Poginuo je na početku rata, sa 20 godina, presjekao ga snop gelera na pola.
Vjerovao je da brani svoj grad Derventu, od onih koji su okrenuli leđa gradu! Zvao se Željo Pudić, dizao je 150 kila na benču, pisao poeziju i sanjao savršenu djevojku! Slušao je Azru, EKV, Šarlo Akrobatu i mrzio primitivizam svake vrste, sa izuzetkom New Primitives-a! Vjerovao je da život ima skriveni smisao i da smo svi mi ovdje sa nekim razlogom! Njegove razloge je odnio zvižduk granate, ili je možda baš to bio smisao njegova postojanja kako bi se vratio u ovoj priči da nas besmislom opomene!
Sanjam ga a on mlad, nasmijan, sa suncem u očima, pa me pita: «Sabdžija moj dobri, de mi reci, šta ima dole u Bosni?».
Šutim, ne znam šta bih reako. Dal da lažem il da istinu kažem?!
«Reci slobodno! Šta je?»
«Ništa druže. Veliko ništa. Ljudi ugaslih pogleda, umorni od sna, slomljeni iščekivanjem jutra koje nikada neće doći, čekaju da ti se pridruže! Čekaju da odu iz Bosne! Neki u Njemačku a neki na taj tvoj drugi svijet!
Sve tvornice koje smo u školi učili su u Bosni zatvorene, isječene u staro željezo na kojem su ratni profiteri zaradili milione! Rijeke su nam i dalje pune smeća ali nisu više industrijski zagađene jer industrije nemamo.
Na more, od običnih smrtnika, rijetko ko ide duže od tri dana a o planini da i ne govorim, al mnogi ipak govore kako je sad puno bolje nego za vrijeme komunista, jer sad imaš svašta za kupiti samo nemaš para, a to je valjda bolje nego kad imaš para a nemaš svašta za kupiti! Svi su u kreditima al spavaju bez problema, jer su nabobani raznim pilulalama.
Seljaci vladaju na svim nivoima vlasti i naselili su gradove te je za njih ovo postratno društvo donijelo veliki napredak. Kad iz šume dođeš u parno grijanje i na asfalt prirodno je da si zahvalan onima koji su ti to omogučili pa oni već 25 godina glasaju za te kojima je rat bio kulturni i civilizacijski preporod odnosno buđenje duha nacionalne svijesti. Građani se pak isto toliko godina vrte u mjestu, pa je njihov napredak moguć jedino odaskom u Njemačku iz koje onda kukaju za Bosnom!
Platu, mi rijetki koji radimo, primamo od Međunardonog monetarnog fonda, kojem polako prepisujemo naše rijeke, šume, brda i doline, odnosno sve ono za šta si ti mislio da se boriš, kako ne bi neko spakovao na traktore i odnio negdje drugo. Eto sad će to sve odnijeti atar po atar, neki crni fondovi od kojih su naši političari uzimali za bijele dane!
Omladine je sve manje. Čim završe školu idu van ko što je Šurda išao al se oni za razliku od njega ne vraćaju!
Tegove dižu više nego ikada ali se sad više niko ne loži na prirodni razvoj i čistu snagu već skoro svi koriste steroide i jedino im je važno da budu što veći! Inače sav narod djeluje kao da je na steroidima. Svi su nešto napeti, nervozni, čas plaču a čas urlaju i reže! Sve u svemu drama ko u scenama iz Dinastije!
Imamo i Koronu koja je nova vrlo gadna bolešćuga i ona je kriva za taj nagli priliv naše raje na tu anamo tvoju stranu!
Prije Korone se nisu mješali Bošnjaci sa Srbima niti Hrvatima i obratno, a sada se niko ne mješa ni sa kim pa ni svoji sa svojima u strahu od zaraze!
To ti je što se tiče građana u Bosni.
