Pogled iz kabine helikoptera bio bi gotovo pa savršen da se u šajbu nije zapucala ptica. Iznerviranom pilotu ovaj nepotrebni kontakt zaista nije trebao. Srećom, lebdi, tako da šteta nije velika ali je dovoljna, bar po njemu, za prekid zadatka i povratak u bazu. Komanda međutim ne misli tako i zahtijeva nastavak leta, jer smatra da ono što se dešava dole zahtijeva posebnu i dodatnu pažnju.
Trenutak prije nego što je neindetifikovana ptica tragično završila svoj let uspjela je poslednji put da izbaci iz organizma nepotrebno, u vidu pravilnog ptičijeg izmeta od circa 12 grama. Dvanaest grama sluzave materije, kao rukom spušteno, našlo se na vrhu kape policajca iz sastava specijalne jedinice MUP-a RS. Policajac je osjetio i naslutio šta ga je pogodilo. Odlučio je, ipak, da se suzdrži od nervoznih pokreta, jer u kordonu je i oči u oči se gleda sa njima. Sujevjerno se ponadao da će mu nemili dodatak na šapki možda ipak donijeti sreću. Oni…
Izvrnuti kontejneri, blokiran saobraćaj… U pojedine dijelove grada nisu stigle potrebne količine hljeba i mliječnih proizvoda, jer su dostavljači zarobljeni u nepreglednim kolonama vozila. Vjesti su, dakle, tačne i grad je istinski blokiran, konstatovao je vozač gradskog autobusa i parkirao vozilo na sred ceste, te je neplaniranu pauzu iskoristio da u organizam ubaci prihvatljivu i ohlađenu količinu hmeljnog napitka. Kafana ima patriotski naziv i tri boje zastave na svijetlećoj reklami. Pored ulaza u kafanu pas mješanac nezainteresovano očekuje da mu neko dobaci komadić hrane. Helikopteri nadlijeću mjesto glavnog dešavanja, iznad masom ljudi blokirane zgrade jedne od državnih institucija. Policijska kola sa upaljenim rotacijama dodaju sceni pristojnu količinu dramatike. Nervozu po stanovima povećava plač klinaca koji nisu izašli na uobičajeno šetanje po parku sa dekama i bakama.
A na mjestu događaja, oči u oči, vlast i pobunjeni. Prijeteći i upozoravajući transparenti su već par dana uobičajeni dio ulične koreografije. Uzvikuju se kratke i efikasne parole. Vozilo hitne pomoći svakog trenutka odvozi put bolničkog centra par učesnika bunta. Poslije kratke intervencije pacijenti se vraćaju pješke da pomognu drugarima. U pogledima upućenim policajcima miješaju se bijes i očaj zbog nanijetih poniženja, ali i odvažnost i hrabrost da se ni po koju cijenu ne odustane od zahtjeva. Sa lokalne radio stanice iz naftalina izvučeni Džonijevi stihovi …osam šezdeset, vratiće se opet osam šezdeset…
Na trenutak ste vjerovatno pomislili da su prethodni detalji preuzeti iz davne 68-me i da su u pitanju studentski protesti. Ima logike, međutim, napravili ste totalnu grešku. U pitanju je sadašnjost, i u pitanju su, vjerovali ili ne, penzioneri. Naime, jedini autentični oblici ispoljavanja građanskog nezadovoljstva u RS, možda to niste znali, već odavno su rezervisani isključivo za penzionere. Shvatili su, izgleda, bolnu činjenicu da im unuci i sinovi ne garantuju mirnu starost, te su odlučili animirati preostali adrenalin i stvar uzeti u svoje ruke. Dok njihovi vršnjaci diljem svjeta preferiraju odmore po banjama, koje dozvoljavaju štipkanje konobara i konobarica, ovdašnje deke i bake se mišićima bave poboljšanjem svog položaja u društvu. Istom onom društvu kome su godinama uplaćivali pozamašne doprinose upravo da bi imali pristojan finish života.
Da nije istina bilo bi komično, da nije Republika Srpska bilo bi nam nevjerovatno, ali mi smo već odavno navikli na nemoguće, a nedavno završeni izbori samo su potvrda ove bolne činjenice. A obećavalo se srpski, milenijumski, naširoko i bez reda, bez trunke odgovornosti. Neobrazovani će popraviti obrazovanje, obrazovani afirmisati sport, stanovnici sela obnoviti živote gradova, a stanovnici gradova razvijati će seoski turizam kao futur privrede, bivši komunisti će nam vratiti kralja kog su onomad otjerali, kriminalci će pohvatati kriminalce, za borce će se boriti dezerteri…
Izbori su završeni.
Ti i dalje očekuješ nešto drugačije, nezainteresovano i cool. A i zašto bi se nervirao kad će tvoje probleme rješiti neko drugi, premijer možda, danas ovaj, sutra neki drugi. Roditelji su ti, Bogu hvala, živi, ne baš pretjerano zdravi, ali ipak rade i donesu kući i meso ponekad.
A i ovi, što kao nešto rade, organizuju se i govore i pišu o društvenim nastranostima… Ma, ne mogu oni ništa veliko uraditi koliko ti to veliko možeš omalovažiti i popljuvati, cool…
Više strašno, rekao bih skromno, prije kataklizma ljudskog duha nego cool. Potištenost jedne generacije istorijski će biti zabilježena kao samoponištenost iste.
Bilo kako bilo, ako vas put nanese put RS i ako vas, dok šetate gradom, slučajno pogodi ptičiji izmet, budite uvjereni da nije golubiji jer golubove ovdje dugo već nema ko da hrani. Ako pak, sa druge strane vidite neku masu sa transparentima kako protestvuje budite sigurni da osoba ispod rukom iscrtanog natpisa nije student. Zašto? Pa zar ne mislite da neko mora mijenjati penzionere…
A dan je uobičajen… meteorološki barem.