Angela Merkel je, prema pisanju pojedinih njemačkih medija, nedavno spriječila sukob Grčke i Turske. Jedna od najpoštovanijih žena na svijetu često se smatra političkim uzorom, no i ona ima neistomišljenike. Ali kada je kritikuju, kritikuju njene odluke, ali izgled nikada.
Žene u Bosni i Hercegovini nisu ravnopravne članice društva. Poznato je da ih je manje na rukovodećim funkcijama, a kada obavljaju isti posao kao muške kolege, manje su plaćene. Ukoliko su kandidatkinje na izbornim listama, uglavnom su lošije pozicionirane i služe za ispunjavanje normi. Većinom je za to krivo društvo, ali odgovornost je i na ženama. Onima koje pristaju na takve uslove i koje prećutno odobravaju seksizam i mizoginiju.
Tako, naprimjer, u opisu najveće opozicione partije u BiH stoji da je riječ o političkoj stranci koja u središte svoje akcije stavlja "promociju zaposlenosti, pojedinačnog i kolektivnog prosperiteta". Realnost je nešto drugačija. Umjesto prosperitetnog djelovanja u kojem bi žene i muškarci bili vrednovani po svom znanju, kompetencijama i rezultatima, potpredsjednik SDP-a BiH Zukan Helez bosanskohercegovačko društvo pokušava vratiti korak unazad, vrednujući žene na osnovu fizičkog izgleda.
Zukan je, u nastojanju da se politički obračuna sa poslanicom SNSD-a u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Sanjom Vulić, iskoristio njenu polnu pripadnost kao argument protiv nje. „Imate ljepotu Dušanke Majkić, mudrost Milorada Dodika i poštenje Nikole Špirića" rekao je Helez poslanici Vulić u odgovoru na njen prethodni komentar.
Iako je prvobitno odbio govoriti o ovoj temi, Helez za BUKU kaže da nema namjeru uputiti izvinjenje, te da jedino izvinjenje treba da bude upućeno njemu, od žene kojoj je uputio seksistički komentar. „Nije seksizam, da sam rekao da je zgodna, dobra… to bi bio seksizam. Kompliment je ako nekome kažete da je lijep, to je stvar ukusa“, pokušava Helez opravdati svoj komentar.
Upravo ovakav nedostatak svijesti svjedoči o duboko patrijarhalnom društvu u kojem muškarac, smatrajući da je nadmoćniji nad ženom, daje sebi za pravo da komentariše izgled jedne žene.
„To je u jednom kontekstu, znate ko je osoba, mogu joj otac biti“, dodaje Helez, dajući prostora za još pitanja, naprimjer – da li je razmišljao da je takav „argument“ mogao biti upućen njegovoj kćerki.
„Kakve veze ima moja kćerka, logično je očekivati da joj neko vrati i na taj način kada bi bila u diskusiji. Prvo, ona se ne bi ponašala kao vaša ljubimica“, ne odustaje Helez, aludirajući na to da autor ovog teksta gaji naklonost prema Sanji Vulić. Helez do kraja razgovora nije htio priznati da je pogriješio, a na naše pitanje da li je neko glasao za njega zbog ljepote, kaže da je to moguće, ali da je teško ulaziti u razloge individua.
Istina je da je Vulić u više navrata iznosila samokompromitujuće stavove, kao što je nedavno javnost bila zgrožena njenim idolopoklonstvom prema lideru stranke kojoj pripada Miloradu Dodiku, te omalovažavanjem novinarske profesije. Ali to nije i ne može biti opravdanje za seksizam. Jer opravdanja nema. Pogotovo za one koji žele da budu alternativa Sanji Vulić i vrijednostima koje ona predstavlja, jer u tom slučaju moraju biti bolji od nje.
Kada je Damir Nikšić onomad vrijeđao članove tuzlanskog ogranka ove stranke, SDP se nametnula kao stranka visokog morala, u kojoj će biti kažnjeni oni koji vrijeđaju, omalovažavaju, i prave razlike. No, slučaj Helez, da li zbog visoke funkcije, parlamentarne moći ili podrške seksizmu, demonstrira da se SDP i te kako zna kamuflirati. Nikšić je izbačen, Helez ni opomenut, ni pozvan na izvinjenje. Stranačko rukovodstvo šuti.
Šuti i Forum žena SDP-a, koji je sada izgubio moralno pravo da osudi svaki drugi seksizam. Predsjednica Foruma žena SDP-a Azra Okić pokušava biti neutralna jer nije, kako kaže, „društvo jednog lica“. O svemu će, kaže, uskoro odlučivati uže Predsjedništvo.
