Poslije bene potop, jer je svaki naš vladar Luj XV. Od prvog do petnaestog, jedva smo preživjeli. Preživljavanje od petneastog do kraja mjeseca je u Božjim rukama. Svima su nam ruke žuljevite, nekom od lopate, a nekom od trljanja prouzrokovanog zadovoljstvom.
Zadovoljni smo postignutim. Postigli smo autogol. To je znak da smo na svom terenu. Tereni su nam pretežno brdoviti, nije ni čudo kada nam kola krenu nizbrdo. Kada nam kola konačno stignu do litice, to će i biti konačan pad. Znamo da je i pad let, samo nam se čini da ovom letu nema kraja. Krajnji ishod biće fatalan. ‘Fatamo se za slamku spasa. Spasonosno riješenje je pred vratima, samo što smo mi izgubili ključ. Ključni problem nam je u glavi, a glava – u torbi.