja raznih vrsta raka već gotovo pola stoljeća.
Od ovih zapanjujućih rezultata iz 1996. malo je istraživanja napravljeno o učinku graviole na rak. Postoji studija iz 1999. koja je pokazala učinkovitost lišća graviole protiv raka prostate i gušterače, te druga iz 2002. koja ukazuje na protu tumorsko djelovanje kod raka jetre, no niti jedna od ovih studija nije bila obećavajuća kao ona iz 1996-te.
Zatim je 2011. objavljena studija otkrila vrlo obećavajuće istraživanje o utjecaju graviole na rak dojke. Istraživači su otkrili da ekstrakt ploda graviole potiskuje ekspresiju onkogena (gene koji uzrokuju rak) kod staničnih i životinjskih modela raka dojke. Onkogen poznat kao receptor epidermalnog faktora rasta (EGFR) obično je pretjerano izražen kod raka dojke, a pojačana ekspresija je povezana s lošom prognozom i otpornost na lijek, što ga čini idealnom metom za razvoj terapija.
U ovoj studiji, miševi koji su uzimali 200 mg voćnog ekstrakta graviole po kilogramu hrane u svojoj prehrani tijekom pet tjedana imali su značajno smanjenje ekspresije proteina kod raka dojke. Sveukupno, ovaj voćni ekstrakt u stanju je smanjiti rast tumora za 32%, što znači da može imati zaštitne učinke protiv EFRG kod raka dojke.
Uvelike nedostaju studije provedene na animalnom ili humanom modelu kako bi potkrijepile ove studije, i živjet ćemo u nadi da će se i provesti. Do tada se možemo uzdati u moć prirode koja je dokazana. Na primjer, ova biljka koja raste u Južnoj i Srednjoj Americi poznata je po svojim ljekovitim svojstvima već više od tri tisuće godina. Tradicionalno su se plod, lišće, kora i korijen koristili kao sedativi u narodnoj medicini te su ih indijanski južnoamerički iscjelitelji koristili i za liječenje jetre, astme, srčanih problema, artritisa i za uklanjanje parazita.
Danas se koristi i u Gvajani, gdje se lišće koristi i kao sedativ i kao tonik za srce. Brazilci piju čaj od graviole za ublažavanje problema s jetrom, te nanose ulje iz sjemenki za ublažavanje artritisa i reume. Na Jamajci i u Zapadnoj Indiji se jede voće za smanjenje groznice i za liječenje proljeva.
Postoji više od dvije tisuće sorti ovih biljaka u svijetu, od kojih mnoge mogu pružiti dodatne izvore korisnih lijekova za čovječanstvo. Nadamo se da će daljnja istraživanja omogućit da ova biljka dobije svoje zasluženo mjesto u modernoj znanosti.
Preuzeto sa bloga