Erotiku danas možete pronaći samo na internetu, za pornografiju je zadužena televizija. Doduše, ovo i nije neka novost, ali novost je u tome da su samo malo promjenili termine emitovanja. Shvatili su da “sitni sati” znače i sitnu gledanost, pa su odlučili da malo “pomjere” termin emitovanja pornografskih i inih neprimjerenih sadržaja. To je sasvim opravdano, jer kako bi inače djeca koja pohađaju prvu smjenu u osnovnoj školi mogla da čekaju na te “sitne sate” i da budu čili i odmorni za nastavu. Takođe, ni sva ta “stara i iznemogla” lica koja penzionerske dane provode u dokolici, nikako nisu mogla da dočekaju te kasne ili rane /kako se uzme/ termine emitovanja, pa su se nadležni potrudili te im sve to servirali u tzv. “prajm-tajmu”. O čemu bi inače stare babe torokale uz jutarnju kafu !?
Mnogi su se borili da se u škole uvede i predmet nazvan seksualno obrazovanje. To je svakako uredu, ali dok su škole čekale i nećkale se, privatne medijske kuće su stupile na scenu. Umjesto seksualnog obrazovanja u školama, imamo “seksualno” na malim ekranima. Pošto je to samo seksualno, bez obrazovanja /jer ko je, pobogu, vidio nešto obrazovno u tim emisijama/, onda će i djeca (p)ostati polovično upućena u blagodati te plemenite vještine.
Neki kažu da je to /prava/ slika društva, vjerovatno nisu ni daleko od istine. Ako nam je takvo društvo, onda više zaista ne moramo da brinemo. Možda nećemo napredovati, ali nećemo ni nazadovati – od dna se dublje ne može. Ne znam samo ko je gori, da li ovi junaci s malih ekrana ili “moralisti” koji se pitaju : “Kako ih nije sramota?”
Ma kakva sramota, ko je za to još čuo !? Sramota je postala strana riječ, a mi ni domaće još nismo savladali!