Državu urušiš tako što
joj razvaljuješ temelje, stubove na kojima leži. Prvo uništiš obrazovanje.
Kreneš od osnovnog, pa dohakaš srednjoškolskom, a onda strovališ visoko
obrazovanje i njegove nadogradnje. Paralelno sa devalviranjem ova tri nivoa
obrazovanja, sistematski, nevidljivo truješ ambijent predškolskog odgoja i
sportskih i kulturnih društava za djecu i mlade.
Drugi stup, kojem u tom
destruktivnom procesu treba oduzeti snagu su instituti očuvanja legaliteta i legitimiteta
društvenih ugovora na kojima počiva svaki proces društvenog udruživanja, a to
su istražni i pravosudni organi, te njihove kolaterale za sprovedbu sankcija i
prevencija, čija zadaća je da obezbjede opšteprisutan osjećaj postojanja pravde
i principa jednakosti i jednakopravnosti za sve obuhvaćene društvenim ugovorom.
Treći stup je
dostupnost i vjerodostojnost informacija, te sloboda govora i dijeljenja
informacija, stavova, mišljenja i preferencija sa drugima unutar pripadajuće
zajednice i između njih.
Četvrti stup su
pozitivne projekcije budućnosti, osjećaj izvjesnosti i sigurnosti, odnosno
stabilnosti okruženja i njegovih uzusa, koji diktiraju kretanja i odnose, kako
unutar društva, tako i u njegovim interakcija sa drugim društvenim entitetima.
Bosanskohercegovčkom
društvu su uzdrmani svi ovi nosivi stubovi. Obrazovanje je zapalo u
dekadenciju, preplavljeno je gubitkom vrednosnog sustava, nedostajućih ili
pogrešnih kriterija, relativiziranih hodograma, neprincipijelnih i nedosljednih
kompetencijskih urneka i uzusa. Izlazna zvanja se stiču na svim nivoima, ne
samo prema nejasnim kriterijima, već prečesto bez bilo kakvih kriterija,
odnosno u praksi dokazanom metodologijom materijalne substitucije ili neke
druge razmjene dobara i usluga, u procesu sticanja čak i najviših zvanja i
titula poput titule doktora nauka i zvanja profesora, kod kojih dokazano
svršenici ne znaju u javnom prostoru odgovoriti na pitanje o naslovu teme
doktorata ili čak niti na najbanalnije upite o značenjima stručnih pojmova na
kojima počiva data struka.
Kada ovo razvalite,
tada su svi ostali stubovi već ozbiljno načeti i uzdrmani.
Zatrujete li
komunikacijski prostor neistinama, spinovima, lažima, konstrukcijama,
spletkama, relativizacijom vrijednosti i sadržaja istine, kako je to kod nas
opšte prisutno, gubi se osjećaj za realitet i stvara recepcija zbilje u kojoj
ništa nije obavezno onakvo kakvim izgleda. Kada se tome pridoda dominacija
bespredmetnih, besmislenih i bez sadržajnih tema, tekstova i priča, poput
raznih rijalitija, društvo ste već doveli na marginu opšteg sunovrata u vrijednosnom
smislu, pri čemu dominira zamjena teza, relativizacija uloga, niveliranje
ishoda koja za konačnicu ima izjednačavanje antipoda.
Sa lakoćom, tada
stvarate klimu nesigurnosti i beznađa, besperspektivnosti što rađa apatiju,
provlači notu depresije kroz sve aspekte egzistencije i orijentira jedinku i
cijelo društvo ka iščekivanju «manjeg zla». Pojedinac tako postaje usamljen,
marginaliziran, nesiguran, uplašen i bespomoćan, bez nade i vjere u mogućnost
djelovanja i preuzimanja vlastite sudbine u svoje ruke. Tako pada stup
projekcije budućnosti i postuliranja nade kao primarnog pokretača ljudskog
djelovanja u konfrontaciji sa životnim kušnjama.
