Bosna i Hercegovina je potpisala mnoge međunarodne ugovore i
sporazume kojima se obavezala da će odustati od korištenja mrkog uglja,
lignita, mazuta…
Nesumnjivo su potpisnici bili svjesni da će ovo biti težak i
bolan proces za zemlju koja gotovo 70 posto električne energije dobija
sagorjevanjem uglja, koja je jedina izvoznica električne energije u regionu i
gdje ovaj sektor direktno zapošljava više od 17.000 radnika.
Ali prosto je nevjerovatno da je vlast u našoj zemlji
propustila rokove za realizaciju većine obaveza, da nema strategiju i da poduzima
jako male ili pak nikakve korake za što bezbolniju tranziciju koja bi
uključivala prekvalifikaciju, obrazovanje, razvoj obnovljivih izvora energije i
energetsku efikasnost, već i dalje insistira na izgradnji termoelektrana i
ulaže u ugalj i fosilna goriva.
A ignorisanje pitanja energetske tranzicije može dovesti
samo do najgoreg mogućeg scenarija- da najveću cijenu plate građani,
privreda i zaposleni u termoenergetskom sektoru.
Ipak jedno je sigurno- svi rudnici i termoelektrane u
Bosni i Hercegovini biće zatvoreni najkasnije do 2050. godine, čime će na hiljade
radnika ostati bez posla.
Potvrdio je to i federalni ministar energije, rudarstva i
industrije Vedran Lakić.
“Primarni zadaci i obaveza za BiH i Federaciju BiH su
primjena i prenošenje zakonodavstva Evropske unije i usvajanje ciljeva do 2030.
godine, a sa vizijom do 2050. koji se odnose na povećanje proizvodnje energije
iz obnovljivih izvora energije sa postepenim smanjenjem, konačnim prestankom
korištenja fosilnih goriva u blokovima u termoelektranama do 2050. godine”, kazao
je Lakić.
Istaknuo je da je strateški cilj države uspostaviti pravedan
proces tranzicije energetskog sektora, ali da dosta strateških dokumenata koji
bi trebali da prate kompletan proces još nisu doneseni.
Naveo je i da Ministarstvo, zajedno sa Svjetskom bankom,
planira realizovatii pilot projekt koji bi se odnosio na tri rudnika.
“Pripremaju se uslovi za zatvaranje jednog pogona rudnika
uglja u Zenici, zbrinjavanje određenog broja radnika, kao i pripremu plana
zatvaranja drugih pogona u određenom vremenskom roku u kojem je planiran
prestanak proizvodnje uglja iz rudnika Zenica. Trenutno su ove aktivnosti u
toku i vrlo brzo ćemo vidjeti njihove efekte na terenu” naveo je dodajući da se
radi i na pilot projektu pravedne tranzicije, pored Zenice, i još dva
rudnika, čija je proizvodnja planirana u nešto dužem vremenskom periodu.
Može li BiH bez rudnika i termoelektrana na ugalj?
U BiH trenutno imamo 11 aktivnih rudnika uglja i pet
termoelektrana, a kompletan ovaj sektor direktno zapošljava više od 17.000
radnika.
Godišnja proizvodnja uglja- uglavnom lignita i mrkog
uglja, kreće se oko 13 miliona tona, a čak 94 posto uglja koji proizvedemo
trošimo za proizvodnju električne energije, dok se oko 710.000 tona utroši za
proizvodnju toplotne energije u individualnim domaćinstvima i centralnim
sistemima grijanja u gradovima.
Izuzev TE Stanari, koja je puštena u rad 2016. godine, sve
ostale TE su stare između 31 i 72 godine.
Takođe Bosna i Hercegovina je jedina zemlja u regionu koja
proizvodi više struje nego što su njene domaće potrebe, te je i jedina
izvoznica električne energije.
I uprkos svemu rečenom napuštanje eksploatacije uglja je
jedina racionalna odluka.
