Poštovani medijski radnici i radnice,
Kao ekološki aktivisti i aktivistkinje koji godinama hrabro i časno
brane prirodu i interese naroda ove zemlje, obraćamo vam se ispred
nekoliko mreža ekoloških udruženja, u trenutku koji bi mogao biti
presudan za budućnost naših prirodnih vrijednosti i cijelog našeg
društva. Vjerujemo da sada svi moramo biti na istoj strani – na strani
prirode i ljudi Bosne i Hercegovine.
Neki domaći mediji su se međutim već svrstali uz strane korporacije
koje od naše zemlje prave rudarsku koloniju radi energetske tranzicije
bogatijeg dijela svijeta, odvlačeći sav profit a nama ostavljajući
pustoš – uništene šume, zagađeno tlo, mrtve rijeke i, na kraju, bolesne
ljude. Koncesione naknade, mahom mizerne, i šaka privremenih nisko
plaćenih poslova, što je naveliko reklamirano u medijima kao
prosperitet, neće nadoknaditi ni djelić trajne štete koju će priroda i
ljudi tih zajednica trpjeti zbog eksploatacije ruda.
Nismo u zabludi u pogledu uloge stranih političkih aktera u ovim
projektima. Kada smo od ambasadora Velike Britanije, Norveške i
Sjedinjenih Američkih Država tražili da umjesto srdačnih posjeta
rudarskim kompanijama i promovisanja tzv. zelenog rudarstva obiđu
ugrožene zajednice u Kaknju i Varešu, te na Ozrenu, mjesecima smo bili
izloženi lobiranju, pa i indirektnim i direktnim pritiscima. Ne
iznenađuje nas sprega korporativnih i političkih interesa kojom se
izrabljuju narodi i zemlje širom svijeta.
Nema iznenađenja ni u pogledu stava domaćih vlasti. Korumpirane
vlasti i ovu zemlju i njene ljude odavno rasprodaju kao izvor jeftinih
resursa (drveta, zemljišta za vjetro i solarne elektrane, ruda i rijeka
za hidroelektrane) i jeftine radne snage.
Na borbu protiv svega navedenog smo navikli i ne zabrinjava nas što
se moramo nastaviti boriti, sad i protiv zelenih kolonijalista i
njihovih domaćih političkih sluga. Ali nas zabrinjava to što protiv nas
rade i ovdašnji mediji koji bi, izvještavajući nepristrasno i
istražujući odgovorno i pošteno, mogli i morali biti ključ mobilizacije
otpora protiv sudbine sirovinske baze koju su nam namijenile strane
korporacije i korumpirani političari.
Mnogi mediji su prepuni otvoreno ili prikriveno reklamnih sadržaja za
rudarske korporacije. Bez i traga novinarskog istraživanja i
provjeravanja tačnosti serviranih informacija, nekritički se piše o
obećanim stotinama radnih mjesta, milionima od koncesionih naknada za
lokalne zajednice, milionima tona iskopanih minerala i milijardama
maraka dobiti. Ne spominju se upozorenja svjetskih naučnih krugova o
posljedicama ovih projekata po zdravlje ljudi i prirode, kao ni tragična
iskustva drugih, već žrtvovanih krajeva naše planete. Ne preispituje
se društvena korist, šteta koja će nastati po naš okoliš, a posebno
vode, kao ni privatizacija prirodnih dobara i svođenje cijelih
generacija na nekvalifikovanu jeftinu radnu snagu. Posebno je
zabrinjavajući odnos javnih servisa prema ovoj problematici, jer njega
plaćaju građani, i njegova uloga je da služi građanima, a ne vlasti i
investitorima.
Jednako zabrinjavaju u medijima prisutni hvalospjevi navodnoj
otvorenosti poslovanja ovih kompanija te njihovoj podršci lokalnim
zajednicama, kao i slabo ili nikako potkrijepljene tvrdnje o podršci
javnosti ovim projektima. Javnost zapravo uopšte nema dovoljno
informacija o projektima rudarskih istraživanja i rudarenja, osim onih
koje plasiraju same kompanije.