Što se pak tiče konstitutivnih naroda, tu je od stvarnog života, puno važnije nestvarno pitanje vitalnh nacionalnih interesa. Hrvati i Bošnjaci već odavno nisu braća ispod svezanih nacionalnih zastava! Za predsjednika Hrvatske nije genocid to što u Posavini nema niti jednog Hrvata! Za predsjednika Hrvata u Bosni, nema Hrvata u Bosni sem u Hercegovini! Za predsjednika Bošnjaka, Hrvati u Bosni su svakako agresori ko i Srbi u Bosni! Kao što vidiš sreća da si poginuo na početku rata jer ne bi ostali prijatelji, kako stvari stoje. Ovako se još uvijek možemo voljeti i ja te sad mogu sanjati da ti o ovim čudima pričam.
Isto je ostalo samo to da Srbi u Bosni još uvijek žele iz Bosne, a da ponesu pola Bosne sa sobom!
Trenutno nam se vratila *92. Iako je 2021., pa svi stalno govore kako će se pucati, al se ja sve nadam da neće naletiti nikakvi svatovi, jer se svak drži vožnje na svojoj strani teritorija! Prije kad smo bili pomješani živjeli smo na stalnoj liniji potencijalnog sukoba a da to nismo ni znali. Sreća druže da smo se podjelili, al eto izgleda da nije dovoljno da smo podijeljeni nemiješanjem ljudi i teritorija već bi trebalo nekako između staviti onaj zid iz Nadrealista ili iskopati kakvu kosmičku brazdu što se proteže do na kraj Mliječne Staze. A ko zna, možda bi i tada našli povoda i načina da potegnemo «nože iz potaja» pokrečući Rat Svjetova il Univerzuma.
Svaki narod ima svoje vođe koji ga «jebu» u mozak i u pamet i to bez ovih navodnika koje sam stavio. Svaki narod voli te svoje vođe koje nosi na leđima, te se nakon silnog jahanja raduju timarenju i kocki šećera a to se dešava svake dvije godine dva mjeseca uoči izbora!
Vođe žive kao faraoni a od kada su u Visokom pronašli najstariju i najveću piramidu na svijetu, za očekivati je da uskoro krene i gradnja tih monumentalnih grobnica u sve tri nacionalna tora.
Crkava i džamija, za komunikaciju sa Bogom, imamo već dovoljno pa je primjereno da počnemo i sa gradnjom piramidalnih struktura u funkciji portala preko kojih će «naše voljene vođe» moći nad nama nastaviti vladavinu i na onome svijetu, gdje će obitavati u hladu, u Božanskoj blizini jer su oni kao Božiji zastupnici na zemlji najzaslužniji što su nas vratili sa puta zablude i vjerolomstva! Znaš i sam da smo u socijalizmu zbog lagodnog života zaboravili na zahvalnost Bogu te se udlajili od crkvenih vjerodostojnika a što je zasigurno mnoge od naših poznanika koštalo pakla! E pa oni u paklu neće imati priliku ponovno vidjeti naše vođe!
Himna Bosne i Hercegovine još nije napisana, al će zasigurno, ako kad bude, počinjati stihom: «Samo nek su naši!».
Sve u svemu, kako vidiš, da ne dužim i da ti ne okolišam, izgleda da si ti prijatelju đaba poginuo. Može se reći i da si poginuo kako bi bogati bili bogatiji a siromašni siromašniji. Ispade da smo svi mi u Bosni sve ove decenije igrali ulogu nesretnog SuperHika, zaštitnika bogatih i moćnih.
Kod SuperHika je doduše postojala nada da će se jednog dana otrijezniti, dok je ovo kod nas izgleda trajno ludilo i bolest za koju nema lijeka!
Da je Bosna dio svijeta pomislio bih da je sve ovo predznak njegovog skorijeg kraja!
Rekao bih ti da mi ostaneš živo i zdravo da ne znam kako je to besmislica, ali kad razmislim malo bolje, sve ove decenije od kada te nema, nisu ništa manje besmislene, već naprotiv svjedoće o tragi- komičnom apsurdu ovozemaljskog svijeta, barem onog njegovog dijela kojeg nazvaše Balkan!»
Zato: «Živio mi mrtvi druže!».