Ničem se odavno nije za čuditi, i svašta se dalo očekivati u ovoj
našoj začudnoj zemljici, ali da ćemo se tolikom silom truditi odreći
radništva, to je, bogme, zateklo i veće mudrace od potpisnika ovog
teksta. I nije zatečenosti razlog samo činjenica da su i ćaća i mater
radili u škveru, nije to obrambeni mehanizam onog kome su takli u sveti
sentiment, već je to sad već pravi istinski otpor svekolikom silovanju
narodnih masa od strane tzv. opinion makera, koji su odavna prešli s onu
strane tame, pa sad, nabubrenih džepova, promoviraju ono što im je te
iste džepove i nabubrilo.
Kapitalizam, profit, dobit, otkaz kao
nužnost da bi se do ekstra profita došlo, narod koji je, jadan, zadojen
samoupravljanjem i nesvjestan HDZ-ove pljačke, te Vlada koja nam želi
samo dobro i dok snuje o prodaji ono malo tvornica i radnika koji dobro
posluju. Pače, ni Uskrs nije mogao proći da naslovnice šarenih tiskovina
na promoviraju uredničke tekstove koji vrište – kapitalizam je divota, a
kreten je svatko tko to ne razumije!
E pa ako se smije to tako uvijeno reći, nabijem vas!
Valja
nam iskočiti iz socijalizma, reče, nema dugo, ni manje ni više do
Hloverki Novak Srzić, famozni Potpredsjednik I Čačić. Ali, dragi naš
Potpredsjedniče I, mi smo odavna iskočili iz socijalizma, pitanje je
samo u što smo to uskočili, i u što to, bolje, trebamo uskakati – u
lošiji obrazovni sustav, u jadno zdravstvo, u nikad impotentnije
gospodarstvo, u lošiji život uglavnom.
Nije socijalizam bio dobar, ali je ovo što duže vrijeme živimo opako
loše, toliko loše da od svake nove vlasti očekujemo čudo. A najnovija
vlast nam, umjesto čuda koje je mogla smisliti u četiri godine pripreme
za preuzimanje vlasti, nudi tek bajku o dobrom kapitalizmu i neukom
narodu!
E pa, nabijem vas!
Birtija s dobrim roštiljem. Za
jednim stolom potomci radništva vulgaris, a za drugim njih dvojica
obrijanih glava, jedu pizzu. Lamentiraju najprije o tome kako je kreten
svatko tko nije gotovinom platio stan već se uvalio u doživotno ropstvo
od kredita, a onda i o tome kako ima pravo svatko u Vladi tko se zalaže
za brzo otpuštanje viška djelatnika, pri čemu je višak svatko zbog kojeg
dobit nije stotinu milijuna kuna, već samo pedeset. Skočit im za vrat,
ili ne!? Bolje ne, kad je ćevap dobar. Samo, teško je vjerovati da je
sve u čas otišlo dođavola i da više nema ni, makar deklarativnog,
poštovanja naspram onih koji su othranili ove koji bi otpuštali radi
malo veće dobiti. Ako je to evolucijska faza, nabijem vas!
– Tata, je li nas ovaj tako ružno pretekao zato jer mi imamo mali auto? – pita malica prije neki dan.
A
tati se ne da objašnjavat da je čovjek ili kreten, ili makar poklonik
lika i djela Nenada Bakića. Pa je vodi u kino da gledaju Loraxa –
zaštitnika šume, tu, makar kakvu, kritiku kapitalizma kao takvog. Tamo
„bakići“ prodaju raji kisik, a „bakić“ prije njega je uništio svu šumu,
pleo od krošnji niš’ korisne odjevne predmete, da bi ostao goljo onog
trena kad više nijedno stablo nije ostalo.
E pa na lijepom smo
putu da u nas više ne ostane nitko tko bi mogao puniti džepove
razmaženih zagovornika kapital i profita. Samo, jadna je nada da je
dijete išta shvatilo, i da se uskoro neće smijati crtiću i ćaći,
uvjereno da je dida penziju zaradio u škveru samo zato jer nije sposoban
pratiti trendove i kretanje na burzi, a ne zato jer je bila čast znat
radit nešto svojim rukama.
Stoga, nabijem vas!
Na koncu,
došli smo do toga da radništvo o Uskrsu brani Crkva. I može joj se, s
obzirom na baštinjenje svega što uradi Sveti Josip radnik, ali joj se ne
može ni pod razno, s obzirom na šutnju sve ove godine marčapije, jada i
čemera. Sad su se sjetili. Nabijem vas!
U konačnici ne ostade
ništa. Ostade samo pravo čovjeka da mrzi kad mu se svaki dan pod nos
silom gura kapitalizam obojan duginim bojama, onako silom, kako su nekad
staklom u boji fingirali kolorit u crno bijelih televizora.
Svi su gastarbajteri imali takve. A kako su onomad gastarbajteri bili u
manjini, tako je danas sav svijet, koji vjeruje da radnik nije teret
društvu, postao u čas ona alternativa što se drogira, ne pere i priča
pizdarije na filozofskim fakultetima.
Otmi, zgrabi, zaradi pod
svaku cijenu, ubij sindikalca, zatuci radnika, popišaj se na sve što smo
ikad bili, u ime love kao takve. To je mantra!? Neka je, ma ima još
jedna – nabijem vas!
Preuzeto iz Novog lista