Midah je moj komšija/susjed. Midah ima veliku kuću u centru grada. Midah uvijek vozi po propisima, uvijek staje da pješak pređe ulicu, uvjek je nasmijan i uljudan.Midah je nekad bio stolar, sad je u penziji, šeta sa unucima samo po trotoaru, nikad ne gazi travu osim ako nije u parku. Midah se nikad ne nervira i nitko ga nikad nije čuo da je povisio ton. Njegova maska je neprikosnovena, savršena. Midah je i prevarant,ali ne onaj šibicar sa pijace koji ti podvali neko pokvareno voće ili nešto slično, nego onaj profinjeni u rukavicama.I osmjehom, naravno.Midah ima i dva sina, obojica su fala Bogu zdravi, ali u ratu su imali neke neizlječive smrtonosne bolesti tako da su morali biti daleko na liječenju, dok smo mi “zdravi” bili jedva punoljetni i na prvoj liniji.Kad je rat prestao i oni su fala Bogu odmah izlječeni. Dobro se sjećam situacije u ratu kad mi je otac rekao da je Midah prevarant. Ne lopov nego prevarant. Prevarant je manipulator, vješto se snalazi u svakoj situaciji,kao mačka, uvijek se dočeka na noge, uvijek na oprezu. Inteligentiji je od lopova jer barata raznim informacijama ( tačnije dezinformacijama ) i uvjeren je u svoje laži , naravno.Manipulator/prevarant ima dobre zube jer mora koristiti osmjeh, jedno od svojih omiljenih oružja.Uglavom, kad je tenk započeo svoju ubilačku igru razbacivanjem granata po gradu, jedna od njih je završila u kuhinji/hodniku/kupatilu/ponovo hodniku naše porodične kuće.Prvi put kad smo otac i ja otvorili ulazna vrata kuće ( nakon što ju je pogodila tenkovska granata ) mogli smo da vidimo hotel sa druge strane ulice.Zidovi u kući nisu postojali, samo gomila smeća i prašnjava pegla na vrhu te gomile.Otac je bio poprilično smiren (za razliku od mene ) i prošlo je barem pet minuta dok nije progovorio.”Tek sad znam da je Midah prevarant, svi su mi govorili ali im ja nisam vjerovao” rekao je napokon otac.Ja sam još uvijek preturao po gomilama smeća tražeči nešto iako ni sam nisam znao šta.Otac je sjedio na polomljenim kuhinjskim vratima i pušio Croatia cigaretu.”Sine ( odmah sam znao da je nešto ozbiljno jer me nikad ne oslovljava tako ) , zapamti, Midah je prevarant jer kad mi je ova vrata prodao 88 godine, rekao mi je da su vrata od punog drveta”.Rukom koja nije držala cigaretu pokazao je na slomljna vrata i šperploče koje su virile iz nje.” Ruke sam obrisao od prljave maskirne hlače, sjeo pored oca na polomljena puno drvo/šperploča vrata i slatko se nasmijao.To je bio moj prvi ( i zadnji ) ratni smjeh.