Mi, koji smo ostali sa ove strane, ne želimo sa vama. Vi ste tamo i ne znamo kako vam je. Ne volimo se jer se ne razumijemo. Vama je možda bolje, vi bolje znate. Mi mislimo da smo ovdje zbog nekog odgoja, morala, stida, šta li je u pitanju, ne znamo vam objasniti. Tu smo, gdje smo. Kako nam je, tako nam je.
Vjerujte, svi smo mi barem jednom u životu, razmišljali kako bi bilo pridružiti se vama. I svi do jednog koji su ostali sa ove strane granice znaju poslije tog razmišljanja da sigurno neće preći kod vas.
Jer, ko ste vi, šta ste vi? Nemojte se uvrijediti, ali mi vas vidimo kao loše ljude.
Imamo drugačiji pogled na svijet, na porodicu, na moralne i materijalne vrijednosti. Drugačiji pogled na državu, njene resurse, njeno bogatstvo. Drugačije učimo svoju djecu jer se i sami razlikujemo. Čak i u crkvu ulazimo iz različitih potreba i vjerovanja.
Mi sebe tješimo da mirno spavamo, mada nekada i mi se pitamo kako sutra djecu nahraniti, školovati, naučiti pravim vrijednostima. Ima i kod nas neprespavanih noći.
A vi? Ovo je naše poimanje vas, možda nije tačno, ispravite nas ako griješimo:
– dobili ste posao preko stranke, a ne po poslovnim potrebama,
– dobili ste položaj preko stranke, ne zbog stručnosti,
– dosta vas je kupilo školu, a ne učilo da steknete znanje,
– dosta vas koristi državna dobra kao da su vaša i samo vi ubirate plodove
– ucjenjujete jedni druge
– namještaju neki od vas tendere, nabavke, poslove…
– ponižavate sebe i svoju porodicu odlazeći tamo gdje vam se kaže, a ne gdje želite.
– dosta vas skuplja sigurne glasove zarad zaposlenja, znači da kupujete i prodajete na izborima. Možda ne znate, a znate sigurno, to je protivzakonito.
Svjesno krišete mnoge zakone jer znate da nećete biti kažnjeni dok ste na toj strani granice.
Zato mi nećemo kod vas, a ni vi više ne možete da se vratite nama.
Granica postoji!
Preuzeto sa Leutar.net