Drugog dana suđenja u aferi Hypo svjedoče prva tri svjedoka na okolnosti pregovora s Hypo bankom 1994.-1995. godine, kada je Sanader bio zamjenik ministra vanjskih poslova Mate Granića.
U to vrijeme njima nadređen bio je premijer Nikica Valentić koji danas prvi svjedoči. Valentić je bio premijer bio 1993. do 1995. godine, a prije i poslije toga saborski zastupnik.
‘Bilo je vrijeme rata s neposrednom opasnošću gotovo svih gradova. Prijetio nam je energestski kolaps, a inflacija je u to vrijeme bila 40 posto mjesečno, a prijetio nam je tzv. argentinski sinfrom, odnosno progresivni rast inflacije koja bi dosezala i par mjeseci i preko 1000 posto. Uz to Hrvatska se brinula o 630 000 izbjeglica i prognanika. Dolaskom na čelo vlade poduzeli smo mjere da se ta situacija prevlada.
Prihvatio sam dužnost uz nekoliko uvjeta jer nisam po svom habitusu profesionalni političar. Jedan od njih je bio da ću dati ostavku kada Knin bude oslobođen, i tako je bilo. Drugi uvjet je bio, a Franjo Tuđman je na to pristao, da poduzmemo oštre ekonomske rezove’, rekao je Valentić na početku svoga svjedočenja.
Na pitanje kakva je bila situacija na financijskom tržištu u pogledu mogućnosti dobivanja kredita Valentić kaže da tržište kapitala nije postojalo: ‘Jedino je INA mogla dobiti naftu uz odgodu plaćanja, preko akreditiva, zahvaljujući svojom ranijem statusu i poziciji na tržištu. Primjerice, kad smo se s Tuđmanom dogovarali za put u inozemstvo, INA je davala kartice kojim je jamčila plaćanje troškova. Predsjednik nije imao kartice. Eto kakva je situacija bila.
Tržište je bilo divlje. Stranih banaka još nije bilo, kamate su se kretale od 1,5 i 2 posto za kredite domaćih banaka pa se može reći da je godišnja kamata bila od 15 do 20 posto’, rekao je Valentić.
Na pitanje kada su i kako započeli pregovori s Hypo bankom za podizanje kredita rekao je: ‘Nijansi se ne sjećam, prošlo je 17 godina, ali općenito se sjećam. Potpredsjednik Granić je otvorio problem veleposlanstva. Tada smo imali samo veleposlanstvo u Beču i Čileu. Granić je tražio ishođenje kredita. Budžet je postao svetinja u našoj vladi te je svakome ministru rečeno da paze na svaku kunu, pazilo se da se ne probije proračun bili. Makar pod šatorima, nismo htjeli srušiti ekonomski program. Tražili smo od Ministarstva financija suglasnost, a dogovor je bio da se pristupi realizaciji kredita za kupnju veleposlanstava s tim da rok za otplatu ne bude kraći od 7-8 godina.’
Valentić kaže da se ne sjeća točno tko je izlagao prijedlog o kreditu na sjednici Vlade, ali kaže da misli da je to bio Granić: ‘Smatram bitnim da je svaki ministar odgovoran za financijsko poslovanje, ono je vrlo značajno. Ministar mora biti na sjednici Vlade, to smo zahtjevali.’ Kaže da je u to vrijeme čuo za Hypo bake kao male pokrajinske banke iz Austrije, te da nikoga od zaposlenih nije poznavao. Koliko se sjeća, kamata za kredit Hypo banke bila je ispod 10 posto.
Na pitanje odvjetnika Čede Prodanovića tko je potpisao ugovor o kreditu s Hypo bankom, Valentić kaže: ‘Nije bilo moguće da bilo tko potpiše ugovor osim ministra na temelju odluke koju potpisuje premijer! Postojala je delegacija nadležnosti u svakom ministarstvu, ali to je unutarnja stvar svakog ministarstva. Ja ne znam u kojem je ministarstvu tko što radio. Ne isključujem mogućnost da je ministar delegirao svog zamjenika da potpiše takav ugovor, ali u konkretnom slučaju mislim da ju je ipak potpisao Granić.’
Prodanović je postavio sljedeće pitanje: Je li ministar vanjskih poslova Republike Austrije imao ikakvu ulogu u postupku dobivanja ovog kredita?
Valentić odgovara: ‘Ja sam se jednom ili dva puta na marginama sastanaka sastao s ministom Aloisom Mockom i nikada mi nije ništa spomenuo. Ne znam jesam li kasnije čuo u kuloarima da je intervenirao, ali nije mi izravno ništa rekao. Tvrdim da mi ministar, predsjednik, niti zamjenik ministra (Sanader) o tome nisu govorili.’
Prodanović prilaže zapisnik sa sjednice Vlade od 5. siječnja 1995. godine u kojemu stoji da je Granić naveo: ‘Predlaže se da se prema Zakonu o proračunu koji je odobrio 20 milijuna maraka prihvati prijedlog kredita usuglašen s Ministarstvom financija uz pomoć ministra Mocka'…
Valentić kaže da se toga ne sjeća, a na dodatno pitanje je li kredit s Hypo bankom bio povoljan odgovara: ‘Kredit je bio izuzetno povoljan!’
Sanader se tereti da je kroz pregovore s Hypo bankom, uzeo 3,6 milijuna kuna provizije. Jučer je Sanader ponovno ‘s gnušanjem’ odbacio sve optužbe rekavši da je 20 godina služio Hrvatskoj i da je na cijelo to razdoblje ponosan. Njegov odvjetnik Čedo Prodanović rekao je da će obrana dokazati da je glavni pregovarač s Hypom bio Mate Granić, a ne Sanader. Granić svjedoči 11. studenog.