„Ja lično smatram da sve što nije tema date tačke dnevnog reda, bez obzira da li se radi o osobi muškog ili ženskog spola, o tome ne treba da se priča. Ne bih podržala da se tako priča ni prema muškarcima, a pogotovo ženama“, iznuđeni je odgovor Azre Okić, koja za sada javno nije osudila ispad svog stranačkog kolege. Nije nam odgovorila na pitanje da li će tražiti isključenje Heleza iz stranke koja se predstavlja lijevom i demokratskom, a to znači strankom u kojoj spolnih i rodnih razlika nema. „Znate šta, ne bih komentarisala to, nisam društvo jednog lica, razmotrićemo slučaj“, navodi Okić.
Ona je, prije izbora na mjesto predsjednice Foruma žena SDP-a BiH, bila predsjednica u dva mandata Foruma Žena Kantonalnog odbora tuzlanskog SDP-a. Tvrdi da nije izabrana jer je najljepša, niti zbog svoje frizure. Mi joj vjerujemo, ali trebalo bi da to kaže potpredsjedniku svoje partije. No, za to treba imati hrabrosti i motive koji su ispred partikularnih interesa.
Jedina reakcija koja je „javna“ jeste ona potpredsjednika KO SDP-a Sarajevo Samira Avdića, koji je na Facebook profilu napisao da su izjave Zukana Heleza neprimjerene. Smatra da je to dovoljno, jer vjeruje da je screenshot Facebook statusa već otišao na ciljane adrese. „Screenshot je udbaški izum, a ja na to jako računam“, odgovara Avdić na pitanje da li će se žaliti organima stranke.
„Kao neko ko često nailazi na nepristojne komentare zasnovane na mom izgledu i stilu, pa u tastaturama političkih protivnika bivam hašišar, alkoholičar i slično, nikada neću podržati ružne komentare na nečiji izgled. U tom kontekstu posmatram i izjave svog partijskog druga Heleza. Ne znam da li je seksizam, ali se graniči s njim i mizoginijom, te jeste nepristojno i opasno po profilaciju SDP-a kao moderne partije koja se bori, između ostalog, i za društvo oslobođeno od neopreznog jezika i revanšizma zasnovanog na neargumentovanom vrijeđanju“, dodaje Avdić.
PARLAMENTARCI KOLEGINICAMA UZVRAĆAJU UVREDAMA
Biti parlamentarka u BiH nije nimalo lako, jer se muški predstavnici naroda, u nedostatku argumenata, seksističkim komentarima suprotstavljaju ženskim predstavnicima naroda, tako tvrdi poslanica SNSD-a Sanja Vulić, koja se zahvaljuje kolegama iz DF-a koji su stali u njenu odbranu.
„Izostala je reakcija stranke iz koje dotični dolazi, a koja ponekad voli isticati da je dio Socijalističke internacionale, a za koju sam sigurna da ovakve napade po principu argumentum Ad hominem ne toleriše. Takođe, ovo je nešto čime bi se trebale pozabaviti Komisija za ravnopravnost polova Doma u kojem je izjava izrečena, kao i zajednička Komisija za ljudska prava. Zakon o ravnopravnosti polova i Zakon o sprečavanju diskriminacije kolega vjerovatno misli da nije prekršio, jer ga za govornicom štiti imunitet, a ovdje se ne radi o pravnoj normi, već ljudskoj, etičkoj dimenziji u 2020. godini“, kaže Sanja Vulić za BUKU.
Dodaje da su izostale reakcije Agencije za ravnopravnost polova BiH, ali i reakcije nevladinih organizacija. „Ako se ovo dešava ženi koja je poslanik u Parlamentu, šta se onda dešava svakodnevno ženama svih zanimanja i dobi? Sanja Vulić se zna zaštititi i ne treba mene braniti, ali ovaj slučaj je prilika da se skrene pažnja da se ovakve stvari u našem društvu ne smiju dešavati“, dodaje Vulić.
NE TIČE ME SE DOK SE MENI NE DESI
Iako sada govori o pravima žena i praksi zbog koje žene često budu žrtve seksizma, bitno je kazati da Vulić nije uradila mnogo da se takvo stanje popravi. Štaviše, dijelom je i sama kriva zbog situacije u kojoj se našla, jer kao državna parlamentarka nije pokazala interes da mijenja, ni svijest, ni zakone koji bi kažnjavali seksističke ispade. Naprotiv, Vulić pripada politici SNSD-a koja odbacuje sve što je kritičko, što ima svijest, a u svojim redovima njeguje i afirmiše poltronstvo i poslušništvo.
