Nekoliko najčitanijih medija u BiH prenijelo je ovaj status, ali je takva vrsta prenošenja s uredničke strane siromašna, a izostao je doprinos raspravi o temi koja je moguće od javnog interesa.
Tačno je da su političari osobe čiji život podliježe učestalijem i detaljnijem medijskom tretmanu, ali ovaj slučaj je tretiran senzacionalistički. Mediji nisu provjerili navode, nisu pozvali ni drugu stranu. Iako je Sanja Košarac navela da joj suprug prijeti, nijedan medij u naslovu nije pomenuo potencijalno nasilničko ponašanje. Naprotiv, mediji su u naslovu potencirali da ministar ima ljubavnicu, a njena slika kružila je internetom.
Dugogodišnja novinarka i aktivistkinja Milkica Milojević za BUKU govori o tome da li je objavljivanje identiteta ljubavnice ministra javni interes.
“Naravno da to nema veze sa javnim interesom, pogotovo ako se radi o ministru koji je počinio silne nepodopštine prema građanima ove zemlje, ako je pod ozbiljnom sumnjom za korupciju, zloupotrebu ovlaštenja i druge vidove čerupanja javnih budžeta”, upozorava Milivojević na apsurdnost novinarskog izvještavanja.
Ministar Košarac je poznat po kršenju epidemioloških mjera, dernečio je na privatnoj proslavi dok su ostali građani bili zatvoreni u svojim domovima. Dok su putovanja, pa i unutar BiH, za većinu građana luksuz, ministar Košarac je rekorder po službenim putovanjima, i to još dok je bio parlamentarac. Medije nije previše zanimalo gdje to svako malo ide Košarac, jesu li putovanja opravdana, zašto tako olako troši naš novac i da li putovanja koristi u predizborno vrijeme. Medije nije pretjerano zanimalo što ministar kontinuirano gura ruku u naš džep, ali ko spava u njegovom krevetu, pitanje je na koje su senzacionalističkim objavama odgovorili brojni medij. I sve to po principu bolje klik danas, nego vjerodostojnost sutra.
“Interesantno je da se javnost hitro uključi u 'debatu' ako treba preturati po nečijim spavaćim sobama i seksualnim sklonostima. U takvim slučajevima svi imaju 'stav', a niko ni ušima ne mrda ako ti isti 'ljubavnici' uništavaju naše živote i budućnost naše djece. I veliki broj medija se uklapa u tu sliku sveopšteg sirotinjskog vašara, prećutkujući ozbiljne, rekla bih i sudbinske teme, zarad pretvaranja politike u još jedan jeftin rialiti program”, mišljenja je Milojević.
Ova nagrađivana novinarka i aktivistkinja kaže kako bi nas ministrova ljubavnica trebalo da zanima samo ako ministar provode s ljubavnicom plaća javnim novcem, odnosno iz džepova građana.
“Naravno, isto bi bilo i ako ministar moj novac troši na partije golfa ili jagnjetinu na Manjači”, dodaje Milojević.
Propuštena šansa za raspravu o nasilju
Sociologinja i profesorica Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Sarina Bakić kaže kako odavno nema granica između javne i privatne sfere, te da je prenos objava iz privatne sfere već ustaljena pojava i nešto što se podrazumijeva. Prenošenje statusa Sanje Košarac bilo bi, dakle, opravdano samo ukoliko bi ta objava pokrenula raspravu ili neke promjene. Da li zbog senzacionalističkog pristupa medija ili zbog prihvatanja nasilja, to se nije desilo.
“Nisam sigurna da ova objava može potaknuti neke promjene, jer se u većini slučajeva prijavljivanje nasilja preko društvenih mreža, a i drugih pojava, svede na komentare i iznošenje mišljenja”, smatra Bakić.
Ona u razgovoru za BUKU dodaje da se godinama upozorava na nasilje, ali da je to uglavnom salonska borba protiv nasilja, koja se pominje samo tokom obilježavanja međunarodnog dana borbe protiv nasilja.
“No, institucije koje imaju odgovornost i dalje ne preduzimaju ozbiljnije mjere u njegovom suzbijanju, nema adekvatnih kazni, žene i djeca su još uvijek nezaštićeni. Smatram da smo kao društvo izrazito neozbiljni kada su u pitanju ozbiljne društvene devijacije”, smatra Bakić.
Nasilje nije za četiri zida
Devijantno ponašanje usvojili su i mediji, a iako je pisala o nasilju i prijetnjama, Sanja Košarac susrela se i sa brojnim osudama.
Njen status je oznakom “sviđa mi se” označilo više od 3.000 korisnika društvene mreže Facebook, 301 korisnik je status podijelo, a korisnici ove društvene mreže su ostavili 679 komentara, uglavnom komentara podrške. Ipak, desetine komenatara su osuđujući.
“Lične stvari rješavajte u 4 oka.”
“Koga interesuje tvoni bracni problemi nisi ni prva no poslednja koja imala ili ima peh u braku, tvoje licne Probleme ostavi za sebe I svog partnera , koja primitivnost kad bi svi pisali o svojim problemima u braku gde bi bio kraj.”
“I ne mogu da svatim da se daje u javnost privatni problemi, mislim da se porodicni problemi rijesavaku u porodicni a ne preko stamp it'd.”
Ovo su samo neki od komentara na objavu, koje prenosimo bez uredničke i intervencije lektora. Autori ovih komentara donekle imaju pravo, bar što se tiče seksualnog života ministra, ali objava sadrži i ozbiljne optužbe za prijetnje, odnosno za porodično nasilje. Taj ugao priče mediji nisu potencirali, a upravo taj ugao ne smije i ne bi trebalo da ostane "u četiri zida”.
“Nasilje nije 'stvar za četiri zida', nasilje se prijavljuje odgovarajućim organima i institucijama, no naš mentalitet nas često blokira u reakciji, jer ljudi društveno nepoželjna ponašanja percipiraju kao da je to njihova sramota, njihov neuspjeh u privatnom životu, naročito tu treba uzeti u obzir i ekonomski aspekat. No za sve ove probleme, uzroke i posljedice jesu odgovorne institucionalne strukture društva, pa tako i bosanskohercegovačkog. Postalo je izrazito degutantno ponavljati ove činjenice, znajući da je sve što je potrebno u suštini sjesti, napraviti smjernice i mjere, programe za zaštitu žrtava nasilja i kazne počiniocima”, objašnjava Bakić.
Postoji i vjerovatnoća da će nekoga nečiji post (objava) motivisati da prijavi nasilje, dodaje Bakić, ali upozorava da društvo sa svojim institucijama ima odgovornost i zadatak da konačno počne rješavati i ovaj problem.
Primjećuje da je nasilje prisutno svugdje, no naši se građani i građanke, usljed nefunkcionalnosti institucija, u svim aspektima života, pa i kada su različiti oblici nasilja u pitanju, osjećaju ranjivo, nezaštićeno, usamljeno i bespomoćno.
Mediji bi trebalo da budu uvijek na strani osoba nad kojima se vrši nasilje, ali ponekad im je, sasvim neopravdano, senzacionalizam prioritet. Ovaj primjer upravo demonstrira to, mediji nisu ispitivali navodne prijetnje ministra, ali su javnost informisali o tome s kim ide u krevet.