Vlada Republike Srpske je do sada u sklopu interventnih
nabavki nabavila 290.000 litara jestivog ulja; 190.000 kilograma šećera,; 930.080
konzervi; 6.000 tona pšenice i 95.000 kilograma soli. Nafta i naftni derivati
još nisu nabavljeni jer je poništen postupak nabavke zbog promjena na tržištu i
u toku je pokretanje nove procedure nabavke.
Kako su za Buku rekli u Ministarstvu trgovine i turizma
nabavljena roba se nalazi u skladištu kod dobavljača i u slučaju potrebe ista
će biti puštena u promet. Međutim nisu istakli po kojim cijenama- nabavnim,
nižim ili onim koje u tom trenutku budu aktuelne.
Ocjenili su i da je tržište u Republici Srpskoj trenutno
stabilno i nema straha od nestašice roba.
Interventnu nabavku smo prokomentarisali i sa
ekonomistima Slavišom Rakovićem i Draškom
Aćimovićem.
Raković je ocjenio da će ove nabavke biti dobre krajem ljeta
kada cijene dopunski porastu: “Interventne nabavke nisu instrument kontrole
rasta cijena, trebalo bi da posluže u slučaju nestašica pojedinih artikala na
tržištu. Upravo vrijednost robnih rezervi se ogleda u sposobnosti amortizacije
rasta cijena”.
Aćimović s druge strane smatra da činjenica da ne znamo
cijenu po kojoj će se ova roba plasirati, možda i ne bi bila problem da se ne
radi o BIH, inače trećoj zemlja po korupciji i kriminalu u Evropi.
“Ovakve nepoznanice su samo odraz borbe vlasti da se sa
trećeg mjesta po korupciji I kriminalu pređe na drugo mjesto. Nažalost, ni ovaj
tužno-sarkastični komentar ne može opisati nivo brutalnog iživljavanja nad
narodom i zakonom kao ni osjećaj nedodirljivosti koji imaju ljudi u vlasti”,
ističe za BUKU Aćimović.
Interventne nabavke
ili Robne rezerve
Inače Republika Srpska je sredinom 2017. umjesto Robnih
rezervi (u stečaju) po hitnom postupku dobila Zakon o interventnim nabavkama. Za propast Robnih rezervi još niko nije odgovarao, nadležni čak nikada nisu dali ni bilo kakav konkretan odgovor na pitanje ko
je odgovoran za višegodišnje kriminalno upravljanje institucijom koja bi trebalo
da je ključna za pomoć stanovništvu u vanrednim okolnostima.
Stoga zvuči potpuno nevjerovatna najava Milorada Dodika člana
Predsjedništva BiH, da će predložiti izmjenu zakona Centralne banke kako bi se 400
miliona eura doznačilo entitetima sa samo jednim ciljem, a to je formiranje
robnih rezervi.
Interesovalo nas je i kako naši sagovornici gledaju na ove
najave i kakva je uopšte logika traženja novca za nešto što je već jednom uništeno i opljačkano.
Raković ističe da je potenciranje izmjena zakona Centralne
banke ideja koju ne slijedi ni jedna Srbija koja ima nezavisnu Centralnu banku,
dok Aćimović kaže da su ovakve izjave usmjerene
na podrivanje finansijskog sistema zemlje, jer bilo kakvo mijenjanje valutnog
borda za tzv. plivajući kurs dovelo bi do bankrota zemlje, ogromne recesije i
potpunog siromaštva koje je i sada, po statistici svjetskih finansijskih
institucija, ogromno.
“Glad, bolest, potpirivanje nacionalnih tenzija i udar na
finansije su put u sukobe. Ako je to cilj
onda se ide vrlo ubrzano prema tom cilju, a oni koji ga izazivaju neće dijeliti
sudbinu svojih naroda kao što je i sada ne djele jer pogled iz vila, skupih
restorana kroz zatamljena stakla novih auta odavno ne dozvoljava vladajućim
političarima da vide život kao što ga vidi ogromna većina građana u BH”, jasan
je Aćimović koji ujedno podsjeća da su Robne rezerve Republike Srpske jedine na
svijetu koje su otišle u stečaj, izazvan da bi sakrio kriminal i korupciju u
istim. Nema potrebe, kaže, ni analizirati tu situaciju jer se taj metod
“poslovanja” uvukao u sve institucije u zemlji, a Evropska Unija je
to jasno detetkovala i označila u svom izvještaju o nazadovanju BiH i gdje je
takođe jasno navedeno da su politike lažnog nacionalizma i patriotizma samo
pokriće za nevjerovatno bogaćenje vladajućeg staleža.
“EU ne treba
potcjenjivati i neke od velikih afera vezanih za kriminal u vrijeme pandemije, a
povezanih sa sredstvima i novcem koji su oni donirali, već se obrađuje u Javnom
tužilaštvu Evropske unije u sferi visokog kriminala. Epilog treba očekivati
vrlo skoro”, uvjeren je Aćimović.