Posljednji čavao u
lijesu je onaj, što ga zakucaju maljevima kriminalizacije i korumpiranja
pravosuđa i njegovih organa. Ubijanjem obrazovanja oduzimaju nam sposobnost
kritičkog mišljenja i individualistički orijentirane svijesti, praveći od nas
nesigurne ovčice što slijede zvuk zvonceta oko vrata «vođe bekana». Oduzimanjem
komunikacijskog prostora, razmjene i konfrontacije istina te ograničavanjem
slobode govora, obesmišljavaju bilo kakav oblik funkcionalne ka zadatku
usmjerene razmjene i povjerenja u autentičnost interakcija. Satirući nadu i
projekciju budućih pozitivnih ishoda guraju nas u apatiju i gubitak povjerenja
u smislenost i dobronamjernost postojanja. Runeći pravosuđe, oduzimaju nam
princip pravde, vjeru u zajedništvo, vjeru u jednakopravnost a time nam
oduzimaju i samopoštivanje bez kojeg nemamo razloga da dalje koegzitriamo u
dobronamjernoj suradnji usmjereni ka zajedničkom cilju, jer je princip
zajedništva obesmišljen dokidanjem pravde.
Čini mi se kako su sve
četiri stupa zorno minirana na primjeru progona Nermina Šehovića, do jučer
najomiljenijeg policajca u državi, omiljenog do te mjere da su se građani
nadali njegovoj utrci za člana predsjedništva.
Najobrazovaniji
policajac u državi. Diplomirani pravnik, magistar građanskog prava,
specijalista krivičnog prava, doktor pravnih nauka, svršenik niza edukacija
internacionalnog značaja. Policajac koji je krenuo od policijske akademije, kao
maloljetnik puškom branio državu, napredovao teško kroz hijerarhiju iako se
predano i požrtvovano školovao. Iako je učestvovao u rješavanju nekih od
najvažnijih i najvećih istraga u povijesti BiH, nikada nije, mada je blizu
kraja karijere, dobio čin Glavnog inspektora. Odnosno, jeste dobio, upravo u
trenutku kada je Trojka došla na vlast. Iz nekog razloga taj je konkurs
poništila novoimenovana garnitura, na osnovu neke neutemeljene žalbe. Tako je
Šehović iako 5 godina do penzije ostao bez tog krunskog napredovanja.
Ali nije tu kraj. Nakon
toga, Šehović dobija iznenada, preko noći nenajavljeni i besmisleni premještaj
iz Zenice u Mostar, iako prema pravilniku nije mogao biti prebačen u Mostar,
već je mogao ili ostati u Zenici ili biti premješten u Sarajevo gdje živi i
odakle je 8 godina putovao svaki dan za Zenicu na posao, iako najobrazovaniji
kadar FUP-a.
Ali nije ni tu kraj.
Uskoro se pokreće istraga protiv Šehovića, pod sumnjom da je zloupotrebio svoj
položaj i narušio sigurnosne uzuse, navodno odajući navodno povjerljive
informacije, navodno nekim osobama iz kriminalnog miljea. Navodno se Šehovića
spominje na Sky aplikaciji. Pazite ovo! Ne kaže se da je on komunicirao na Sky
aplikaciji sa kriminalcima, već da ga navodno kriminalci spominju. Mogli su i
mene spominjati. Možda nakon ovog teksta i hoće. Doduše Šehović nije pisao
tekstove u kojima se spominju poitičari i njihovi kriminalni drugari, već je
vodio istrage gdje ih se povezuje u kontekstu nekih nelegalnih djelovanja,
posredovanja, razmjena, pogodovanja i slično.
Kao što se nakon par
dana zaboravilo da je sin Ministra postao direktor KPZ Zenica, tako se nakon
par dana zaboravilo i na sve zasluge Nermina Šehovića u borbi za pravnu državu,
za koju su ga narodne mase kitile lovorikama.
Brzo se ti narode na
sve prilagođavaš. To je zato što nemaš karaktera, a ne zato što si evolucijski
nadmoćan. Beskičmenjaci su evolucijski nadmašeni prije par stotina miliona
godina, mada se stalno ta karakteristika, kao atavizam, generacijski vraća kod
Homo Sapiensa.
Za kraj! Da je sve
istina za šta optužuju Šehovića, draži mi je od bagre koja ga optužuje, jer on
nema par stotina hiljada keša uvijek pri ruci, niti je težak više miliona. Da
je sve istina, bila bi to samo potvrda, da ovo društvo svojom nepravdom, protiv
sebe okreće svoje najbolje sinove.
Da je sve istina, a
znajući Nermina, sigurno da ništa nije istina, osim toga da ovo društvo ne voli
i ne treba poštene i prave.