Čitam obećavajuću izjavu Zorana Milanovića da »Hrvatska može biti kao jučer Dinamo – nositi se s najjačima i samo malo nam fali da zabijemo taj gol« i vidim što nam se piše. Ako je ideal takozvanog opozicijskog lidera da Hrvatska sutra ne sliči ni na što drugo nego na nogometnu momčad koja je sretna i ponosna što joj Real nije napunio mrežu, ako će metafora za život u toj postizbornoj Hrvatskoj biti navodno podnošljivi poraz što će ga mitomani kanonizirati kao moralnu pobjedu, ako je to sve tako kao što se iz Milanovićeve dosjetke može naslutiti da jest, e tada u ovoj zemlji nema ničega besmislenijeg od raspisivanja parlamentarnih izbora. Jer se u tom obećanom stanju bezizlazne frustracije može skoro pa isto vegetirati i s Kosoričinom krumpir-salatom i s Milanovićevim badelj-vinjakom. I svejednako slaviti Antu Rukavinu i Antu Gotovinu, u nedostatku trećeg.
Ali srećom po zemlju koju bi Stranka Dinamovog Poraza sljedeće četiri godine držala u bunilu u kakvom je hipnotizer Krunoslav Jurčić pokušao držati svoga napadača – šapćući mu »Sanjaj da si sam pred Casillasom i da biraš u koju ćeš mu stranu pucati… Sanjaj da si sam pred Casillasom…« – vjetrovi s Dalekog Zapada donose nam nadobudni i borbeni politički proglas u kojem nema ni krumpir-salate ni Krbave na Maksimiru.
Taj – molim malo strpljenja, dok prepišem čitav naslov! – »Proglas hrvatskom narodu u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i diljem svijeta o zajedničkom nastupu obrane i održanja hrvatskog identiteta, suvereniteta, ugleda i dostojanstva« upućuje Zaklada »Hrvatska Hrvatima« sa sjedištem u Burlingameu, California, USA, a navodno ga potpisuje »Hrvatsko iseljeništvo Sjedinjenih Država Amerike, Kanade, Južne Amerike, Australije i Europe«. Otvaram taj proglas sa zebnjom da planetarno jedinstvo iseljenih Hrvata ne stoji baš najbolje, jer – primijetili ste sigurno – u potpisu nema naše dijaspore s afričkog i azijskog kontinenta. Pa se pitam: zar Hrvati Johannesburga i Chicaga više nisu jedno tijelo i jedna duša? Pa se pitam: zar su naši u Buenos Airesu zaboravili braću u Dubaiju?
Pa onda, takav nespokojan, čitam što nam piše taj krnji iseljenički korpus. Pa već u uvodu nailazim na kupus gdje stoji da je Titova komunistička ideologija desetkovanja hrvatskog pučanstva u vrijeme Domovinskog rata oživljena prema Načertaniju u obliku Memoranduma SANU, te se mislim: čitam li ja ovo tekst što ga je sročio netko svega nekoliko kilometara udaljen od knjižare »City Lights« ili pak zbirku propovijedi biskupa gospićko-senjskog?
Čitam onda dalje, pa vidim da se nalazimo na povijesnoj prekretnici, te da stoga moramo napraviti svašta nešto povijesno i prekretno, kao naprimjer: preimenovati Hrvatski sabor u Hrvatski državni sabor, ime ZAVNOH izbrisati iz Izvorišnih osnova Ustava, izvršiti dekomunizaciju cjelokupnog hrvatskog javnog života, javno priznati – i to od strane državnih institucija – da su političke osude hrvatskih generala u Haagu ujedno i osude hrvatske države, uspostaviti moratorij na sve sudske procese protiv hrvatskih branitelja, otvoriti javnu raspravu o uspavanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti…
I mislim se: ako je u tom proglasu sva pamet što su je naši ljudi združenim snagama pozobali po svijetu, onda nije ni čudo da se sudbina zemlje iz koje su otišli svodi na – Dinamov trijumfalni poraz
Preuzeto sa www.novilist.hr