Behrouz Boochani je 35-godišnji Kurd koji se prije pet godina našao na australskom otoku Manus u zatočeničkom centru nakon više pokušaja emigriranja iz Irana u Australiju. Tamo je zadržan u kolovozu 2013. godine i od onda pokušava pronaći svoj novi dom daleko od rata. Kako je po zanimanju novinar, a bavio se i borbom za ljudska prava i pisanjem poezije, počeo je pisati i u zatočeništvu.
U strahu da bi mu čuvari mogli zaplijeniti mobitel i sve što je u njega utipkao, počeo je svojem prevoditelju putem WhatsAppa slati svoje tekstove, koji su kasnije prošvercani s otoka. Tako je kroz gotovo pet godina nastala autobiografska knjiga No Friend But the Mountains: Writing from Manus Prison, objavljena prošle godine. Knjiga se bavi životom u pritvoru, otuđenjem i dehumanizacijom zatvorenika, torturom i metodičkim dovođenjem u stanje očaja.
Za ovaj je književni rad, napisan putem WhatsAppa, Boochani sada dobio ovogodišnju Viktorijansku nagradu za književnost, najviše priznanje te vrste u Australiji. Prvi je ovo puta da je netko dobio značajnu književnu nagradu za pisanje putem WhatsAppa – naravno, ne zato što je svojevoljno odabrao taj način izražavanja već stoga što mu je to bio jedini način da iz pritvora prenese svoje poruke u svijet.
Boochani se na nagradi zahvalio putem video poziva, ali i dalje ostaje u egzilu na otoku Manus čekajući da vidi kakva će mu biti daljnja sudbina.