Dugo se suzdržavam komentarisati stanje u SDS-u i odluke i saopštenja koja donosi profesor u ulozi prvog čovjeka stranke.
Odbijam pristojno mnogobrojne pozive novinara raznih medijskih kuća ne želeći reći ni jednu riječ koja bi produbila ionako teško stanje u SDS-u.
Svakodnevno razgovaram sa iskrenim prekaljenim članovima stranke, mnogi mi pišu, prilaze, traže odgovore. To su ljudi koji nikada od stranke nisu ništa dobili, a nisu ništa ni tražili osim što je vole i smatraju je temeljem Republike Srpske.
I oni se pitaju ima li spasa SDS-u i vrijedi li se dalje boriti?!
Profesore, izbacio si iz stranke gradonačelnika Bijeljine i člana Predsjedništva SDS-a, a evo danas si “dekoptirao” nekoliko članova Glavnog odbora stranke.
Znaš li profesore da taj pojam (dekoptiranje) ne postoji u dosadašnjoj praksi, ne postoji u srpskom jeziku, a ne postoji ni u Statutu SDS-a?!
Nisu važna imena “dekoptiranih”. Važno je da su to članovi Glavnog odbora koje sam, u skladu sa statutom stranke, koptirao kao tadašnji predsjednik SDS-a.
Nikada nijedan predsjednik SDS-a to nije uradio, a ti profesore eto jesi. I po tome će te mnogi pamtiti kao predsjednika, kad po nečemu dobrom ne mogu. Ne znam, niti me baš mnogo zanima, da li te poteze radiš sam ili postoje neki mentori, ali znam i to me jako zanima da je to još jedan od poteza kojima urušavaš SDS.
Ne čuje ni članstvo SDS-a, ni javnost od tebe profesore nikakve suvisle političke poruke, a pogotovo ne neku viziju budućeg djelovanja SDS-a kao alternative postojećem režimu.
Nije javnost, profesore, čula od tebe te poruke ni tokom predizborne kampanje i zbog toga nisi pobijedio!
A ti uporno krivce za poraz tražiš u drugima i te druge izbacuješ iz stranke ili iz Glavnog odbora.
Rekao sam ti profesore nakon vanrednih predsjedničkih izbora u novembru prošle godine šta će ti se dogoditi ako prihvatiš da budeš predsjednik stranke i upravo se to i dogodilo.
Potrošili su te upravo oni koji su te i predložili.
Ali nisi bitan ti profesore niti sam važan ja, važna je Srpska demokratska stranka koja se urušava.
Moralni čin i šansa za spas stranke bi bila tvoja ostavka profesore.
Izgleda da je i tebi i još nekima jedino važna lična pozicija, a ne budućnost SDS-a.
Ali za lično pozicioniranje važno je pobijediti na izborima, a to znači dobiti podršku birača koji ti vjeruju, koji u tebi vide nadu da donosiš promjene. Ta osoba mora imati znanje, energiju, volju, harizmu, upornost, strpljivost, posećenost, dostojanstvo, iskrenost.
Sve ovo ti profesore govorim u najboljoj namjeri kao član SDS-a koji je bio i predsjednik Mjesnog odbora i predsjednik Opštinskog odbora i predsjednik Glavnog odbora i predsjednik SDS-a, koji je dobio povjerenje birača da postane odbornik i četiri puta gradonačelnik i da pobijedi na referendumu o opozivu načelnika ako ti to nešto uopšte znači.
Crveno dugme za uzbunu je odavno pritisnuto!
Ostavka profesore, hitna sjednica Glavnog odbora ne samo radi kandidovanja delegata u Dom naroda (gdje se vjerovatno vidiš) nego radi raspisivanja unutarstranačkih izbora i sazivanje skupštine stranke za spas SDS-a.
U protivnom neće više biti nikoga koga ćeš moći isključiti niti koga ćeš moći dekoptirati!
Milan Miličević se obratio Blanuši: Ostavka profesore!
