Zašto svake izbore u Bosni i Hercegovini dočekujem s nekim mučnim osjećajem u stomaku?! To i nije neko pitanje o kojem treba posebno razmišljati, osim parola ‘svi su isti’ i ‘biće bolje’ ništa drugo mi ne pada na pamet. Ne bih se upuštao u nikakve analize postojećeg stanja na terenu, niti bih želio da imenom i prezimenom nazivam stvari, jer iskreno vjerujem da je ovoj zemlji potrebna promjena na najnižem mogućem nivou. Kada racionalni interes zamjeni nacionalni, onda će vjerovatno i nacionalni biti zadovoljen, jer ovako i u ovakvoj situaciji nijedan bosanskohercegovački narod za sebe ne može reći da živi iznad granice priprostog preživljavanja.
Šta je smisao u mahanju zastavama i pjevanju pjesama pred oktobar?! Odakle se u ljudima javi taj osjećaj samobitnosti i odakle im se nacrta ta slika u kojoj baš oni jesu neki faktor u ovoj ubogoj situaciji?! Što je jako zanimljivo u cijeloj ovoj priči je igra pojmova i simbola. Na jednoj strani imamo igru simbolima nacionalnog preporoda. To je jedna jako jednostavna matrica koja u ovoj zemlji kao po pravilu… da se izrazim jezikom ulice – upuši. Simboli funkcioniraju na jednostavnom principu ukazivanja na nepravdu koju je ‘onaj drugi’ počinio nama, ma ko mi bili. Pozivanje na Boga je najgori dio te priče. Klasična prodaja muda pod bubrege narodu (ili narodima) koji nemaju pametnijeg posla, ili posla uopće.
Druga matrica je poziv na prošlost, onu blisku, jugoslovensku. I ona je jako jednostavna: crveni pasoš, puna kesa para, yugo 45, nema Boga itd. Prodaja jedne vizije života ljudima koji se uvijek sjećaju onog što je tamo zaista bilo dobro, a zanemaruju loše strane. Ko jebe loše strane, važno je proći u oktobru! Da i ne navodimo koliko je smiješno ljudima od 18 do 30 godina pričati tu priču, jer se u suštini niko od njih te priče i ne sjeća. Ali to se radi. I to jako spretno. Ne govorim sada o nekim visokim nivoima i javnim istupima, već o onome što se zapravo dešava na terenu, na sastancima mjesnih i općinskih odbora raznoraznih političkih partija vrle nam domovine.
Osnovna i jako loše prikrivena matrica je guranje svojih ljudi. Pod pojam svoj ulazi sve što najnižim ljudskim strastima pada na pamet: 1. Ako na vlast dođe On, znat će da sam ja to progurao. 2. Sutra će meni trebati posao, usluga, dozvola ili bilo šta drugo… i ja ću se moći obratiti Njemu. 3. On će, zahvalan što sam ga progurao, svakako pomoći Meni.
Vrlo jednostavno. Dakle, u temelju političkog sistema imamo osnovne elemente korupcije. I to više niko ne krije, to je način političkog djelovanja i svrha postojanja politike u ovoj zemlji. Zaboravite ideologiju, ona je zaista umrla ovdje. Bila dobra ili loša, iz bilo koje pozicije da posmatrate – ideologije nema. O pravdi da i ne govorimo, nje nikada nije ni bilo. Dok god lova teče u dobro ograđenim bošnjačkim, hrvatskim i srpskim potocima – život je lijep. Ali samo za one koji su potoke ogradili.
Tekst preuzet sa prijateljskog portala bitno.ba