Direktor Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske
studije (IFIMES) iz Ljubljane prof. dr Zijad Bećirović za BUKU je govorio o
NATO putu BiH, izjavama ambasade Rusije o natoizaciji BiH, nacionalizmu,
sigurnosnoj krizi i drugim temama. Bećirović kaže kako se o sudbini Balkana ne
odlučuje na Balkanu, te kako je politička kampanja u BiH permanentna.
BUKA:
Ambasada Rusije u BiH optužila je SAD i
Veliku Britaniju da spremaju teren za puzeću “natoizaciju” Bosne i
Hercegovine. Vidite li Vi te pripreme terena?
BiH će postati članica NATO-a, to je potpuno jasno i zacrtano u
Daytonu. Kasnije je unijeto u oblik zakonske forme i kao strateško
opredjeljenje države Bosne i Hercegovine – članstvo u EU i NATO. Iako Bosna i Hercegovina nije članica
NATO-a, on je prisutniji u BiH nego u pojedinim državama članicama i to je
Rusiji dobro poznato. Zbog toga će dolaziti do novih optužbe od strane ambasade
Rusije uz još više oštrijih tonova.
BUKA:
Pristupanje Bosne i Hercegovine NATO-u se veže i posmatra u odnosu na
(ne)produženje misije Althea u novembru. Zašto je bitno da misija EUFOR-a bude
prisutna u BiH i šta bi za BiH značilo povlačenje EUFOR-a koji ima izvršni
mandat u BiH?
Daytonski sporazum je osnova za prisutnost međunarodnih vojnih
snaga, bez obzira u kojoj formi će biti prisutne. Također, Daytonski sporazum u
svom vojnom aneksu uspostavlja regionalni vojni balans između država susjeda,
Hrvatska, Srbija i Crna Gora. Rusija neće rizikovati da se ne produži misija
Althea, jer bi tako na sebe preuzela odgovornost za eventualnu destabilizaciju
BiH i regiona, dok na drugoj strani vojne snage NATO-a neće se povući iz BiH, bez
obzira šta misli Rusija. Eventualni novi
sukob u BiH ne bi više bio lokalni sukob, jer bi susjedne države, prema
procjenama, više stradale od BiH. Proširio bi se na ostatak Evrope, jer više
nema jedne supersile SAD kao devedesetih godina prošlog vijeka. Svijet je sada policentričan
i eventualni konflikt se ne bi mogao kontrolisati. Nanio bi štetu i onima koji ga
ne očekuju.
BUKA:
Dvije od tri susjedne zemlje sa kojima graničimo su članice NATO saveza, koliko
je to plus i da li takvo okruženje podiže sigurnost u zemlji koja nije članica NATO-a?
Ključne su SAD. To jeste snažna simbolika na prvi pogled, ali
jedna zemlja Hrvatska intenzivno radi protiv Bosne i Hercegovine. Paradoks je da ključne prijetnje Bosni i
Hercegovini dolaze iz pojedinih zemalja članica EU i NATO-a kao što su
Hrvatska, Mađarska, donedavno je to bila i Slovenija i još pojedine.
BUKA:
Odnosi u BiH, ali i u zemljama regije su opterećeni vjerskim, etničkim,
nacionalnim i rasnim osnovama. Stalno imamo sigurnosne krize. Koliko Balkan, u
pogledu sigurnosti, puca po šavovima?
Imamo prisutan fenomen „politizacija kriminala i kriminalizacija
politike“. Nastale su čvrste i
neraskidive veze između političkih i kriminalnih struktura prilikom osamostaljivanja
tih država do danas. U Bosni i Hercegovini u osnovi imamo tri
političko-kriminalna kartela. Kartelno dogovaranje, koje se sankcioniše u
ekonomiji, u bh. politici očito ne. O sudbini Balkana se nažalost ne odlučuje
na Balkanu. Pa čak i kada se to pokuša kao što vidimo kroz inicijativu Otvoreni
Balkan primjećujemo koliki se otpor pruža tome iako iza projekta stoje SAD. U
regionu se odvija 70-80% regionalne robne razmjene između država. Ukoliko one
ne sarađuju tu prazninu popunjavaju drugi. Moramo znati menadžirati našim
razlikama. Razlike su prednost, a ne nedostatak kako nas sada uče. Pogledajte u
Americi, najuspješniji u biznisu su multinacionalni timovi, potrebno je pronaći
optimalnu kombinaciju. O snazi političko-mafijaških kartela najbolje svjedoče
nedavna dešavanja u Crnoj Gori gdje je srušena vlada.
BUKA:
Ratovi se više ne vode samo oružjem, tu su ekonomski ratovi, hibridni ratovi,
informacioni ratovi… a u posljednje vrijeme vidimo da se vodi rat
dezinformacijama pa smo imali lažne vijesti u nekoliko navrata da je počeo rat
na Kosovu, snimke na društvenoj mreži TikTok u čijem opisu stoji da ima
ranjenih, slično su objavljivali i pojedini mediji. Koliko su dezinformacije
štetne po sigurnost?