Domaća javnost iz medija ne saznaje dovoljno informacija o rizicima i
opasnostima rudarenja litijuma i drugih tranzicijskih metala i
minerala. Renesansa rudarstva i zeleno rudarenje nisu realizovani nigdje
u svijetu i upitno je da li su uopšte tehnički izvodivi. Sve se
glasnije govori o tome da trenutni pristup zelenoj tranziciji svjesno
žrtvuje određene dijelove svijeta, naročito nekadašnje kolonije i zemlje
u razvoju, neometanom rastu privreda bogatijih zemalja. Ovdje se radi o
prljavoj ekstrakciji i preradi toksičnih materija. Ne znači ništa ni
nama ni planeti što će novi rudnici imati svoje solarne panele,
cirkulaciju vode, što navodno smanjuju emisije stakleničkih gasova – u
pitanju je školski primjer zelene šminke kojom se maskira štetnost
njihovog rudarenja po prirodu i naše zdravlje.
No, možda je najviše poražavajuće to što pojedini mediji ignorišu ili
marginalizuju strepnje i upite direktno ugroženih lokalnih zajednica i
samouprava. Kao da nema mjesta za ljude u medijskoj sferi koju oblikuju
plaćeni oglasi kompanija. Treba li da zaključimo da su ovi medijski
portali unajmljeni za interese dioničara međunarodnih rudarskih
kompanija koje se u proteklom periodu ističu kao društveno i okolišno
odgovorne, iako stanje na terenu pokazuje suprotno?
Ne sumnjamo da je diktat tržišta poharao medijsku kao i mnoge druge
sfere našeg društva. Svjesni smo da su i mediji ucijenjeni uticajima
kapitala i oglašivača. Ali može li se negdje ipak povući crta između
marketinškog sadržaja i novinarstva? Mnogi naši mediji opstajali su i
radili i prije dolaska rudarskih korporacija. Nisu to jedini klijenti
niti su bitniji od čitalaca koji, na koncu, odlučuju o sudbini medija. A
u ovom slučaju su potpuno zanemarene upravo potrebe čitalaštva za
provjerenim i podrobnim informacijama.
Da tih informacija ima, javnosti bi se ukazao jasan obrazac
eksploatacije kakvu su stoljećima i decenijama prolazile zemlje Afrike,
Azije i Južne Amerike. Zelene agende i planovi su tek najnoviji izgovor
za pustošenje siromašnijih dijelova svijeta, otimačinu javnih dobara i
uništavanje prirode. U tom kontekstu, jasno je da su priče o
prosperitetu naših osiromašenih i deindustrijalizovanih zajednica gorki
cinizam plaćenog marketinga, a mediji koji su se stavili u poziciju
nekritičkog glasnika takvih poruka jesu direktni saučesnici novih,
‘zelenih’ kolonijalista.
Ne pristajemo biti kolonija. Neumorno smo se godinama borili za
slobodu naših rijeka, šuma, sela i gradova. Borićemo se i dalje za našu
prirodu, ali i za sve nas, za svaku našu zajednicu. Borićemo se da sami
odlučujemo o tome kako ćemo živjeti i raditi, kako čuvati dobra i
uživati plodove prirode koja nas okružuje. To je borba za pravednu
zelenu budućnost svih nas.
Mediji u ovoj borbi mogu biti naši saborci i saveznici. Ili mogu,
radi nekoliko plaćenih reklama, izdati časne principe svoje profesije i
ljude pred kojima su odgovorni. Tržište je neumoljivo, ali će sud
istorije biti još neumoljiviji.
Izborite se za svoju slobodu kao što to čine vaše kolege širom svijeta u daleko gorim uslovima.
Ovim pismom ujedno želimo ohrabriti, podržati i zahvaliti se svim
medijskim servisima, medijskim radnicama i radnicima koji istinski časno
rade i koji jesu uz ljude ove zemlje.
Eko BiH mreža
Mreža Arhus centara u BiH
Mreža za zaštitu prirode u BiH
Koalicija za zaštitu rijeka BiH
NGG Zaštitimo Mehorić Kakanj
Udruženje Čuvari Ozrena i regije Doboj
Udruženje Ozrenski studenac Sočkovac