O organizaciji festivala, filmovima, programu i svim detaljima ovogodišnjeg Kratkofila Plus za BUKU smo razgovarali sa Sandrom Josović, izvršnom direktoricom festivala i Vladanom Petkovićem, direktorom programa.
Približava nam se sedmo izdanje Kratkofila Plus. Festival je ove godine u najtežoj finansijskoj situaciji. Kako komentarišete konstantno smanjenje sredstava za festival i kulturu uopšte?
Sandra Josović: Pa ovakva situacija neminovno vodi ka gašenju festivala, a generalno se odražava ne samo na Kratkofil Plus, već i i na druge manifestacije i udruženja koja se bave kulturom. Postalo je nemoguće raditi u ovakvim uslovima i sa minimalnim budžetima. Svaka stavka u organizaciji je problematična kada nemate novca; gosti umjesto u hotelu spavaju u hostelu, događaji koji bi trebalo da prate festival poput koncerata nisu ni u planu, program pati. Ovaj festival posvećen je publici, ali bi trebao da razvija i filmsku industriju, što u ovoj situaciji nije moguće, jer nemamo novca da dovedemo partnere, producente i filmske radnike iz drugih filmskih festivala u Evropi, i sve to zajedno više nema poente. Konstantno smanjenje sredstava za kulturu podrazumijeva konstantno smanjenje kulturne ponude što sigurno šalje jednu negativnu sliku društva u kojem živimo.
Sandra Josović
Ove godine, kao i od samog osnivanja festivala, naši generalni pokrovitelji su Ministarstvo prosvjete i kulture RS i Grad Banjaluka, ali su, na žalost, budžeti drastično smanjeni. Festival su podržali i strani partneri: prije svega Kancelarija za odnose sa javnošću Američke ambasade u BiH kojima smo posebno zahvalni, jer je njihova podrška bila presudna za nastavak rada ove godine uopšte. Uveliko nam je pomogla i Kancelarija specijalnog predstavnika EU u BiH, potom u saradnji sa British Council prikazujemo program BAFTE, Švajcarska i Rumunska ambasada u BiH pokrile su troškove dolaska i smještaja gostiju iz njihovih zemalja, što nam je, u ovoj kriznoj godini, olakšalo organizaciju u brojnim segmentima.
Ove godine je uvedena i ulaznica od 1 KM. Ova simbolična ulaznica neće spasiti festival, ali će vam pomoći u apliciranju stranim projektima. Koji su Vam planovi za naredni period?
Josović: Nakon završetka 7. izdanja festivala, ponovo ćemo aplicirati na sve dostupne konkurse stranim donatorima, a imamo više šanse za prolaz zahvaljujući jasnoj statistici posjećenosti koja se mjeri brojem prodatih ulaznica. Ali, prije svega, pokušaćemo da održimo nekoliko sastanaka sa nadležnim institucijama, kako bismo vidjeli postoji li mogućnost da se pronađe neki model za funkcionisanje festivala ubuduće. Ukoliko to nije moguće, nema smisla nastavljati sa radom.
Iz Vašeg iskustva, šta je najteže u organizaciji višednevne kulturne manifestacije?
Josović: Najteže je što ne znate budžet do zadnjeg momenta. Konkursi se objavljuju kasno, a njihovi rezultati se ponekad čekaju mjesecima. I kako da uspješno radite, kada ne znate sa kojim sredstavima raspolažete? Kada se budžet zaokruži, za dosta stvari već bude kasno, ne možete više dobiti ni program ni goste koje ste planirali, jer su bukirani unaprijed za druge festivale. A, s druge strane bude prilično kasno i za otkazivanje događaja, jer ste već ušli u organizaciju i troškove. Naravno, tu su i drugi problemi koji slijede u takvoj situaciji i na svakom koraku nailazite na prepreke. Uprkos tome, mi i ove godine, zahvaljujući kreativnosti tima festivala, imamo odličnu selekciju i prateći program i uspjećemo da organizujemo jedan lijep događaj, koji publika voli, i nadamo se da će svi uživati.
Ove godine uspostavljena je i saradnja sa Akademijom umjetnosti iz Banjaluke. U čemu se ogleda ova saradnja Kratkofila Plus i Akademije?
Josović: Cilj Kratkofila Plus je i promocija domaćih talenata. U skladu s tim, uspostavili smo saradnju sa našom Akademijom, koja nam je poslala izbor najboljih novih studentskih filmova, od kojih je jedan selektovan i u Takmičarski program, a u Domu omladine ćemo prikazati i reviju dokumentarnih studentskih filmova u okviru posebnog programa. Nadamo se, ukoliko festival nastavi sa radom, da ćemo ovu saradnju sa Akademijom podići na viši nivo i otvoriti nove mogućnosti za domaće talente.
Na osnovu kojih kriterija Vi kao direktor programa birate filmove koji će biti prikazani na festivalu? Možete li nas ukratko upoznati sa tim procesom?