Vulić o seksizmu ne govori tokom parlamentarnih rasprava, a te teme nema ni u njenim predizbornim programima. Ljudska prava je pretjerano ne zanimaju, a političku karijeru gradi na priči o nacionalnom identitetu.
KOJA JE TO KUĆA ZA SVE NAS?
I dok socijaldemokratkinje šute, čekajući da se sastanu, jer seksizam nije hitna tema, pa se o njoj može razgovarati dok dobro odvagaju, neke bivše političarke ne šute. Maja Gasal Vražalica, bivša poslanica DF-a u Predstavničkom domu, kaže da je, dok je sjedila u istim klupama sa Dušankom Majkić, vidjela da ona na sjednice dolazi pripremljena i sa argumentima.
„Ako stremimo društvu tolerancije, jednakosti i ravnopravnosti, onda nam ne bi smjelo biti u redu kritizirati pripadnike/ce stranaka kojima ideološki ne pripadamo, a šutjeti na mizoginiju i uvrede pripadnika stranaka kojima smo ideološki bliži/e. To će reći da oni koji se izdaju za socijaldemokrate i čija stranka se diči tradicijom i očuvanjem socijaldemokracije sebi ne bi smjela dozvoliti da vrijeđa druge i drugačije po bilo kojem osnovu. Ako ćemo šutjeti na neprihvatljivo i uvredljivo ponašanje osoba iz partija koje simpatiziramo, onda se mi ni po čemu ne razlikujemo od onih koji glasno i jasno vrijeđaju druge i drugačije, a koje bismo mi rado promijenili na političkoj sceni“, kaže Gasal Vražalica koja uspješno vodi Akademiju za žene, na kojoj se često govori upravo o kompetencijama političkih predstavnika/ca, a fizički izgled tu zasigurno nije relevantan.
„S druge strane još zabrinjavaja muk socijaldemokratkinja, što u konačnici dovodi u pitanje i njihovu borbu za ravnopravno društvo, društvo tolerancije i jednakih mogućnosti, osobito borbu za prava žena. Koja li je to Kuća za sve nas i na kojim temeljima je planiraju graditi, možda je nekima jasno, meni lično još nije, a moguće da mi nedostaje mudrosti izabranih zvaničnika muškog spola kako bih shvatila idejni projekt te i takve Kuće“, kaže Gasal Vražalica aludirajući na slogan SDP-a „Kuća za sve nas“.
MUŠKARCI DIKTIRAJU PRAVILA
Iako je komentar izrečen javno, sankcija za Zukana Heleza još nema. Osim pojedinaca i pojedinki, nema ni jače osude od strane nevladinog sektora, kao da je seksizam društveno prihvatljivo sredstvo političkog obračuna.
„Poslanik Zukan je time rekao mnogo više o sebi nego o svojim kolegicama iz zastupničkih klupa. Ako nema dovoljno jake argumente na njihove kontroverzne političke stavove, onda je bolje da šuti jer ovakvim mizoginim stavovima pokazuje, ne samo nedostatak argumenata i nepoznavanje kulture dijaloga, već i to da on žene mjeri po ljepoti, a muškarce po mudrosti i poštenju“, ocjenjuje za BUKU politička analitičarka Ivana Marić.
Dodaje da zakonom zagarantovana ravnopravnost spolova nije provedena u praksi zbog toga što su muškarci zauzeli veliku većinu vodećih funkcija, na kojima imaju mogućnost da određuju pravila igre.
„Međutim, žene takođe snose veliku odgovornost za svoj ne tako povoljan položaj u društvu, jer su bez velikog pogovora prihvatile, od muškaraca nametnuta, pravila igre. Rijetke žene koje su se uspjele izboriti za svoj visoki položaj u društvu nam pokazuju da je to moguće, ali uz mnogo truda. Koliko je značajno da i žene budu uključene u politiku, biznis i sve druge sfere života pokazuje nam praksa i različita istraživanja koja govore u prilog tome. Države koje vode žene su se pokazale mnogo uspješnijima u borbi protiv pandemije. Firme u čijim upravama sjede i žene pokazuju bolje rezultate“, dodaje Marić.
Da bi se situacija u BiH promijenila, žene se moraju boriti se za svoja prava, a muškarci u tome treba da ih podrže, kako bi se promijenio mentalitet i žene zaista postale ravnopravne s muškarcima, ne samo na papiru, već i u praksi.