Razloga je više- tehnološki, ekološki i ekonomski. I u
konačnici, svi rudnici i sve termoelektrane u državnom su vlasništvu i uglavnom
neprofitabilne, a proizvodnja uglja u BiH se subvencioniše. Samo u period od
2015. do 2019. godine, ukupan broj direktnih investicija iznosio je 16.54
miliona eura.
“Ukupan prihod svih elektroprivreda u BiH iznosi 1,9
milijardi KM, a njihov profit u 2020. godini je iznosio 19,5 milona maraka.
Kada vidite takav odnos između ukupnog prihoda i profita onda je svima jasno da
elektroprivrede nemaju snage da iznesu tranziciju, ali zato imamo preko
6 milijardi eura štednje građana i privrede. Taj novac stoji
neiskorišten a, po meni, mogao bi se djelimično iskoristiti u ovoj
tranziciji”, izjavio je Damir Miljević, član Upravljačkog odbora RESET
Centra za održivu energetsku tranziciju na webinaru “Imperativ smanjenja
korištenja uglja u kontekstu energetske tranzicije BiH” koje je organizovao
Štokholmskog instituta za okoliš.
Tranzicija sa uglja, čije rezerve u ovom momentu iznose
oko 6 milijardi tona, na obnovljive izvore energije veliki je izazov za
Bosnu i Hercegovinu, složu se i domaći i strani eksperti.
Kako napredujemo po pitanju vjetroelektrana i solarnih
elektrana?
Mr.sc. Semin Petrović iz Istraživačko-razvojnog centra za
gasnu tehniku za BUKU je govorio o potencijalima obnovljivih izvora
energije u Bosni i Hercegovini i kako iste koristimo.
Kako ističe iako je u zadnje vrijeme u medijima u BiH dosta
prisutna tema vjetroelektrana i solarnih elektrana, trend izgradnje tih
elektrana još uvijek nije na zadovoljavajućem nivou.
Trenutno postoje izgrađene 3 vjetroelektrane, sve u FBIH,
ukupne snage 134 MW, te nekoliko stotina solarnih elektrana (uglavnom
snage od nekoliko kW do nekoliko stotina kW), koje u ukupnom zbiru imaju
snagu manju od 100 MW.
Dakle, to je u ukupnoj instalisanoj snazi postrojenja za
proizvodnju električne energije (ca. 4,7 GW) još uvijek zanemariva snaga, a
takođe i proizvodnja iz tih postrojenja na godišnjem nivou je još uvijek
zanemariva.
Međutim, sve ukazuje, kaže Petrović, da će vrlo brzo ovaj
udio vjetroelektrana i solarnih elektrana u energetskom misku BiH značajno
porasti, jer je u izgradnji ili pripremi izgradnje njih nekoliko veće snage. “U
nekoliko općina su već tražene ili izdate dozvole za solarne elektrane ukupne
snage od nekoliko stotina MW, a veliki broj subjekata iz sektora industrije,
kao i domaćinstava planira ill je već u realizaciji izgradnje solarnih
elektrana relativno manjih snaga. S druge strane, čini se da kapacitet, ali
ni plan i razvoj prenosnih i dsitributivnih kapaciteta nije prilagođen porastu
snage izgrađenih elektrana, te bi se tu mogli očekivati problemi u skorijoj
budućnosti”, istakao je Petrović i za ilustraciju naveo primjer Češke gdje
je tokom 2023. godine u jednom trenutku bilo blokirano 400 MW solarnih
elektrana jer nisu mogli plasirati svoju proizvodnju u elektro mrežu.
Takođe, dodaje, solarne elektrane bi mogle ili trebale biti
planirane i s postrojenjima za skladištenje električne energije -baterije većih
kapaciteta, što bi doprinijelo stabilnosti elektro mreža.
Kao primjer, naš sagovornik navodi Tursku, gdje investitori
u vjetroelektrane i solarne elektrane koji planiraju i skladišne kapacitete,
imaju prednost u dobijanju dozvola i koncesija za izgradnju postrojenja.
Zaključak- da bi se proces dekarbonizacije u BiH uspio,
potrebna je želja, struka i novac – u trenutnoj situaciji, svaka od ovih stavki
je poprilično klimava.