Dezinformacije su postale konstanta našeg života i biće još
izrazitije u budućnosti. Najvažnije je razlikovati bitno od nebitnog, jer nam
se servira enormna količina informacija. Produciranje
konflikata, produciranje lažnih vijesti doprinosi tome da imamo kontrolirane nestabilnosti. Nestabilnost
ima svoju cijenu, povećava troškove i uvijek u pozadini imamo nečije interese
(profit, korist) zbog čega je to tako. Razvoj tehnologije omogućio je da smo
svi potencijalni učesnici takvih ratova. Stalno će se pojavljivati nove
prijetnje, koje će biti izazov za sigurnosni sektor i tu će biti potrebna
velika ulaganja i osposobljavanja. Svijet se mijenja velikom brzinom. Tako je
19. vijek označen kao vijek proizvodnje, 20. vijek kao vijek organizacije, a
21. vijek kao vijek orijentacije. Pored organizacije, dodao bih još koncentraciju
koje nemamo dovoljno i imat ćemo je sve manje.
BUKA:
Uskoro u BiH počinje izborna kampanja. Možemo li očekivati toksičnu atmosferu,
sijanje razdora, mržnje, radikalizaciju?
Izborna kampanja u BiH je permanentna. Jer kada nemate rješenja za
postojeću situaciju vidite šta se sve radi. Ako ne možete ponuditi rješenja za
realne društvene probleme i izazove u kampanji se bavite drugima. Doći će do dodatne kontrolisane
radikalizacije scene od strane navedenih kartela i njihovih derivata. To je
praksa svih izbora u BiH. Najvažnije je da izbori donesu promjene. Ukoliko ne
bude promjena očekivati je novi val
iseljavanja iz BiH poslije izbora.
BUKA:
Šta je to što može Balkan izvući iz ralja nacionalizma i je li to uopšte
moguće?
Naravno da je moguće. Pametni ljudi pronađu rješenje za sve.
Međutim imamo jedan veliki problem. Međunarodna zajednica, da kažem vodeće
zapadne zemlje svih ovih 30 godina partnerstvo su gradile sa
političko-mafijaškim i kriminalnim strukturama, a ne sa građanima Bosne i
Hercegovine. Nacionalizam je postala danost, naša svakodnevnica, posebno
mehanizam političkog preživljavanja lidera i njihovih stranaka. Stvoren je začarani krug politike, mafije i
kriminala koji upravlja našim životima. Ne dozvoljavaju regrutiranje novih
političkih elita izuzev onih koje su pod njihovom kontrolom.
BUKA:
Zašto rat u Ukrajini, više nego ijedan drugi u svijetu, ima toliko refleksija
na region, a posebno BiH?
To je prvi evropski rat poslije Drugog svjetskog rata, jer su
ratovi na Balkanu tretirani kao lokalni. U Evropi su započeta dva svjetska
rata. Evropa je vrlo ranjiva. Ni EU ne bi bilo bez SAD i evroatlantskog
savezništva. EU je započet kao mirovni projekat kroz Zajednicu uglja i čelika.
Zbog toga je važno da se taj mirovni projekt prenese na Balkan zbog
mračnih iskustava iz nedavne prošlosti.
Poznato je da kada imate problem probate da ga izvezete odnosno prenesete na
drugoga. U postojećoj konstelaciji odnosa Rusija pokušava da nanese što više
štete i problema zapadnim interesima i njegovim saveznicima. Trusni Balkan je
idealan za nešto takvo. Posebno Bosna i Hercegovina. Zbog toga je važno da se razmjesti američki vojni kontingent
u Brčko distrikt BiH, o čemu su nedavno pisala dva ugledna autora u Foreign
Affairsu. Da se revitalizira nekadašnja američka vojna baza McGovern u Brčkom.
Odmah do nje je i poljoprivredni aerodrom primjeren za desant helikopterskih
jedinica. U ovom trenutku je najvažnije sačuvati mir i stabilnost u BiH i da se
onemoguće bilo kakve avanture koje bi dovele do novih stradanja.
BUKA:
Ima li Evropa vremena da se bavi Bosnom i Hercegovinom, dok se bavi pitanjem
energetske krize, inflacije, jačanjem desnice, a u jednoj ste analizi spomenuli
i štetni narativ koji je prisutan, a tiče se opasnog izjednačavanja nacizma i
komunizma?
Vodeća stranka unutar EU je Evropska narodna stranka (EPP) koja
okuplja konzervativce i kršćanske demokrate. Te stranke su nastale poslije
drugog svjetskog rata i u njima je značajan dio ostataka fašista i nacista.
Amerikanci nisu željeli jake socijalističke i socijaldemokratske stranke poslije
Drugog svjetskog rata, jer su se bojali bliskosti tih stranaka sa ideologijom Sovjetskog
saveza. Nacizam je bio zasnovan na rasnoj višoj vrijednosti i genocidu nad Jevrejima, Slovenima i Romima.
To nije bio slučaj ni u jednoj varijanti komunizma. Staljinove čistke nisu bile
rasno zasnovane, već ideološko-političke. Nacistički
režim je progonio na rasističkim osnovama, a komunistički režim na ideološkim
osnovama. To je ključna razlika. Evropska desnica to nije sposobna i ne
želi to ni vidjeti ni razumjeti. Kasnije su u Evropskom parlamentu 2009.godine
donijeli rezoluciju o izjednačavanju totalitarizama gdje su izjednačeni nacizam,
fašizam i komunizam. To je bio krah socijalista i socijaldemokrata i od tada se
još uvijek nisu oporavili. Fašisti i nacisti su sa tom rezolucijom izvojevali
veliku pobjedu nad stvarnim pobjednicima Drugog svjetskog rata. Konglomerat EPP-a
još uvijek itekako osjećamo na Balkanu. EU
je u osnovi sebična, zatvorena protekcionistička integracija i brinut će se
Bosnom i Hercegovinom sve dok to ugrožava njihovu komociju, njihove interese i njihov mir i stabilnost, a ne
naš!