„BiH je još većinom patrijarhalno društvo s jasno podijeljenim ulogama muškaraca i žena. Upravo zbog toga, mnogim muškarcima, posebno slabićima, smetaju uspješne žene. Djelimično jer u njima vide jaku konkurenciju, a djelimično jer im smeta što se žene miješaju u „muške“ poslove, umjesto da se udaju, kuhaju ručak, spremaju kuću i odgajaju djecu. Zbog toga oni žene ne žele prihvatiti kao sebi ravne. Ne mogu oni da shvate da žena može razmišljati svojom glavom i bez da joj neki muškarac suflira šta da govori, piše i radi. Njima je to nepojmljivo jer oni u kući vjerovatno imaju žene i kćerke kojima oni određuju granice pa im smetaju slobodne i samosvjesne žene“, kaže Marić, koja je i sama nedavno bila žrtva seksističkih komentara.
Dodaje da se komentari političkog djelovanja žena svode na seksističke, šovinističke i mizogine napade, u kojima se u fokus stavlja seksualni, porodični i bračni život žene.
„Na taj način pokušavaju diskreditirati ženu kao neuspješnu, nemoralnu i neostvarenu, pa samim tim i sve što takva žena kaže ne može se uzimati zaozbiljno. Za njih je sasvim legitimno da na neki politički stav žene odgovore sa „udaj se“. Nikada nećete čuti da će komentirati izgled i stas muškarca, njegov bračni status i njegove seksualne odnose kao nešto što je bitno za nejgovu karijeru, dok je za žene to eliminatorni faktor“, detektuje Marić, kojoj je nedavno, zbog njenih stavova, poslana online poruka „Udaj se“.
To je bio odgovor na njenu kritiku, jer oni koji ne prihvataju argumente, posebno žena, smatraju da žena stav ima samo onda kada je sama, a ne zato što odbacuje patrijarhalni imperativ da je mučarac uvijek u pravu.
„Da bi se to promijenilo, političke stranke bi morale prvenstveno sankcionirati svoje članove, koji umjesto da napadaju ono što je rečeno, napadaju žene koje su to rekle, a onda da se traže i strože sankcije za takve izjave“, mišljenja je Marić.
SEKSIZAM KAO IDEOLOGIJA
Najmoćnija žena svijeta Angela Merkel, njemačka kancelarka, važi za hrabru, odvažnu i samouvjerenu političarku, koja je uzor demokratskog vođe. Ni Donald Tramp, ni Vladimir Putin, niti bilo koji drugi političar, nemaju nadmoć nad Merkel jer je ona žena. Naprotiv, vrlo poštovana i odvažna političarka stajala je na crtu svjetskim liderima. Čak i onda kada su je i unutar njene zemlje, ali i Evropske unije, optuživali da vodi promigrantsku politiku, no Merkel je pokazala da je demokratija njen imperativ, a njemačka ekonomija dokaz da je ona uspješnija od mnogih muških kolega u poslu političara. O njenoj ljepoti političari u BiH nikada nisu govorili. Uglavnom su išli po savjet. Zašto u Njemačkoj političari govore o ekonomiji i sposobnosti, a u BiH o ljepoti političarki, za BUKU komentariše sociološkinja svakodnevnog života Sarina Bakić.
„Bosanskohercegovačko društvo je i dalje duboko ideologizirano društvo u skoro svim aspektima života. Tu, naravno, spada i seksizam, čija je polazišna tačka u tome da se razlike među polovima odražavaju na položaj i percepciju u društvu. Ono što zabrinjava jeste da u nekim slučajevima postoji i mizoginija, koja predstavlja mržnju prema ženama i njihovom uspjehu, njihovoj afirmativnoj ulozi u društvu. Međutim, korijen pojave seksizma u BiH se nalazi i u konzervativizmu ovog društva, gdje se uloga žena percipira nevažnom u odnosu na ulogu muškaraca. Nadalje, cijeli javni diskurs jeste diskurs spektakla, što u osnovi privlači pažnju ljudima, koji opet nemaju razvijeno kritičko mišljenje, niti svijesti o štetnosti ovih i sličnih pojava“, komentar je ove sociološkinje i profesorice Fakulteta političkih nauka u Sarajevu.
Upravo duštvo sepktakla obrazuje i održava bahate političare. Politička bahatost je kada Sanja Vulić obezvrijeđuje posao novinara, ali je bahatost i kada kolege na njene ispade reaguju neprihvatljivim komentarima .