Samo Nijemci godišnje pojedu 11 kilograma čokolade po osobi, pa je tako Njemačka jedno od najvažnijih svjetskih tržišta kakaa.
Oko 70 odsto ove sirovine dolazi iz zemalja zapadne Afrike, prije svega, Obale Slonovače, Gane i Nigerije.
Međutim, ono što je za jedne slatki užitak, za druge je mukotrpni rad i to od ranog djetinjstva.
Pločica čokolade danas košta četvrtinu od onoga koliko je koštala u prije pedesetak godina. “Dok je još 1980. poljoprivrednik u zapadnoj Africi za tonu kakaa dobijao 5.000 dolara, danas mu za istu količinu isplate tek 1.250 dolara”, kažu u nevladinoj organizaciji “Јužni vjetar”.
Prema istraživanjima američkog Univerziteta u Tulaneu, samo u Obali Slonovače i Gani više od pola miliona djece radi pod uslovima koji krše norme Organizacije za rad Ujedinjenih nacija.
Mnogi se u Njemačkoj i zapadnoj Evropi pitaju kakve veze ima njihova konzumacija čokoladnih poslastica sa činjenicom da vlasnici plantaža u zapadnoj Africi upošljavaju djecu pod neljudskim uslovima.
Јedan od koraka ka prihvatanju te odgovornosti i u praksi je osnivanje “Foruma za održivi kakao” putem koga bi trebalo da budu poboljšani uslovi za proizvodnju u zemljama porijekla. Cilj kampanje je i suzbijanje dječijeg rada na plantažama.
Putem foruma nastoji se njemačkim prerađivačima obezbijediti pristup najboljim sirovinama, kao i da procenat uvezenog kakaoa iz održivog uzgoja do 2020. dostigne 20 odsto, a do 2025. godine 70 odsto.
Cilj od 100 odsto, što ga već nekoliko godina praktikuje Holandija, Nijemci smatraju neostvarivim, jer uvoze deset puta više vrijedne sirovine od susjeda. Međutim, najveći problem mnogi vide u tome što zapadni konzumenti nisu spremni da plate više za svoju čokoladu.
To naravno ide nauštrb radnika na plantažama koji sniženje cijena kakaoa na svjetskom tržištu osećaju na svojim leđima.
Glavnog krivca za nepravednu raspodjelu dobiti od kakaa, nezavisni posmatrači vide u najvećim svjetskim prerađivačima ove sirovine kompanijama Kargil ili mnogo poznatijem Kraft Fudsu koji najviše utiču na cijenu kakaoa.