Vladan Petković: Filmove za takmičarski program biramo pre svega na osnovu kvaliteta i raznolikosti autorskih pristupa, žanrova i geografskog porekla. Trudimo se da u konkurenciju uključimo i filmove koji su po pristupu bliži publici- klasičan narativ ili zabavnu animaciju, ali i one zahtevnije eksperimentalne i dokumentarne filmove. Cilj nam je da uspostavimo ravnotežu, da zabavimo ali i edukujemo publiku, kao i da otkrijemo neke nove i manje poznate filmove i autore koji zavređuju pažnju.
Prateće programe uglavnom realizujemo u saradnji sa našim partnerima, kao što su, ove godine, festivali Timishort iz Rumunije i Žubroffka iz Poljske, koji će predstaviti najznačajnije i najzanimljivije filmove sa svojih poslednjih izdanja. Zatim, u saradnji sa British Councilom prikazujemo filmove nominovane za britanske nacionalne nagrade BAFTA, što predstavlja sam vrh evropske produkcije kratkog filma, kao i program First Light u kom se nalaze najbolji kratki filmovi mladih autora.
Smatramo da jedan ozbiljan filmski festival mora da se bavi društveno značajnim temama i da otvara prostor za dijalog između različitih kultura, ali i političkih stavova, posebno na prostorima kao što je Balkan. Zato u programu Panorama Plus prikazujemo angažovane dokumentarne filmove kao što su „Čin smaknuća“ i „Pussy Riot: Pank molitva“. Pored toga, imamo i neobičan, poetičan i impresionistički biografski dokumentarac o holivudskoj legendi, kultnom glumcu Harry Dean Stantonu koji prikazujemo u saradnji sa Američkom ambasadom u BiH. Na kraju, prikazaćemo i film „Košnice“, sastavljen od pet kratkih filmova nastalih na filmskim akademijama u Zagrebu, Londonu, Jerusalimu, Kelnu i Pragu, kojim želimo da pokažemo mogućnosti koje kratki film kao forma poseduje, posebno za mlade stvaraoce.
Vladan Petković
Kroz svoj posao posjećujete filmske festivale širom svijeta. Kako biste uporedili festivale u našoj regiji sa festivalima koji se organizuju u inostranstvu. Koje prednosti, a koje mane ima Kratkofil Plus na festivalskoj mapi?
Petković: Festivali širom sveta uglavnom funkcionišu na vrlo sličan način, a veličina i domet zavise i od finansijskih mogućnosti i kreativnosti ekipe koja organizuje festival. Na području bivše Jugoslavije postoji samo jedan festival koji bi se, u svetskim okvirima, mogao nazvati velikim, a to je Sarajevo Film Festival. Za publiku su, ipak, na našim prostorima, značajniji manji a odlično posećeni festivali kao što su Motovun, Zagreb Film Festival ili Cinema City u Novom Sadu. Kratkofil i u regionalnim okvirima, dakle u odnosu na ove događaje koji bi se mogli svrstati u festivale srednje veličine, spada u manje festivale, ali kao jedini festival od opšteg interesa (dakle, ne potpuno specijalizovan za određeni žanr ili formu) u Republici Srpskoj, i jedan od retkih međunarodnih festivala u celoj BiH, ima značaj koji nadilazi čist kvantitet u smislu finansija ili broja prikazanih filmova. Uostalom, nije poenta u prikazivanju što većeg broja filmova, već u konceptu koji ih objedinjuje u smislenu celinu od koje publika zna šta da očekuje.
Već je postala pošalica da svaki manji grad, manje mjesto ima jedan ili više filmskih festivala. Kako profilisati filmski festival da ima smisao i svrhu? Šta je ono što čini „duh“ jednog filmskog festivala?
Petković: Istina je da je u toku ogromna ekspanzija festivala svuda u svetu, trenutno ih ima oko 4000, i opravdano je mišljenje da nema potrebe za tolikim brojem. Ali u BiH ima samo nekoliko festivala, i bila bi velika šteta da Banja Luka nema jedan festival kao što je Kratkofil Plus, na kom publika može da vidi filmove koji svakako neće doći u bioskope i na televiziju, a i ako se pojave na piratskim kopijama, obična publika uglavnom nema priliku ni da čuje za njih. Publika je upravo ono što čini „duh“ festivala kakav je Kratkofil- festival koji je posvećen publici, a nema boljeg prizora za organizatora festivala nego što je puno gledalište.
Cijeli program Kratkofila Plus skojili ste sa puno muke i truda. No postoji li nešto što biste ipak izdvojili kao najzanimljivije?
Petković: Moji lični favoriti su „Čin smaknuća“ i „Harry Dean Stanton: Djelomično fikcija“, a posebno sam srećan zbog činjenice da će naši gosti biti i Maxim Pozdorovkin i Mike Lerner, autori filma „Pussy Riot“ i da će novinari, gosti i publika imati priliku da razgovaraju sa njima o ovom izuzetno aktuelnom i provokativnom filmu.
Dodatne informacije možete naći na internet stranici festivala