Izložba Slobodana Rašića "70 godina Rudi Čajaveca" otvorena je juče u Domu omladine u Banjaluci.
Izložba je nositelj projekta Radničke solidarnosti u BiH „70 godina Rudi Čajaveca“ i donosi podsjećanje na osnivanje i razvoj najvećeg industrijskog postrojenja ne samo Banjaluke nego i Bosanske krajine u SR BiH.
“Ona je posvećena i svim radnicama/ radnicima koji su svojim znanjem i trudom gradili i razvijali tu tvornicu. Ona je podsjećanje da ‘svijet nije postao nakon demokratskih promjena’ i da je i u jednoj maloj Banjaluci bilo pameti i umijeća da se nosi sa velikim kompanijama u svijetu”, rekla je novinarka i organizatorka izložbe Gordana Katana ispred Radničke solidarnosti.
Ona dodaje da sama činjenica da je svakog jutra kroz kapiju Rudi Čajaveca ulazilo 10 hiljada radnika najbolje svjedoči o njegovom značaju.
“Jer Čajavec nije samo pružao ekonomsku sigurnost svojim uposlenicima nego je i aktivno učestvovao u ekonomskom razvoju Banjaluke, njenoj urbanizaciji, obrazovanju stručne visokokvalifikovane radne snage”, ističe Katana i dodaje da je u ovom trenutku sjećanje na staru Banjaluku od izuzetnog značaja.
“Mi to dugujemo onima koji su radili i stvarali, dugujemo to sjećanje kao bitno i konstantno upozorenje da je pljačkaška tranzicija uništila tvornice, uništila radništvo i svela ga na potpune marginalce”, pojašnjava ona.
Gordana kaže da je uloga sindikata u SFRJ i danas bitno drugačija jer su bitno drugačiji i svojinski odnosi.
“Radništvo je bili titularne društvene svojine i sindikati su se primarno brinuli o njihovom takozvanom društveno standardu, jer su postojali snažni zakonski mehanizmi koji su garantovali poštivanje prava iz rada – radnog odnosa. Danas su sindikati koji ni 25 godina od okončanja rata nisu postali istinski socijalni parter poslodavcima i vladi, koji su zbog dubokih podjela među njima, krajnje nesposobni da bilo koju bitku za položaj radništva dobiju. Krovni sindikati brinu se gotovo isključivo za položaj uposlenih u javnom sektoru i češće djeluju kao produžena ruka vlasti, a ne zaštitnici radništva. Nezavisni sindikati ignorirani su i od poslodavaca i vlasti i borbe koje pred njima stoje će biti i duge i mučne”, pojašnjava.
Naša sagovornica kaže da Radnička solidarnost planira u narednoj godini provesti istraživanje o privatizaciji Incela i posljedicama koje je za sobom ostavilo, ali nastaviti i rad na projektu „Rad i pandemija“, odnosno pratiti položaj radnika/ ca u , nadamo se postpandemijskom periodu,ali za koji se predviđa da će biti dodatno težak za uposlene u privatnom sektoru.
“U planu je i početak rada na multimedijalnom arhivu propalih industrijskih zona u Banjaluci i naravno i dalje aktivna suradnja sa sindikatima”, ističe Gordana Katana.
Izložba, koju je realizovana kao i cijeli projekt uz podršku fondacije Roza Luxseburg biće u Domu omladine otvorena do 28. decembra.
“Bitno je da navedemo da je ovo zapravo predpremijera jer je, zbog nedostatka prostora, ostalo neizloženo još 20 panova, preko 50 fotografija i broji artefakti koje je Slobodan Rašić prikupio i obradio. I čim se epidemiološka situacija poboljša sve to bit će izloženo u salonu Banskog dvora”, ističe ona.